TREĆI DIO: Pavelić je obilazeći položaje naišao na naoružanog dječaka, koji je nosio je kompletnu ustašku uniformu. Pitao ga je: A što ti mali ovdje radiš? Odgovorio je: Koljem!. Rižem vratove srbskoj dici...
FELJTON: UDBINI STENOGRAMI
Oficirima PTS-a otvoreno bi rekao: 'Srbe treba odreda klati'
Tajni dossier s dvora: Spletke, seks i krvavi lov, opsežna knjiga o usponu i padu Ante Pavelića, napokon je na svim kioscima i u većini knjižara u Hrvatskoj. Donosimo feljton s izvatcima iz knjige
Riječ je o djelu u kojemu su prvi puta objavljeni zatajeni detalji iz Udbina dosjea o Anti Paveliću, koji su više od 70 godina čekali na objavu.O Paveliću isljednicima Udbe govore vojskovođa Slavko Kvaternik, zapovjednik Poglavnikovog tjelesnog sdruga (PTS) Ante Moškov, šef državne riznice NDH Vladimir Košak, general Ivan Perčević, urednik Hrvatskog naroda Danijel Uvanović, i Pavelićev bliski suradnik Vjekoslav Servatzy.
U ovom feljtonu u šest nastavaka donosimo što je fizičar i znanstvenik te urednik 'Hrvatskog naroda' Danijel Uvanović govorio o Paveliću. Poslije rata Uvanović se sklonio u Rim, gdje je 1947. uhićen, izručen jugoslovenskim vlastima i zatim u Zagrebu osuđen na smrtnu kaznu. Streljan je iste godine u 40. godini života.
Pavelićev 'kult rasova'
Možda je malo čudno upotrebljavati izraz o "kultu rasova"ali to je jedna pojava koja je u ustaškom režimu u "NDH" bila realna činjenica, importirana još iz Mussolinijeve Italije. Pavelić je imao ovaj običaj. Pozvao bi k sebi, recimo, rasa Pećnikara pa bi mu rekao otprilike ovo:
-Ja u stvari svima ovima naokolo ništa ne vjerujem. Da dođe do gustoga, svi bi oni nama ustašama pucali u leđa. Ja imam povjerenja jedino u tebe osobno i u tvoje ljude.Zato mi dobro izgradi našu žandarmeriju i to će biti ona na koju ću se ja osloniti i kojom ćemo podržavati vlast. Upamti:ja jedino tebi vjerujem i ti si moj čovjek.
Ali on je isto tako zvao k sebi i rasa Herenčića, pa bi njemu govorio na sličan način:
-Ja ovima naokolo nikome ne vjerujem ništa. Organiziraj mi Ivo Ustašku Vojnicu jer je ona onaj na koga se mi sa sigurnošću možemo osloniti. Da znaš, da jedino tebi vjerujen i ti si moj čovjek!
Pavelić je na sličan način govorio i Moškovu, kako se uzda jedino u "PTS" i u njega osobno, nadalje Servatzyu, Bziku i Mrmiću kako jedino njima vjeruje i kako su "oni njegovi" i tako dalje.
Na taj način dolazilo je do toga da su se svi ti rasovi ponašali " kao njegovi ljudi" i oni su to u stvari i bili . Samo su tek kasno međusobno u kojoj zgodici slabosti diskrecijom jedan od drugoga doznali za taj mandat. No nitko od njih nije iz toga izveo nikakav zaključak. Jer se je svaki,od njih pobojao nije li Pavelić kome od njih dao i kakav specijalni nalog uslijed kojega bi mogla odletiti glava. I tada bi ta anegdota opet otišla "ad acta".
No ti isti rasovi nisu bili toliko moralno jaki da se"izvuku" ispod kola i da drugima pomognu izvući se nego se je svaki od njih do zadnjega dana zaista ponašao tako kao da je on "onaj pravi" na koga će se "on osloniti", a kad tamo baš je "on" u odlučnom momentu "kliznuo" i ponio sa sobom, kako se govori među emigrantima u Italiji, kištrice samih dijamanata...Da ne mora nositi velike škrinje voluminoznoga i teškoga zlata. Ustanova "rasova" na tj način nije nastala u "NDH" kao nešto gonjeno nekom "višom" silom protiv koje se "vlast" nije mogla boriti. Oni su nastali jedino hotimičnim makinacijama samoga Pavelića koji si je htio priuštiti takav "eksperimenat" protiv volje i životnih interesa čitavoga naroda.
Pavelić naredio da se kolje i to su njegovi dželati radili
On je znao da su oni, blago rečeno, nepopularni, a u stvari omraženi kao zločinačka klatež pobrana po svjetskim smetištima ološa, ali se je pravio, u brojnim izjavama pred raznim osobama, kako "ništa ne može" s njima učiniti itd.
On je u duši i sve njihove zločine odobravao i on je u stvari od njih tražio da se ponašaju onako kako su se ponašali: zločinac Luburić nije bio neka svemoćna nadpavelićevska pojava protiv koje on nije ništa mogao, nego je bio Pavelićev intimno najbliži suradnik u kojega je on imao pouzdanje i unaprijed izdano ovlaštenje da ima biti onako krvav kao što je to bio.
Bilo je u "NDH" ljudi koji su mislili, da klanja koja su potjecala od ustaša "na terenu" bivaju protiv Pavelićeve volje i bez njegova znanja.
No to nije točno. On je prvih dana proklamirao ustaško evanđelje o "vlasti" koje se dade sažeti u njegovim opetovanim izjavama "Nismo mi, narode, došli k tebi da od tebe tražimo glasačke kuglice. Mi imamo čelične kuglice". Zatim je bacio vani devizu da "nema Srba", da "nema više srpsko-pravoslavne crkve" i slično, a njegov "doglavnik" Mile Budak je po Lici trubio u svojim propagandnim govorima devizu "Srbe na vrbe!" Kako Srba stvarno nije moglo odjednom nestati, onda je Pavelić naredio da se kolje i to su njegovi dželati radili, neki manje, neki više, ma su radili.
Sjećam se da je Pavelić, mislim zimi 1942-1943. bio posjetio kraj oko Kupe, gdje je provodio "operacije" Moškovljev "PTS“. O tome njegovome posjetu "fronti" bio je objavljen u novinama nekakav kratak komunike. Međutim malo vremena poslije toga imao sam u Zagrebu prigodu razgovarati jednim liječnikom koji je bio na službi u PTS-u pa mi je on govorio kako je oko Silvestrova bio kod njih na položajima Pavelić, a poslije toga je bio na zajedničkom objedu s „oficirima“ iz PTS-a.
Pavelićeva krvoločnost u držanju i stavu
Tada je Pavelić otvoreno govorio ovim oficirima da "Srbe treba odreda klati". Isti liječnik /mislim da se je zvao Dr.Zubović, bio je kasnije oženjen za kćer advokata Dragutina Šafara u Zagrebu/ opisivao mi je kako je Pavelić obilazeći položaje naišao na jednoga sitnoga dječarčića koji je također bio "naoružan" a nosio je kompletnu ustašku uniformu".
Pavelić ga zapita: A što ti mali ovdje radiš?! - Koljem, odgovori dijete. - Pa ti si još mali. Ali ja rižem vratove srbskoj dici... Pavelić zašuti pa ga pomalo potapša i reći će okrenut prema drugima prisutnima: Dobar će ovaj biti kad odraste.
Čovjek koji mi je to pripovijedao nije imao razloga da izmišlja i on se je sam zgražao nad ovim krvoločnim elementom u Pavelićevu držanju i stavu. S druge strane, nastojalo se je u "NDH" šaptom širiti verziju, da je sve to "po nalogu Nijemaca", da Pavelić toga "osobno ne želi", no u stvari ukoliko je to i bilo po čijem nalogu ili nahuškavanju, onda je Pavelićeve dželate bilo vrlo lako nagovoriti da to čine, kad je to bila i najintimnija želja samoga Pavelića.
Da ima "pokriće“ čak i pred bogom da tako "treba" uspio si je uvijek naći i imenovati za svoga "osobnoga kapelana" u "dvoru" po kojega fratra koji je propovjedno sličan "moral". Tako je računao u svojoj pokvarenosti da ovojim činima vrši neki uzvišeno 'moralni' plan i da je upravo on pozvan zato od providnosti. Ne znam koliko počiva na istini zgoda koju u prvoj knjizi "Kaput" iznosi Curzio Malaparte o Paveliću, da je on' u svome „dvoru" u jednom salonu čuvao kristalnu vazu punu ljudskih očiju koje su mu "donijeli njegovi vjerni ustaše" od priklanih Srba ali je svakako blizu njegovim krvavim porivima da se pridržava i najodvratnijih koljačkih "manira" pa čak i onda kad to mogu primijetiti i drugi. Oni koji su imali više dodira s Pavelićem kažu da je njegova i da tako reknem svakidašnja lektira bio "Il Principe" od N.Machia- vellia.
Supruga Mara imala je svoju posebnu mrežu špijuniranja i denunciranja
To se može vidjet odraženo i u njegovom moralu i taktici njegovih političkih čina. Organizirao je i predvodio takovo klikaštvo i takove zaplotnjačke akcije da im nije bilo ravnih ni u slučajevima koji su inspirirali Machiavelija.
Njegov machiavelizam je raspirivala i njegova žena Marija Pavelić za koju se kaže, da je bila veoma važan pokretač raznih odluka koje su pogađale mnoge živote. Ona je preko članica tzv."Ženske loze" imala svoju posebnu mrežu špijuniranja i denunciranja, posebno u redovima zagrebačkoga građanskoga društva.
Svaka riječ koju je netko izlanuo pred kojom članicom "Ženske Loze" bivala je odmah javljana prof. Ireni Javor,a ona je to smjesta javljala u Tuškenac "milostivoj". Čuo sam za vrijeme okupacije u Zagrebu pripovijedati od osoba koje u "imale veze" sa Tuškancem, da "milostiva" bremza čak i donošenje nekih "zakona" temeljnoga karaktera.
Bilo je govora o nekom tzv "ustavu" endehazije ili barem o "zakonima" kojima bi bio preciziran državni oblik, zatim vrhovna državna uprava i slično. No Marija Pavelić nije dozvoljavala da se s tim stvarima "izlazi pred javnost".
Jer: radilo se je o pitanju "nasljeđa na prijestolju" a ona je to htjela svakako "osigurati" za familiju. U vezi s time bilo je i uočljivo trčkaranje izvjesnih rasova oko Tuškanca u svrhu podržavanja veze sa kćerima Pavelića. U tome je bio osobito agilan Lisak, a ponekad se je govorilo i o Moškovu, no iz redova "povratnika" Lisak se je svakako najviše družio s unutarnjim krugom familije, dok nije jednoga dana i on bio potisnut.
No godine 1944.i 1945. opet je govoreno o Lisakovoj aktuelnosti u Tuškancu, naročito kada je pratio Pavelićeve kćeri u Njemačku. Kasnije sam čuo uvjeravanja – koja nisam provjeravao, niti su me zanimala -da se je Lisak stvarno i oženio s Pavelićevom kćri te da i on spada u"regentske" osobe, dok je „prijestolje“ vjerojatno bilo rezervirano za Pavelićeva sina.
Ako je istinito familijarno povezivanje s Lisakom, onda je tu došla do izražaja krvožedna naklonost familije kao takove i osjećaj afiniteta prema sličnima. Kad je jednom zgodom, mislim 1944., netko bio pripucao sa strane iz šume za vrijeme dok je održavan nekakav "dvorski lov" na Pavelićevu dobru negdje iza Sljemena, onda je on bio naredio veliku akciju "odmazdnoga čišćenja" u okolici. Akciju je "vodio" on osobno odredima PTS-a pa je sam dao zapaliti čitavo jedno selo.
Kraj prvog nastavka
Knjigu Tajni dossier s dvora: uspon i pad Ante Pavelića možete kupiti na svim kioscima i u knjižarama po cijeni od 99 kuna!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
