Odabrali su zlo jer im ono daje identitet, osjećaj pripadnosti i moći. A politika im daje podršku

U siječnju 2003. godine nakon pobjede u Kranjskoj Gori hrvatski skijaš i sportski heroj Ivica Kostelić pohvalio se novinarima da je na startu utrke "bio spreman kao njemački vojnik 22. lipnja 1941. godine".

Dakle, na početku operacije Barbarossa i napada nacističke Njemačke na Rusiju koji je završio genocidom, masovnim zločinima, holokaustom i pogibijom desetina milijuna ljudi, žena i djece.

Na isti taj datum započeo je antifašistički ustanak u Hrvatskoj. Ivica Kostelić ipak nije na staru osjećao spremnost pripadnika Prvog sisačkog partizanskog odreda, već upravo vojnika Wermachta u genocidnom pohodu.

Kostelića su tada kritizirali zbog te izjave, pitali ga zna li što je izjavio, poznaje li uopće povijest, na što su se i on i njegov otac burno pravdali kako on savršeno poznaje povijest.

Što se i vidjelo iz njegove izjave: dobro je poznavao stupanj spremnosti njemačkog vojnika 22. lipnja 1941. godine.

Znaju li što rade?

Danas se, pak, raspravlja o pripadnicima Torcide koji su prije utakmice s Ajaxom skandirali u čast Adolfa Hitlera, zazivali Auschwitz, urlali "ajmo, ajmo ustaše", pjevali o visokim pećima za spaljivanje Židova, čak i o Anne Frank.

Pa se postavljaju pitanja gdje smo kao društvo zakazali, je li problem u obrazovanju ili odgoju, u nepismenosti i neznanju, zaludjelosti mladih, povodljivosti i naprosto općoj izgubljenosti.

Poznaju li oni uopće razliku između dobra i zla?

Odgovor je poražavajući: oni dobro znaju što je zlo i odabrali su biti na njegovoj strani.

Znaju što se radilo Židovima

Oni dobro znaju što je Hitler radio Židovima, što se u Auschwitzu radilo Židovima, što im se radilo u visokim pećima i kako je završila Anne Frank. Znaju i tko je bio Ante Pavelić, tko su bili ustaše, što se radilo u Jasenovcu, na čijoj su strani bili pripadnici NDH.
Zbog toga skandiraju njihov pozdrav, uzvikuju njihova imena, pozivaju se na njihovo nasljeđe, umanjuju njihovu krivnju.

Ne i neznanja, već upravo suprotno, iz spoznaje tko su i što su oni.

Ali odabrali su bili na njihovoj strani. 

Jučer na splitskim ulicama, prekjučer na poljudskim tribinama, još prije u Maksimiru, pa na hrvatskim ulicama pod crnim fantomkama, s visoko uzdignutom desnicom, s ustaškim pozdravom na usnama i ustaškim simbolima na majicama, s kukastim križevima na fasadama.

Moć i pripadnost

Nisu oni zaluđeni i manipulirani. Oni su svjesno odabrali stranu koja im daje identitet, osjećaj moći i naročito pripadnosti, položaj u društvu, pa čak i političku podršku. Nogomet im daje pozornicu i alibi, grupiranje im daje snagu, a klerofašizam im daje osjećaj dominacije.

Oni vjeruju, kao i Ivica Kostelić, da su nacisti bili simboli snage i moći, bez obzira što su izgubli sve ratove na svim frontovima. 

Oni vjeruju da je ustaštvo domoljublje, da je fašizam borba protiv liberalizma i komunizma, da je ideologija krvi i tla tek oblik zaštite kršćanske Europe, kao i metoda obračuna s woke kulturom, manjinama, strancima, sa svim slabostima u društvu, kako ih je svojedobno nazivao i Adolf Hitler.

Ne brane domovinu

Vjeruju da im pripadnost naciji, koju nisu birali ni na nju utjecali, daje pravo da prisvajaju domoljublje i u ime domovine obračunavaju se sa svima koje proglašavaju prijetnjom toj domovini.

Ali ne s korumpiranim političarima, tajkunima, kriminalcima, mafijašima koji truju ovu zemlju, već sa Židovima, Srbima, novinarima, "komunjarama"...

Oni su dobro naučili svoju lekciju o Paveliću i Hitleru, Jasenovcu i Auschwitzu, ZDS-u i Luburiću. Dovoljno da se osjećaju sigurni i dominantni u ulozi sljedbenika te politike, ideologije, svjetonazora.

A sve ono drugo, sve kritike, povijesna učenja, apeliranja na razlikovanje dobra i zla, podsjećanje na nevine žrtve, na genocid i Holokaust, na vješanje ljudi po Zagrebu i klanje djece u Jasenovcu, proglašavaju propagandom, lažima, komunističkom obmanom.
Kao što danas utemeljitelji HDZ-a nacističko divljanje Torcide proglašavaju podvalom i provokacijom Srbije.

Sve su naučili

I dok su njemački nacisti i talijanski fašisti imali opravdanje da nisu ništa znali o ideologiji koju su utemeljili, moderni svijet, europska društva i današnji sljedbenici imali su punih devet desetljeća za proučavanje tih zločina kako se oni ne bi ponovili.

Pa ih svejedno slijede, slave i veličaju.

Kao što veličaju i zločinačku, genocidnu Rusiju. 

Huligani, neonacisti i ljubitelji ustaša ne mogu se vaditi na neznanje, niti bi hrvatski obrazovni sustav trebao nositi breme odgovornosti za njihov odabir. Čak i da su markirali iz škole, naučili su zašto žele slaviti Hitlera i Pavelića, ustaše i naciste. Bez obzira što na sudu govore da nikad nisu čuli što je ZDS.

Takvi su bili okosnica nacističkog, fašističkog i ustaškog režima, takvi se promoviraju i danas.

To je izraz njihove pripadnosti naciji, vjeri, domovini, ideologiji i vojsci koja je, eto, dovela i Ivicu Kostelića do pobjede u slalomu.