Obilježilo ga je šest žena: Dvije su se ubile, a dvije su poludjele

Prije 135 godina, na današnji dan, u španjolskoj Malagi u obitelji Picasso rodilo se maleno i slabašno djetešce. Dječak je bio toliko sitan da je babica koja ga je porodila bila uvjerena da je rođen mrtav. Stavila je maleno tijelo na stol, a oko njega je zamišljen hodao ujak dječačića s velikom cigarom u ustima. U jednom je trenutku dječaku u lice puhnuo gust dim, a bebino lice napravilo je grimasu negodovanja. Tada su svi shvatili da malac nije mrtav, i tako je 25. listopada 1881. krenuo život jednog od najvećih umjetnika svih vremena, Pabla Picassa.

Picasso sa sestrom Lolom 1889.

Puno ime ovog umjetničkog velikana zapravo ima 23 riječi – Pablo Diego Jose Francisco de Paula Juan Nepomuceno Maria de los Remedios Cipriano de la Santisima Trinidad Martyr Patricio Clito ruiz y Picasso. Dobio ga je na krštenju, a ono je kombinacija imena rođaka i svetaca. Dječak Pablo od najranijih je dana pokazivao da će biti talent za umjetnost. Počeo je crtati i prije nego je pričao kako spada, a prva riječ koju je izgovorio bila je "piz", skraćeno od "lapiz", što znači olovka. Prvu sliku, Le Picador, naslikao je sa svega devet godina, a sve o umjetnosti učio je od oca koji je i sam bio umjetnik te profesor umjetnosti.

Picasso kao mladić 1908. godine

No osim po fascinantnom likovnom opusu Picasso je kao osoba bio poznat po prilično nezgodnom karakteru, osobito kad su u pitanju žene i njihov odnos s njima. Generalno, bio je drzak i sebičan, a tako se odnosio i prema ljudima oko sebe. Obožavao je Cezannea i sa sobom je nosio pištolj napunjen ćorcima. Pucao bi bez pardona na ljude koji su mu bili naporni i dosadni, ili na one koji su na bilo koji način vrijeđali Cezannea. Bio je veliki prijatelj s još jednim slikarskim velikanom, Marcom Chagallom, a kad je 1911. ukradena Mona Lisa is Louvrea, Picassa su ispitivali kao jednog od osumnjičenika. Sve je krenulo kad je Pablov prijatelj, pjesnik Guillame Apollinaire, rekao policiji da slikar ima neke veze s krađom. Na kraju su obojica oslobođeni optužbi.

Picasso je bio vrlo promiskuitetan muškarac koji je tijekom svog života imao stotine ljubavnica. No o tome kolika je "sreća" bila živjeti sa slikarom dovoljno govori podatak da su se, od šest važnih žena u njegovu životu, dvije ubile, a dvije posve skrenule s pameti. Ženio se dvaput i dobio četvero djece s tri žene. Za svoje je ljubavnice imao dva osnovna kriterija – da su pokorne i poslušne te da su niže od njega koji je bio visok samo 163 centimetra. Kažu da je ženama koje su mu zapele za oko poklanjao figuricu malog čovječuljka s golemim falusom, što je bio znak da s njima želi u krevet. Često je to bez pardona radio i pred zakonitim suprugama. Navodno mu je, nekom prilikom, jedna od ljubavnica rekla: "Možeš biti izvanredan umjetnik, ali moralno si potpuno bezvrijedan".

Picasso sa francuskom glumicom Brigitte Bardot

Sve su mu veze bile turbulentne i uglavnom mučne za žene koje su s njim živjele. Prvu dugu vezu imao je s Fernande Olivier. Bili su zajedno sedam godina i bila je njegova muza, ali na kraju ju je ostavio bez novčića i bez ikakvih prava na njegova djela. U brak je prvi put ušao s balerinom Olgom Khokhlovom, a sin Paulo im se rodio 1921. Brak je bio mučan i prepun trzavica, a nakon što su se razišli on se godinama odbijao razvesti od nje kako mu ne bi uzela polovicu bogatstva. No i nakon razlaza s umjetnikom njezina muka nije prestala. Maloljetnu 17-godišnju Marie-Therese Walter upoznao je 1927. te je bez imalo grižnje savjesti s mlađahnom ljubavnicom živio u stanu koji je gledao točno na stan u kojem je živjela njegova, još uvijek zakonita, supruga Olga. Balerina je na kraju umrla od raka 1955. godine.

Picassova prva supruga balerina Olga (na slici gore) fotografirana 1918. godine

Druga Picassova žena zvala se Jacqueline Roque, i oženio ju je kad je imao 79 godina. U samo godinu dana naslikao je 70 njezinih portreta. Završila je tragično – pucala si je u glavu iz pištolja 1979. godine, šest godina nakon Pablove smrti. Njezinom samoubojstvu prethodila je još jedna tragedija. Nakon što je Pablo umro 1973., Jacqueline je Claudeu, jednom od njegovih osmero unučadi, zabranila da dođe na djedov sprovod. On je zbog toga popio bocu varikine i umro nakon tri mjeseca agonije. Negdje u međuvremenu, 1977. godine, tragično je skončala i Pablova ljubavnica Marie-Therese Walters. Objesila se u garaži četiri godine nakon njegove smrti.

Na našim prostorima svakako najpoznatija Picassova ljubavnica je Dora Maar, mlada umjetnica hrvatskog podrijetla koja je devet godina živjela u sjeni umjetničkog velikana. Tijekom tog perioda patila je od dubokih i teških depresija, a nakon što ju je Picasso ostavio, doživjela je potpuni mentalni kolaps. Kažu da je tada izjavila: "Nakon Picassa, samo Bog".

Picasso je bez zadrške obožavao životinje. Imao je više kućnih ljubimaca – miša, kornjaču, majmuna te hrpu mačaka i pasa. Više je volio slikati žene nego muškarce jer je seks povezivao s umjetnošću. Politička uvjerenja su mu bila lijeva, komunistička, pa se 1944., ubrzo nakon oslobođenja Pariza, u dobi od 62 godine, pridružio Francuskoj komunističkoj partiji. Navodno je jednom rekao: "Pridružio sam se obitelji, a kao i svaka obitelj, i ova je puna govana".

Dizajnirao je i plakat za film Veljka Bulajića "Bitka na Neretvi". Riječ je o najskupljem filmskom ostvarenju na području bivše Jugoslavije za koje je, kažu, budžet odobrio Josip Broz Tito osobno. Prema Bulajićevoj priči, Picasso za plakat nije tražio honorar, nego samo kutiju najboljih jugoslavenskih vina.

Kad je umro u Francuskoj 1973. godine, Picasso je bio najbogatiji umjetnik u povijesti. Od doista golemog opusa, mnogi smatraju da je njegovo kapitalno djelo čuvena Guernica iz 1937., monumentalno platno koje prikazuje užase rata i nasilja u Španjolskoj te simboliku cijelog ljudskog roda oskvrnutog mahnitošću i smrću. Inspiraciju za ovo djelo Picasso je dobio nakon što su zrakoplovi njemačke Luftwafe bombardirali stari baskijski grad Guernicu. Slika se danas čuva u Nacionalnom muzeju Reina Sofia u Madridu. Picasso je poznat i kao začetnik kubizma, a osim slikarstvom bavio se i kiparstvom, keramikom, scenografijom, pjesništvom i dramaturgijom.