Suđenje Tomislavu Viktoru Basi (51) za ubojstvo vlasnika Prodei banke Ibrahima Dedića (52) iz 1999. godine je odgođeno jer je njegova odvjetnica Jadranka Sloković zatražila izuzeće predsjednika sudskog vijeća Zdravka Majerovića. On je, naime, tijekom istrage odlučivao o produljenju pritvora Basi. O odluci o izuzeću suca odlučit će predsjednik županijskog suda te je suđenje prekinuto.
Tomislav Basa doveden je u sudnicu s lisicama na rukama i nogama. Kad je počela rasprava, skinuli su mu lisice s ruku, a na nogama su mu ostale. Pravosudni policajci su rekli: 'Takvo nam je naređenje.'
Suđenje je čekao i sin žrtve Alen Dedić. Kako nam je potvrdio u kratkom telefonskom razgovoru, on nije dolazio na sud u Hrvatsku, između ostalog i zbog epidemioloških mjera, no odvjetnik Mario Lovrić njegove su oči i uši u sudnici Županijskog suda u Zagrebu.
Na pitanje što očekuje, iskreno odgovara da ni sam ne zna što može očekivati.
- Sve je rečeno već davno, a što će iz postupka biti, vidjet ćemo - kazao je.
Bivšeg vojnika s trostrukim državljanstvom, hrvatskim, nizozemskim i švicarskim, terete da je 3. srpnja 1999. godine sukladno prethodnom dogovoru s još jednim nepoznatim počiniteljem došao na adresu Ivekovićeva 17 gdje je Dedić živio.
Kad se bankar oko 22.30 sati vratio kući, dvojica su ga dočekala u haustoru i zapucala iz automatskog oružja. Izrešetali su ga te mu nanijeli brojne strijelne ozljede glave i tijela uslijed kojih je preminuo. U toj unakrsnoj vatri jedan od počinitelja je ranjen te je ostavio krvavi trag na mjestu događaja. Upravo taj trag povezuje Basu sa zločinom. U vrijeme ubojstva on je bio časnik u 2. gardijskoj brigadi, no ubrzo je na vlastiti zahtjev umirovljen.
Medicinskim i balističkim vještačenjem na Dedićevu tijelu je pronađeno dvadesetak rana, te jedna rana glave, također nanesena hicem. Susjedi su tad pričali da su Dedića dočekala trojica muškaraca, ubila ga i pobjegla crnim BMW-om njemačkih registracija.
Više od dvadeset godina policija nije uspjela riješiti ovaj zločin. A onda je uslijedio preokret. Krajem siječnja prošle godine policija je uhitila Basu.
- Kako baš sad, nakon toliko godina? Ako su imali uzorak DNK nepoznatog počinitelja i sumnju da bi se moglo raditi o Basi zašto ga ranije nisu uhitili? - neka su od pitanja koja je postavio i sin ubijenog Ibrahima Dedića.
Policija je nakon uhićenja pojasnila da su čekali nekoliko godina da Basa iz inozemstva dođe u Hrvatsku kako bi potvrdili svoju sumnju da je na zagrebačkoj Peščenici ubio Dedića. Uhitili su ga nekoliko dana nakon što je u Hrvatsku došao u posjet rodbini.
Njegovi poznanici tvrde da je svake godine dolazio u Hrvatsku, i da je laž da policiji nije bio dostupan. Uvjereni su da je Tomislav "Pedro koji bi trebao visjeti", tj. odgovarati za nerad policije i pravosudnih organa.
- Ako imaju jake dokaze da je on to zaista počinio u redu, čestitam im. Ali ne bih volio da netko nevin leži u zatvoru zato što je netko rekao da slučaj mora biti riješen - kazao nam je Alen Dedić nakon Basina uhićenja.
Ukazao nam je na činjenicu da su ubojicu uhitili nekoliko mjeseci nakon što mu je odbijena tužba protiv Republike Hrvatske, koju smatra odgovornom jer nije spriječila Ibrahimovu smrt.
- Sad se pokazuje ono što sam ja cijelo vrijeme govorio, a to je da njegovo ubojstvo nije povezano s krim miljeom. Večer prije ubojstva gostovao je u emisiji Zemlja-Zrak i rekao da ga se ucjenjuje. Rekao je da će ga ubiti i ubili su ga. Čovjek je znao da će biti ubijen - govorio je Ibrahimov sin.
U vrijeme očeva ubojstva imao je 18 godina. Na prve vijesti o uhićenju ubojice nakon gotovo 21 godinu reagirao je vrlo emotivno. Iskreno je priznao i da ne vidi koja je svrha uhićenja ubojice nakon toliko godina, osobito jer nalogodavac i dalje nije poznat.
Policajce koji su ga nazvali i obavijestili da su riješili slučaj pitao je samo jednu stvar.
- Zašto su ga ubili? Što im je smetao? Ne ubija se nekoga zbog 300 kuna, mene zanima tko stoji iza svega. Nadam se da će jednog dana i to izaći na vidjelo - kazao je. Ponovno mu je to otvorilo neke stare rane.
- Imao je 30-ak rupa na sebi. Bio je izbušen kao ‘švicarski sir’. Zadnji metak ubojica mu je ispalio u glavu kako bi ga dokrajčio - pričao je Dedić, koji je sreću potražio u Njemačkoj.
Smatra da je sve počelo 2009. godine nakon što je tužio Republiku Hrvatsku na sudu jer nije zaštitila njegova oca iako je na njega pokušano šest atentata te je molio za pomoć. Tražio je odštetu od deset milijuna kuna, no tužbu je izgubio u svibnju 2019. Presuda je kasnije potvrđena, no, kako nam je potvrdio njegov odvjetnik, zatražili su reviziju na Vrhovnom sudu.
- Sve je funkcioniralo dok je Ibrahim bio živ. Samo 24 sata nakon njegove smrti sve je palo u vodu, potonulo kao ‘Titanic’. Ispalo je da Ibrahim Dedić nema ništa osim auta i stana. Nakon stečaja oduzeli su mu 22 poslovna prostora, koja su bila na njegovo ime - bio je ogorčen Alen Dedić.
A tko je bio ubijeni bankar Ibrahim Dedić?
Poznat je po otvaranju prve privatne banke u Hrvatskoj 1989. godine. Promdei banku osnovao je u malom prostoru kraj stana u kojem je živio, a u najboljim vremenima imala je 43 poslovnice po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Kako je rasla banka, rasle su i nevolje. Samo u jesen 1990. godine čak je 486 revizija i kontrola obavljeno u banci, a u studenom 1992. u poslovnici u Kopru pronađeni su krivotvoreni tolari. Slovenska policija uhitila je Dedića i u zatvoru je proveo osam mjesecu.
To je samo dio kontroverznih situacija koje su se vezale uz poslovanje ovog poduzetnika.
I u vrijeme devizne suše, za vrijeme Domovinskog rata, kod njega su se mogle nabaviti čak i valute iz egzotičnih zemalja. Naravno provizije su bile visoke. Dostupni su bili i krediti, a njih su pratile visoke kamate i upis na hipoteku. Pravilo je vrijedilo za sve kredite pa i one minorne od tek nekoliko tisuća maraka.
U medijima je dobivao veliku pozornost i jer je za vrijeme rata muslimanske izbjeglice opskrbljivao hranom i odjećom. Humanitarnu pomoć, koja je Bošnjacima stizala iz islamskih zemalja, najčešće je dijelio ispred džamije u Folnegovićevom naselju.
Na Ibrahima Dedića je tri puta pucano na ulazu u zgradu na zagrebačkim Sveticama u kojoj je živio, on sam je tvrdio da je na njega pokušano čak sedam atentata. Prvi puta su ga pokušali ubiti u studenom 1997., a 12. siječnja 1998. prostrijeljen mu je vrat.
Tad je iz bolesničke postelje dao intervju u kojemu je tvrdio da je žrtva ucjene na dva milijuna njemačkih maraka, ali da policija ništa ne poduzima. Nedugo nakon toga doista je ubijen 3. srpnja 1999.
O motivima njegova ubojstva, kao i tko bi mogao biti nalogodavac, kolale su razne teorije. Sudeći prema optužnici motiv ubojstva, kao i tko je nalogodavac, moglo bi ostati nepoznanica i nakon završetka suđenja Basi. On se brani šutnjom, muškarac koji je, prema tvrdnjama tužiteljstva, bio s njim kobne večeri i dalje je nepoznat, kao i eventualni ostali sudionici. Bar još jedna osoba morala je čekati u vozilu za bijeg, a nije jasno ni zašto bi ubojice s vojnim iskustvom i vještinama smaknule Dedića, ako to netko od njih nije zatražio te ih za to platio.
S Dedićem je kobne večeri bila i misteriozna plavuša, koja ga je dopratila do ulaza, a potom otišla, ne osvrčući se na pucnjeve iz automatskog oružja.
Rijetki susjedi koji još žive u Ivekovićevoj 17 i koji se sjećaju kontroverznog bankara imaju različito mišljenje o njemu.
- U to sam vrijeme bio klinac i prema nama je uvijek bio dobar. Znao nam je dati 50 kuna da se počastimo - rekao nam je stanar Ivekovićeve. Tog 3. srpnja 1999., kad je Dedić ubijen, naš sugovornik se vratio kući oko 22 sata.
- Dvije prijateljice su ostale vani i sve su vidjele. Rekle su da se Dedić pozdravio s misterioznom plavušom. Ona je otišla na jednu stranu, a Dedić je bio u ulazu kraj stubišta. Ubojica je zapucao na njega s ulaznih vrata. U pucnjavi je i on ranjen te je ostavio krvavi trag na jednom od parkiranih vozila ispred ulaza za koje se primio tijekom bijega. Dedića su našli kako leži na samom pragu, pritisnut ulaznim vratima. Plavuša se nije osvrtala ni vratila nakon pucnjeva - prisjećao se mladić.
Dodao je da je Dedić iza zgrade držao autobuse u kojima je imao luksuzne barove. Ponekad bi ih znao pustiti da se igraju u njima. Kaže da se vodio spor oko prostora u zgradi u kojemu je Dedić otvorio prvu poslovnicu Promdei banke.
- On je tvrdio da su mu stanari to dali na korištenje i da im je on za to platio. Suvlasnici su smatrali da je to vlasništvo stanara jer je to nekad bio prolaz koji su koristili svi. Međutim, sad je to vlasništvo države, odnosno Ministarstva državne imovine - pojasnio je.
Stariji stanar sa sijedom bradom Ibrahima Dedića pamti kao “najobičniju lopužu”.
