Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Stotine tisuća učenika kreću u osnovnu i srednju školu. Kao i godinama, desetljećima prije, suočavaju se s novim izazovima i starim problemima
Počinje. Žamor 301.000 glasnih i nasmijanih klinaca preplavit će hodnike osnovnih škola. Oko 150.000 grintavih srednjoškolaca na pubertetskom pogonu zaškripat će stolcima. Više od 37.000 prvašića odložit će one četvrtaste ruksake, sjesti u klupe i krezubo se osmjehnuti bljesku fotoaparata.
Neki će se mučiti s poučcima i logaritmima, glasovnim promjenama i litosfernim pločama. Neki će krotiti prva kvrgava i neposlušna slova te ih gurati u uske linije početnica. Neki će pronaći stare i upoznati nove simpatije. Nastavnici će smirivati zadnje klupe, zvono će cilikati, a onaj simpatični domar, svaka škola ga ima, nasmiješeno će vrtjeti glavom svaki put kad raščupani čopor klinaca prohuji kraj njega.
Ljudi pamte tu kakofoniju, mirise novih bilježnica i "uši" na koricama knjiga. Čuvamo te uspomene kao topla sjećanja iz djetinjstva. Tad, kad su modrice na koljenima i odlazak majke na roditeljski sastanak predstavljali vrhunac životnih problema, nismo obraćali pozornost, recimo, na nedostatak nastavnoga kadra. Na šepavost sustava podređenog bubanju umjesto kreaciji i na ambiciozne roditelje s fiksacijom na prosjek "pet-nula". Neki su imali sreće i nisu razmišljali o vršnjačkom nasilju. Ni o prijeko potrebnim pomoćnicima u nastavi. Ni o manjkavoj opremi, nemotiviranim profesorima, zaostalim programima, krnjim rasporedima sati i vlažnim, neadekvatnim zgradama.
Vrijeme je da obratimo pozornost. Ako ni zbog čega drugog, onda da današnji školarci, stotine tisuća njih, koji sad galame hodnicima, podižu ruke i snatre o prvim ljubavima, ne moraju to činiti umjesto nas.
24sata © 2026
