Obavijesti

News

Komentari 48

Očajna supruga: Umrijet ću, a neću saznati gdje je moj Nikola

Očajna supruga: Umrijet ću, a neću saznati gdje je moj Nikola
1

Samo želi istinu: Marija Vrpoljac supruga je posljednji put vidjela 1991. godine kad je napuštala selo. On je ostao sa svojim životinjama. Do danas ga nema

VIDEO

Polaganim, staračkim korakom, pomažući se štakom, Marija Vrpoljac (85) iz Baćina polako korača do Une. Nijemo se zagleda u ledenu vodu, kao da u njoj traži odgovor koji je tišti punih 26 godina - kakva je sudbina zadesila njezina supruga Nikolu.

POGLEDAJTE VIDEO:

bacin

Od njega joj je ostalo tek nekoliko starih, požutjelih fotografija, jedino što je uspjela sačuvati kad je te ratne 1991. glavom bez obzira pobjegla iz Baćina, koji je bio u srpskom okruženju. Cijela kuća, s vrijednim stvarima i predmetima, pretvorila se u prah i pepeo. Ne bi ona, kaže, otišla da ju sin nije doslovno ugurao u automobil i odvezao na sigurno, u Hrvatsku Dubicu.

A njen Nikola nije želio ni pomisliti da bi napustio svoje ognjište, krave, konje i svinje, o kojima se do zadnjeg brinuo.

- Često bi radio nešto ispred kuće, a ljudi su mu govorili: ‘Bježi, Nikola, skloni se, pucaju stalno, ubit će te’. A on im je mirno odgovarao kako on nikome ništa nije kriv i da ostaje na svom kućnom pragu.

Bili smo u braku od 1960. godine, borili se i radili da imamo za pristojan život. Bavili smo se poljoprivredom i stočarstvom, a moj Nikola radio je kao majstor. Nije bilo toga što on ne bi svojim vrijednim rukama znao napraviti. Deset godina radio je u Bosanskoj Dubici, a onda se, nešto prije rata, njegova tvrtka za koju je radio preselila u Zagreb. On vam je imao zlatne ruke i nema toga što nije znao popraviti. Ljudi bi ga jako često zvali da im ide nešto pomoći, a ja bih znala reći da je danas svetac i zamolila ih da ga puste da se malo odmori i bude s nama – prisjeća se Marija. Zadnji put supruga je vidjela u srpnju 1991. godine. Iz okolnih srpskih sela po Baćinu su nemilice tukli i toga dana paljba je bila posebno žestoka. Nikola je cijepao drva, a Marija drhtala od svake eksplozije, od svakog pucnja i unezvijereno hodala po kući. Priznaje, jako se bojala.

- Lupali su i tukli oružjem po našoj kući i krovu. Sve se treslo, pucala su stakla na svim prozorima. Iz kuće sam izjurila bez dokumenata, novca, sva zamusana i bosa. Stavila sam i bijeli jastuk na glavu, a sin mi je rekao: ‘Mati, pa sad te još bolje vide s tim bijelim jastukom na glavi!’ Zgrabio me, strpao u auto i savjetovao mi da tijekom vožnje samo pognem glavu među sjedala. Kad smo došli u Dubicu, naša vojska pitala nas je kako smo se uopće usudili voziti pod tom paljbom - prisjeća se Marija trenutka kad je morala napustiti svoj dom.

Što se s njenim Nikolom dogodilo, ni sama ne zna. Tražila je, pitala, ispitivala, no izgubio mu se svaki trag.

- Moja svekrva umrla je ne saznavši istinu o suprugu, koji je nestao još u onom ratu. Tako ću i ja umrijeti i neću saznati što se s mojim mužem dogodilo. Svuda sam hodala, tražila ga, ali uzalud. Njega jednostavno nema. Nedavno nam je jedan čovjek u Zagrebu rekao: ‘Ako ste toliko dugo čekali, čekajte još malo, naći će se. Netko će ipak progovoriti’. Ali svi šute, nitko i dalje ne govori ništa. Ako ja umrem, imam troje djece, oni će nastaviti potragu za ocem – niže Marija.

bacin

Priznaje da je na životu drže samo unuci i praunuci i daju joj snagu da ide dalje. Priča im ona priče o djedu, koji bi ih, kaže, volio najviše na svijetu i ponosio se njima. Jer Nikola je zaista djecu beskrajno volio. I kad bi im došli gosti, umjesto da sjedi s njima za stolom, Nikola se vani igrao s djecom, koja su ga jednostavno obožavala.

- Rekao bi gostima: ‘Imate jesti i piti, ništa vam ne nedostaje. Samo vi uživajte, a ja ću se igrati sa svojom unučadi’ - priznaje Marija.

Na pitanje što bi joj značilo da ga pronađu nakon toliko godina, Mara se smiješi.

- Ajoj, pa značilo bi mi puno. Znala bih gdje palim svijeću i da je palim baš njemu. Sve ove godine, ali i sad palim je na spomeniku, mjestu masovne grobnice koja je podignuta u Baćinu. Tamo je napisano njegovo ime, ali pitanje je gdje su njegovi posmrtni ostaci. Samo da mi je to saznati, vjerujte da bih se spasila i umirila svoju dušu – kaže Marija. Osim što uživa u igri s praunucima, Marija, unatoč visokim godinama, još radi u vrtu. Posije nešto graha, kukuruza, krastavce, luk, čupa korov, zalijeva cvijeće... Iako joj ukućani često kažu da ne radi i da se malo pripazi, Marija odgovara kako ne može sjediti ne radeći ništa. No preduge godine tuge i boli za nestalim suprugom učinili su svoje. Iza nje su tri operacije - žuči, tumora i slijepog crijeva.

Nije joj lako, kaže, ali živa u grob ne može.

- Samo da ga nađem pa da se i ta priča okonča. Predugo je to vremena i previše boli tako dugo. Da mi ga je pronaći i pokopati, našla bih svoj mir - zaključila je Marija.     

Bol za nestalim suprugom liječi radom i molitvama

 U ljetno vrijeme Marija siđe do Une, okupa se i, kako kaže, odmori staračke kosti. Obožava je, kao i ribu koju joj unuk ulovi i spremi za ručak. A zimi Marija veze ručni rad i moli. Molitva joj je i sve ove godine pomogla da ublaži i zatomi bol.     

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 48
VIDEO

Utrka za većinom. DP-ovac: 'Još nismo odlučili s kime ćemo ići'. Oglasio se šef Ustavnog suda!
POSTIZBORNI PREGOVORI

Utrka za većinom. DP-ovac: 'Još nismo odlučili s kime ćemo ići'. Oglasio se šef Ustavnog suda!

Ako privremeni predsjednik da mandat za sastav vlade Milanoviću, Ustavni sud može to poništiti. Ako sabor izglasa povjerenje vladi u kojoj bi premijer bio Milanović, Ustavni sud to može poništiti, rekao je Šeparović

Cezar je narko biznis vodio iz zatvora: Drogu nabavili u Crnoj Gori i Turskoj, a oružje u BiH
UHODANI BIZNIS

Cezar je narko biznis vodio iz zatvora: Drogu nabavili u Crnoj Gori i Turskoj, a oružje u BiH

Plus+ Šef narko klana Dino Muzaferović Cezar u poslove je uključio i obitelj, a jedini čovjek koji je trebao svjedočiti protiv njega je ubijen...
Uspjeh Splićanke u čuvenoj američkoj bolnici: 'Tu me dovela ljubav, razmišljam o povratku'
EKSKLUZIVNO: 24SATA U NEW YORKU

Uspjeh Splićanke u čuvenoj američkoj bolnici: 'Tu me dovela ljubav, razmišljam o povratku'

Plus+ NOVI EXPRESS Dr. Petra Zubin Maslov, zamjenica ravnatelja Kardiovaskularnog instituta čuvene njujorške bolnice Mount Sinai Morningside, otkriva kako se postiže uspjeh u jakoj konkurenciji