Najpoštenija pohvala Tuđmanu i njegovim historijskim zaslugama je da se njegovi spomenici razore, ali nakon javnog utvrđivanja njegove uloge i nasljeđa zadnjih 30 godina te društvenog, historijskog i političkoga konsenzusa, te izlože kao uzvišene ruine
Siniša Labrović, poznat po svojim projektima, performansima i instalacijama, od prvih “Zavijanje ranjenika”, preko “Oblačenje Golog otoka” i “Stado.org”, pa do posljednjih “Sonata za fra Sotonu”, “Navlažena domovina” i “Šetanje napuštenosti”, napustio je Hrvatsku i već dvije godine živi u Berlinu, no i dalje je prisutan na hrvatskoj umjetničkoj sceni. Ovom prigodom pokazat će najnovije radove “Private Property” i “You” na izložbi u Galeriji 90-60-90, koja se otvara 19. veljače u Pogonu Jedinstvo. Zbog lockdowna u Njemačkoj Labrović neće sudjelovati na izložbi, no njegovi performansi bit će prezentirani preko fotografija i videodokumentacije. Primjerice, dobit ćemo uvid u performans “Private Property”, koji je Labrović izveo na festivalu DOPUST u bečkoj Galeriji Michaela Stock. Taj rad sastoji od trajno tetoviranog natpisa na čelu i tetovaže mrtvačke lubanje s porukom “No trespassing” na tjemenu, a njime se umjetnik referira na “svijet u kojem je sve monetizirano, instrumentalizirano, ekonomski i tržišno vrednovano, gotovo svaki segment našeg života”.
Express: Kao odgovor na pandemiju koronavirusa realizirali ste rad ‘You’, koji je predstavljen u sklopu projekta ‘Artist in Quarantine’ europskoga klastera muzeja L’Internationale, među kojima je i Moderna galerija iz Ljubljane. Što vam je bilo ključno za realizaciju tog rada?
Kao inspiracija za cijelu izložbu ‘Artist in Quarantine’ poslužio je rad ‘Triangl-Trokut’ Sanje Iveković. Ideja je bila da radovi budu realizirani u prostoru koji je istodobno privatan i javan, dakle prozori, balkoni, fasade i krovovi, i da već taj arhitektonski moment stvara nerazrješivu napetost. U radu sam u kontekstu pandemije, kroz formu i tekst, htio ponoviti tu dihotomiju. Dakle, ne radi se o tome da se mi moramo opredijeliti ‘za’ ili ‘protiv’ nego moramo naći načina da plovimo između tih ‘za’ i ‘protiv’ jer je ta situacija nerazrješiva. I zato je taj ‘You’, dakle ‘Ti’, istodobno moj prijatelj, suradnik i kolaborant u borbi protiv virusa. S druge strane, taj ‘Ti’ je istodobno opasnost. Svatko od nas može biti agent tog virus, gotovo neprijatelj, jer može biti prenositelj virusa. No trebamo biti svjesni da samo zajedničkim naporom i discipliniranošću, povjerenjem i znanstvenim dostignućima možemo pobijediti taj virus, u skladu s planom i idejom o toj pobjedi. Situacija je paradoksalna, a ljudima neodlučnost najteže pada jer smo naučeni da se moramo opredjeljivati. Ovo nije takva situacija. Mi kao društvo i kao pojedinci plovimo u potpunoj neizvjesnosti, a to je užasno iscrpljujuće.
Express: Neki tvrde da će pandemija pozitivno utjecati na promjenu ljudskoga karaktera, a katastrofičari kažu da ljudskoj vrsti nema pomoći i da će ljudi i dalje ostati sebični i egoistični. Koji je vaš stav o tome?
Mislim da nije katastrofično nego realistično razmišljati o tome da će ljudi ostati sebični, pohlepni i samoživi. Sebičnost nije osobina koja pripada samo patološkim sociopatima i psihopatima, ili samo HDZ-ovcima. Sebičnost je u prirodi svakog od nas, dakle tu nema pomoći. Možemo samo uspostavljati pravila i procedure koje će takvu vrstu ponašanja, kad prelazi u eksces, javno osuditi i sankcionirati.
*Cijeli intervju pročitajte u novom Expressu koji je na kioscima od petka 19. veljače
