Talijanka Leonarda Cianciulli (1893.-1970.) tri je žene iz svojeg susjedstva ubila, razrezala i zatim komade njihovih tijela kuhala kako bi dobila sapune i kolačiće
Od žrtvi radila sapune i pekla kolačiće: 'Da, bile su slatke...'
Leonarda Cianciulli rođena je 14. studenog 1893. godine u mjestu Montella u talijanskoj pokrajini Avellino. Ubila je tri žene tijekom 1939. i 1940. godine, a od njih je radila sapune i pekla kolače kojima je častila susjedstvo.
Još kao djevojčica, dva puta je pokušala počiniti
samoubojstvo
. Godine 1914. udala se za
Raffaelea
Pansardija
.
Njezini roditelji imali su u planu drugog zeta pa nisu odobravali brak. Leonarda je tvrdila da ih njezina majka zbog svega proklela.
Sa suprugom se preselila u mjesto Lariano, no tamo im je dom ubrzo uništio snažni potres. Ponovno su se preselili, ovaj puta u Corregio, gdje je Leonarda otvorila vlastitu trgovinu. Mještani su je cijenili kao vrijednu i dragu ženu, brižnu majku i ugodnu susjedu.
Pokretanje videa...
Umrlo joj je desetero djece
Leonarda je tijekom života ukupno 17 puta bila trudna , ali je imala tri spontana pobačaja. Desetero djece umrlo joj je u mlađoj dobi. Stoga je često bila previše zaštitnički nastrojena prema ostalih četvero . Posebno se bojala predviđanja jedne proročice koja joj je rekla da će se udati i imati djecu, ali da će joj sva djeca umrijeti . Praznovjerna kakva je bila, Leonarda je otišla do druge proročice koja joj je pregledala dlanove i rekla da u jednom vidi zatvor, a u drugom zločinački azil.
Počela ubijati kako bi sačuvala sina
Krajem 1939. godine doznala je kako joj se najstariji sin Giuseppe planira pridružiti talijanskoj vojsci. Počeo je Drugi svjetski rat, a Leonarda je bila odlučna spriječiti najdražeg sina da ode na bojište. Zaključila je kako za spas svojeg sina netko mora podnijeti žrtvu. Njezine su žrtve bile tri sredovječne žene . Prema nekim izvorima, žene su dolazile k njoj tražeći savjet jer se navodno i Leonarda bavila proricanjem budućnosti. Počela je planirati njihovu smrt.
Prvu žrtvu poslala u Pulu
Njezina prva žrtva bila je Faustina Setti . Kod Leonarde je dolazila tražeći da joj pomogne pronaći muža. Cianciulli joj je rekla da se pravi čovjek za nju nalazi u Puli , no naredila joj je da nikome o tome ne govori. Nagovorila ju je i da obitelji i prijateljima napiše pisma i razglednice, koja će kasnije poslati kad stigne do Pule.
Na dan putovanja, Setti je posljednji put došla kod Leonarde. Ona joj je ponudila čašu otrovanog vina, a zatim je zatukla sjekirom te tijelo sakrila u ormar. Tijelo je zatim narezala na devet komada, a krv skupila u posebnu posudu. Detalje je opisala u svojoj knjizi 'Priznanja razočarane duše'.
- Dijelove sam ubacila u lonac, dodala sedam kilograma sode koju sam kupila kako bi napravila sapun. Miješala sam dok nisam dobila tamnu, gustu masu. Podijelila sam ju u nekoliko kanti, a ostatak izlila u kanalizaciju. Pričekala sam da se krv sasuši, a zatim u nju dodala brašno, šećer, čokoladu, mlijeko i jaja, zatim malo margarina i sve sam dobro izmiješala. Napravila sam puno hrskavih čajnih kolačića koje sam nudila gostima, a jeli smo ih i ja i Giuseppe - napisala je.
Navodno je od Setti uzela i 30.000 lira životne ušteđevine , kako bi naplatila svoje usluge.
Drugu žrtvu ubila na isti način
Druga žrtva bila je Francesca Soavi , kojoj je Leonarda navodno pronašla posao u lokalnoj školi za djevojčice u Piacenzi. Kao i Setti, Leonarda je Francescu nagovorila da prijateljima i bližnjima napiše razglednice i opiše im svoje planove. Kao i prethodna, i ova žrtva je naivno na dan putovanja došla kod Leonarde.
Dala joj je otrovano vino te ju ubila sjekirom 5. rujna 1940. Cianciullijeva je s tijelom postupila isto kao i s tijelom Setti. Od druge žrtve uzela je 3.000 lira.
''Kolačići od Virginije su bili najslađi...''
Posljednja žrtva bila je Virginija Cacioppo , bivša sopranistica koja je pjevala u milanskoj Scali. Njoj je Cianciullijeva navodno pronašla posao tajnice u Firenzi. Kao i prve dvije žrtve, i od nje je tražila da nikome ne govori kuda ide. Dogovorile su se da 30. rujna 1940. Cacioppo prije puta dođe do Cianciulli. Ubila ju je na isti način.
- Ona je završila u loncu, kao i prve dvije. Njezino meso i salo bilo je bijelo, a kada sam ju rastopila dodala sam bocu kolonjske vode i tek nakon dugo kuhanja sam uspjela od nje dobiti neki prihvatljivi sapun. Davala sam ih susjedima i poznanicima. Kolači od nje su također bili bolji od prve dvije. Da, bila je jako slatka - zapisala je stravične detalje Cianciulli.
Od Ciacoppo je navodno uzela 50.000 lira i nekoliko komada nakita.
Razotkrila ju šogorica posljednje žrtve
Šogorica Virginije Cacioppo postala je sumnjičava nakon njezina nestanka. Posljednji put ju je vidjela kada je ušla u kuću Leonarde Cianciulli.
Svoje sumnje prenijela je policijskom nadzorniku u mjestu Reggio Emilia koji je pokrenuo istragu i ubrzo uhitio Cianciulli. Ona je odmah priznala sva tri ubojstva te u detalje opisala svoje zločine.
Za ubojstva su joj sudili 1946. godine. Nije se pokajala, a njezina hladnokrvnost bila je tolika da je na suđenju čak ispravljala službenu izjavu koju je dala ranije.
Proglašena je krivom i osuđena na 30 godina zatvora i tri godine kriminalnog azila.
Umrla u zatvoru, a lonci u kojima je kuhala žrtve čuvaju se u muzeju
Leonarda Cianciulli umrla je od moždanog udara u ženskom zatvoru u Pozzuoli 15. listopada 1970. godine.
Dokazi protiv nje i predmeti iz slučaja, kao i lonci u kojima je kuhala žrtve, čuvaju se u kriminalističkom muzeju u Rimu.
Na temu njezina slučaja napravljena je i kazališna predstava, mračno komična drama ''Ljubav i magija u maminoj kuhinji'' . Prvi put je izvedena na Spoleto Festivalu 1979., a na Broadwayu se počela igrati 1983. godine.