Oca i sinove su pobili, a majku s djetetom u naručju zaklali...

Stravični i okrutni zločin nad četveročlanom obitelji Čengić u njihovoj obiteljskoj kući u zaseoku Šašići kod Ervenika selu između Obrovca i Knina dogodio se na današnji dan 1992. godine

U siječnju 1992. gotovo svi Hrvati su napustili Ervenik. Većina je kuća spaljena, mjestom su harali četnici. No u selu su ostali starci Marija i Josip Čengić, u drugoj kući koju je tek počeo graditi ostao je i njihov Drago (38) sa suprugom Nevenkom (31) i djecom. U kuću je uložio cijelu ušteđevinu i nadao se da će pregovori između Zagreba i Knina ipak uroditi plodom te da neće morati napuštati rodni Ervenik. Ta će odluka cijelu obitelj stajati života.

Pripadnici srpskih paravojnih postrojbi Krajine, nakon pogibije dvojice i ranjavanja druge dvojice suboraca tijekom pljačke u zaleđu Skradina, našli su se na pijanki u svom okupljalištu 'Taverna' u središtu Ervenika. U toj se gostionici, naime, krojila sudbina lokalnih Hrvata. Od tamo su 18. siječnja 1992. godine krenuli u palež kuća protjeranih Hrvata. Damir Travica, vlasnik gostionice Taverna i Slobodan Kovačević dali su već ranije jedan drugom zakletvu "ako se desi i jednom našem mještanu srpske nacionalnosti bilo što, da će protjerati i popaliti sve Hrvate iz njihovog sela". 

Nakon masakra uslijedio palež

I tako je dvojac došao pred kuću obitelji Čengić sa kalašnjikovima u rukama. Drago im je otvorio, a s njim je bio njegov 11 godišnji sin. Na mjestu su pokošeni. Nevenku su ranili, ali je ranjena majka nadljudskom snagom zgrabila mlađe dijete koje je već bilo ustrijeljeno i pokušala pobjeći. Sustigli su ih i dokrajčili nožem. Nakon toga su ih zapalili. 

Ubojice su kratko vrijeme proveli u kninskom pritvoru no prije puštanja na slobodu u milicijskoj stanici tzv. SAO Krajne dali su iskaz o masakru.

"Lijevom sam joj rukom držao kosu, a desnom vukao nož u visine jabučice. Dok sam nož povlačio udesno po njezinu vratu, čuo se vrlo tihi zvuk koji je proizvodio nož u mojoj ruci sijekući kožu na njenu vratu", izjavio je Slobodan Kovačević pred istražnim sucem  tzv. Republike Srpske Krajine, čiji je sudski zapisnik s ostalom dokumentacijom zaplijenjen nakon »Oluje«.

Dragini roditelji izbjegli su masakr jer su u zadnji tren uspjeli pobjeći na sporedna vrata iz svoje kuće. Preživjeli su tu noć skrivajući se u hladnoj šumi. Kuća i sve što su imali im je zapaljeno. Ujutro se nesretna majka uputila prema kući svog najstarijeg sina Drage i u njoj pronašla dva pougljena trupla, a druga dva u dvorištu kuće. Nakon toga  Marija i Josip izbjegli su u Zagreb gdje su ih dočekala dvojica sinova Vlado i Ivan koji su ranije napustili Ervenik.

Monstrumi su na slobodi..

Okružno javno tužilaštvo Šibenik 23. listopada 1992. godine podiglo je optužnicu u kojoj za zločin, koji je počinjen nad članovima obitelji Čengić, tereti osmoricu optuženika Slobodana Kovačevića, Damira Travicu, Željka Travicu, Veljka Travicu, Nebojšu Travicu, Vuju Šašića, Vojislava Romića i Boška Kovačevića. Osuđeni su u odsutnosti na po 15 godina zatvora. Tek je Damira Travicu, drugooptuženog i pravomoćno osuđenog na 15 godina zatvora, sustigla kazna. Uhićen je u Velikoj Britaniji, te je izručen 11. studenoga 2008. godine. Nije tražio obnovu postupka i odmah je upućen na služenje zatvorske kazne. 

- Boli nas što ubojice naših najmilijih šetaju među nama. Do sada je odgovarao samo Damir Travica, a on je odslužio veći dio kazne i pušten je na uvjetnu. Žrtve možda nisu zaboravljene, ali su zaboravljeni počinitelji koji slobodno šetaju  - ispričao nam je prije dvije godine godine Ivan Čengić, brat ubijenog Drage. 

Na spomeniku podignutom od strane Grada Benkovca i Grada Knina piše: "Ovdje su dva anđela, otac i mater nevinu krvcu prolili na pragu. Putniče, pomoli se u tišini jer oni se mole za nas i domovinu dragu."

I na ovu 25. godišnjicu  na mjesnom groblju Ervenik na obiteljskoj grobnici položili su se vijenci i odala počast poginulim članovima obitelji Čengić. Počast su uz obitelj odali i predstavnci grada Benkovca, Knina, i Šibensko-kninske županije.