Optuženi šef Janafa izašao je iz pritvora i stao pred kamere kako bi najavio svjedočenje pred Antikorupcijskim vijećem Hrvatskog sabora o ulozi Plenkovića i Ćorića u gašenju rafinerije Sisak i predaji nafte MOL-u.
U Hrvatskoj se optuženici i osuđenici promoviraju u najžešće pravednike i poštenjake.
Odjednom im se otvaraju oči i razvezuju usta, odjednom otkrivaju istinu i izbacuju na vidjelo dugo čuvane tajne, olakšavaju dušu i spašavaju Hrvatsku.
Vidjeli smo to kod mnogih visokorangiranih optuženika i osuđenika, od Ive Sanadera do Ivice Todorića, koji su tijekom svojih spektakularnih bjegova ili sudskih postupaka vadili kosture iz ormara i iznosili kompromitirajuće informacije o djelovanju vlasti, pravosuđa, represivnog aparata ili naprosto izigravali žrtve političkog procesa.
A sada ni Dragan Kovačević nije izuzetak. Ušao je u pritvor kao optuženik za primanje mita, namještanje poslova, nezakonito pogodovanje, ukrašeno spektakularnim pričama o skrivenim milijunima u garažama, a izašao kao pravednik.
Sveta dužnost
Jučer je sjeo pred televizijske kamere i u intervjuu RTL-u pozvao se na "svetu dužnost" da se pojavi pred Antikorupcijskim vijećem koje saziva Nikola Grmoja, te da tamo odgovori na pitanja koja će mu to tijelo postaviti. "Tko sam ja da se ne bih odazvao na jedno takvo ispitivanje koje je zatražilo najviše zakonodavno tijelu u RH, a to je Hrvatski sabor", istaknuo je Kovačević, ustvrdivši - osim činjenice da je žrtva "izmišljenog procesa" i "lažne, tendenciozne optužnice bez i jednog jedinog dokaza" - da je izbjegao potpisati memorandum o izvozu hrvatske nafte u Mađarsku i zatvaranju sisačke rafinerije.
"U Memorandumu sam prepoznao nešto što bi moglo naštetiti nacionalnim i energetskim interesima Hrvatske", kaže Kovačević.
Nažalost, trebale su četiri godine i jedna optužnica da Kovačević o tome progovori javno.
Udar na Plenkovića
I kao što je Ivo Sanader rušio premijerku Jadranku Kosor, glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i pravosuđe koje se okrenulo protiv njega, i kao što je Ivica Todorić krenuo u rušenje Andreja Plenkovića zbog navodnog otimanja Agrokora, Dragan Kovačević optužit će premijera Plenkovića i bivšeg ministra Tomislava Ćorića za nanošenje štete hrvatskim nacionalnim interesima.
I to svjedočenje bit će važno, što se vidi i iz nastojanja HDZ-a da se onemogući to saslušanje u Saboru.
I tako, imamo bizarnu - premda ne i neuobičajenu - situaciju da se optuženici promoviraju u ključne svjedoke, da nekada samozatajni i samozadovoljni akteri sada kao žrtve progona izlaze pred kamere i izbacuju sve tajne, smatrajući to svojom "svetom dužnošću".
Takva svjedočenja su dragocjena, krucijalna i izuzetno bitna.
Pomaže HDZ-u
Međutim, ovakva svjedočenja bjegunaca od pravde ili optuženika pomažu HDZ-u da dovedu u pitanje njihovi motivi i kredibilitet. Da se to prikaže samo kao osvetničko trabunjanje očajnika u svrhu obrane od kaznenog progona.
Osim toga, optuženici - od Sanadera preko Todorića do Kovačevića - mogu svojim napadima na politiku, pravosuđe, ministre, bivše kolege, naići na razumijevanje i potporu javnosti koja ionako nema povjerenja u politiku i pravosuđe i sve organe vlasti. Nema potrebe za prevelikim dokazivanjem. Sve se već zna.
Ipak je to HDZ.
Kriminal u Ini
Istodobno, Kovačević kao akter 6,2 milijuna kuna teške optužnice zbog izvlačenja novca i nanošenja financijske štete Janafu, može u ovoj ulozi otvoreno govoriti o kriminalu u Ini i zgražati se nad načinom na koji je ta kompanija opljačkana.
U svakom slučaju, bitno je da se Dragan Kovačević pojavi pred Antikorupcijskim vijećem, upravo zato što HDZ to želi onemogućiti, bez obzira na činjenicu da takvo javno svjedočenje o ulozi premijera Plenkovića i ministra Ćorića u zatvaranju sisačke rafinerije i predaje hrvatske nafte MOL-u dolazi četiri godine kasnije (ili prekasno) i tek nakon što je Kovačević zaradio svoju optužnicu.
Pa se vrijedi zapitati bi li Kovačević pristao na svjedočenje da nije bilo optužnice. Ili je možda i optužnica lansirana kao osveta za Kovačevićevo nepotpisivanje spornog Memoranduma.
Biraj kome vjeruješ
Hrvatska je zemlja u kojoj se ne vjeruje institucijama, pa je stoga javnost prisiljena vjerovati optuženicima. Odnosno, odabire kome će vjerovati i čemu će zapravo vjerovati.
Kovačevićeva reputacija doživjela je veliki udarac u aferi Janaf, u priči o klubu u Slovenskoj (s brojačem novca i viškovima hrane), o torbama s milijunima i famoznim mobitelom bačenim u Savu. Ali istu sudbinu doživjeli su i drugi, nekad nedodirljivi akteri afera i žrtve optužnica.
Pa je Sanader mogao dati stotine intervjua, nitko mu nije vjerovao. Todorić se bacao pred iste one novinare koje je godinama ignorirao ili zastrašivao, pa se nitko nije previše na to osvrtao.
Dragan Kovačević izašao je iz pritvora kako bi svjedočio protiv onih koji upravljaju pravosuđem, telefoniraju glavnoj državnoj odvjetnici i provode diktat nad institucijama.
Nažalost, u ovoj zemlji ni pravi "zviždači" nemaju previše uspjeha u svojim otkrićima protiv vladajućih. Vidjet će se hoće li biti više sreće s Draganom Kovačevićem.
