'Onkologija u Splitu osnovana je samo godinu nakon što je u SAD-u počeo rat protiv raka'

U današnje vrijeme ubrzanog življenja, teško je pronaći vremena za sebe i za zdrav život. No, bolesti, a pogotovo zloćudne, nikako ne miruju i sve više nas podsjećaju da je ispravan put samo je-dan. Put zdravlja. Povodom 50.obljetnice osnutka Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC Split, prenosimo razgovor s prof.dr.Eduardom Vrdoljakom, predstojnikom splitske onkologije.

Kako Onkologija danas funkcionira, koliko prati svjetske klinike poput američke? Kako ste Vi, kao vodeći čovjek klinike zadovoljni s njezinim radom, prostornim i kadrovskim kapacitetima, opremom i lijekovima?

Dopustite mi da se na trenutak vratim u 1972. godinu, kad se klinika osnovala, budući da sad radimo rekapitulaciju tih proteklih 50 godina. Reći ću Vam vrlo važnu informaciju, a to je da je klinika za Onkologiju osnovana u Splitu samo godinu dana nakon što je u SAD-u počela organizirana borba protiv raka, u vrijeme kad je predsjednik Richard Nixon proglasio rat protiv raka i organizirao nacionalne centre protiv te zloćudne bolesti diljem SAD-a.

Bili smo nevjerojatno progresivni, jer ako mi godinu dana nakon predsjednika Nixona i američke organizacije onkologije u Splitu organizirali Centar za Onkologiju, prvu takvu instituciju u Hrvatskoj i krenuli istim putem organizirane borbe protiv raka, u tome mora biti nečeg vrhunskog. Ono što se dogodilo s Onkologijom u proteklih pola stoljeća jest veliki napredak, a mi smo uvijek stremili i trudili se da uhvatimo priključak s naprednim sustavima onkološke skrbi i u tome smo u dobrom dijelu uspijevali.

Jesam li zadovoljan, jesam! Jesam li nezadovoljan, jesam! Pa kako sad to? Pa zato što je iznimno frustrirajuće znati, a to ne moći primijeniti. Naime, svijet kroz današnji nevjerojatan napredak, postaje sve manje pošten jer je vrlo čest slučaj da sve te moderne tehnologije i lijekovi nisu nužno dostupni svima potrebnima. Generalno rečeno, svijet je sve manje altruističan budući da novi znanstvene i kliničke mogućnosti, pristupi ostaju u rukama manjine.

Mi, s druge strane, uspijevamo uhvatiti korak i ponosan sam na rezultate naše klinike, ali, da može bolje, može.

Imate li kao liječnik danas dovoljno vremena posvetiti se pacijentu, jeli uz sve lijekove i tehnologiju personalizirana medicina ono što nam nedostaje?

Nažalost, opterećeni smo iznimno velikim brojkama oboljelih. Ja primjerice samo danas,imam 24 upisana bolesnika, a nekoliko će ih još doći dodatno, dakle zaokružimo sve na 30-ak osoba. Kad to podijelite s radnim vremenom, onda ćete vidjeti da ta interakcija i nije osobito dobra. S druge strane, mi onkolozi, htjeli to ili ne, moramo stvoriti neku vrstu barijere i štita, kako nam svi naši bolesnici ne bi „preduboko ušli u nas“, budući da još uvijek, nažalost, gubimo značajan dio njih, a sa svakim našim bolesnikom koji ode, odlazi i dio nas...

Dakle, odgovor na Vaše pitanje jest taj, da s modernom medicinom i velikim brojevima bolesnika, te s materijalizmom u medicini i mi kao doktori, sve smo manje posvećeni bolesniku, ali dajemo sve od sebe da to tako ne bude.

Što kažu brojke o raku u Hrvatskoj?

Osim što hrvatsko društvo stari, treba istaknuti da se ne pridržavamo nekih osobitih regula, pretiliji smo nego što bi trebali biti, još uvijek pušimo previše, a zbog toga Hrvatska, što se incidencije ili učestalosti raka tiče, spada u europsku sredinu. S obzirom na to da obolijevamo od lošijih tumora znači da nismo osobito ni zdravstveno prosvijećeni, mislimo da će nas bolest zaobići, pa nažalost dijagnosticiramo bolesti puno kasnije, dijagnosticiramo loše tumore s aspekta njihove prognoze (primjerice rak pluća kod muškaraca ima značajno lošiju prognozu od raka prostate) i kao posljedice toga imamo drugo najlošije preživljenje od raka u EU.

Zbog starenja populacije, rak će u Hrvatskoj postati još dominantniji i zato se danas moramo pripremati za sljedećih 50 godina, što se tiče kapaciteta naših ustanova.

No, imamo neke trendove promjena, pa je prema registru za rak, prije nekoliko godina, rak pluća, kao glavni rak kod muškaraca, zamijenjen puno benignijim i liječljivim, a to je rak prostate.

Danas imamo takve mogućnosti liječenja da dojučerašnji onkološki bolesnik koji je ima akutnu bolest postaje kronični bolesnik, živi značajno duže i kvalitetnije a mnogi imaju pravo očekivati izlječenje svoje bolesti.

Koje su mogućnosti rješenja problema kadrovskih kapaciteta. Koliko ste zadovoljni prostornim kapacitetom, opremom i lijekovima?

Što se prostornih kapaciteta tiče i opreme, prije nekoliko godina smo dobili velika europska bespovratna sredstva i opremili smo najmoderniju dnevnu bolnicu te laboratorij za pripremu citostatika, što je nešto što je na ponos svima nama.

Dakle, EU nam je napravila sjajnu dnevnu bolnicu, a sad gradimo dva bunkera za linearne akceleratore, obnavljamo dva postojeća i kupujemo 4 linearna akceleratora vrijednosti 18 i pol milijuna eura, bespovratnih sredstava. To znači da će klinika s aspekta prostora i opreme biti najbolje moguće opremljena klinika i kao takva će zadovoljiti sve zahtjeve suvremene Onkologije.

Sada dolazimo do kadra, koji je problem svih tranzicijskih zemalja, jer je činjenica da odnos prema medicinskom kadru, ugovorno rečeno, nije dobro riješen, ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim zemljama EU-a. Imam dojam da je sve manje ljudi u ovom konzumerističkom svijetu spremno imati poslanje i poziv, a ne posao, da je sve manje medicinskih sestara spremno raditi za plaću koju imaju kada su zvanja njihovog ranga u društvu značajno bolje plaćana a te osobe imaju manje stresan i kvalitetniji život. Moramo zajedno definirati naš odnos prema zdravstvenom sektoru i shvatiti da će isti biti najslabija karika naše buduće sposobnosti odgovora na zdravstvene potrebe društva. Moramo zdravstvene djelatnika zaštititi, usrećiti, emocionalno i materijalno, napraviti neovisnim i ponosnim, dati im pravo i mogućnost da budu najbolji moguće a sve s ciljem postizanja najboljeg zdravlja društva. Generalno, nismo svjesni potreba i opasnosti koji leže ispred nas ako se ne osvijestimo brzo.

Kada je klinika za Onkologiju otvorena prije 50 godina, u popodnevnim satima liječnici su držali sistematske preglede. Danas imamo nešto drugo a to je nacionalni probir za određena sijela raka, ali odaziv je nažalost premalen. Kako potaknuti populaciju na preventivne preglede?

U to vrijeme onkolozi nisu imali puno posla. S malim brojem lijekova, jednom kobaltnom bombom, jedinicom za zračenje, onkolozi su imali puno više vremena baviti se ranom detekcijom. Danas imamo tisuće različitih terapijskih opcija, mnoštvo bolesnika koje liječimo i mi se više ne možemo baviti prevencijom. Nacionalni programi rane detekcije postoji za rak vrata maternice, rak debelog crijeva, rak dojke i kao najnoviji, za rak pluća. Susjedi Slovenci su nam sjajan primjer, njih

75 posto se odaziva na takve preglede, te su postigli značajno smanjenje tih bolesti. Naš odaziv je manji od 25 posto za ranu detekciju raka vrata maternice i debelog crijeva, nedopustivo malo!

Moja poruka našim građanima je da je zdravlje u njihovim rukama, nikako ne bismo smjeli zaboraviti da je taj godišnji pregled recimo kod ginekologa ključ, jer otkrivamo bolest u fazi kada je ona apsolutno izlječiva.

Danas bi petogodišnje preživljenje, od naprimjer raka vrata maternice, u jednom civiliziranom društvu, trebalo iznositi 90+ posto. Taj se rak ne bi smio ni desiti kad se on odmah otkrije na Papa testu. Dakle, preventivni pregledi su najvažniji.

Tu je i rak debelog crijeva, svaka osoba s 50 godina trebala bi napraviti kolonoskopiju. Ja sam s 58 godina to napravio do sada tri puta, a moja supruga zajedno sa mnom ide na ranu detekciju. Molim Vas shvatite da je to najbolji način za investirati u sebe. Mi nažalost više vjerujemo da ćemo dobiti na lotu, a ne neki tumor. Svaki treći Hrvat će dobiti rak, kako možemo misliti da to nećemo biti baš mi? Osim programa rane detekcije, treba se zdravije i hraniti te provoditi tjelovježbu, te naravno prestati pušiti, jer bolje da umre industrija duhana, a ne vi.

Svi smo pozvani na predavanja, na medicinski fakultet, u petak u 13 sati, a povodom toga i velike obljetnice Onkologije, što biste na kraju poručili cijeloj klinici i osoblju?

Zapravo sam vrlo ponosan na prvih 50 godina klinike za Onkologiju i na sve osnivače, te bih se zahvalio svima onima koji su sudjelovali u stvaranju ovoga što danas imamo, na sve one koji su dali sebe u procesu stvaranja današnjih vrijednosti, hvala svim bolesnicima koji su nam dali povjerenje. Hvala svima onima koji su zajedno s nama sudjelovali u zbrinjavanju potreba tih bolesnika, a to su razni zavodi i odjeli, svi znani i neznani, a tu je i posebna zahvala svim donatorima, jer vjerovali ili ne, više desetaka milijuna kuna smo skupili od njih, a oni sami nam daju razloge za požrtvovnost, za davanje, a ne uzimanje te im još jednom zahvaljujem na podršci i obećavam da ćemo i dalje davati svoj maksimum u godinama koje su pred nama.