News

Komentari 62

Optužuju ih za zlostavljanje, iz Dumovca poručuju: 'Sabotiraju nas, mi čistimo i pazimo na pse'

Optužuju ih za zlostavljanje, iz Dumovca poručuju: 'Sabotiraju nas, mi čistimo i pazimo na pse'

Nakon što su fotografije koje prikazuju prljave, krvave bokseve pune fekalija u Dumovcu obišle društvene mreže, iz skloništa sve negiraju, a bivša volonterka tvrdi da je bilo grozno i 2015. kad je ona volontirala

Situacija je već tada, 2015. godine bila grozna. Sada je prema ovome što vidimo još i gora, jedino što je zbog korone i manjeg broja pasa u Dumovcu situacija nešto drugačija, rekla nam je bivša volonterka Hana Božičević, po struci tehničarka veterine.

Slike koje su obišle sve društvene mreže iz azila Dumovec, malo koga su ostavile ravnodušnim. Navodi bivših i sadašnjih volontera o groznim uvjetima za životinje, digle su mnoge na noge. Iz tog smo se razloga danas zaputili prema Dumovcu gdje smo popričali s voditeljicom azila, Tatjanom Zajec.

- Danas sam cijeli dan na telefonu s ostalim kolegama iz skloništa po Hrvatskoj koji nam daju podršku. Jednostavno, nama ovdje dolaze često ranjene i bolesne životinje, tako da je krvi po svugdje, gnoja, izmeta. Mi se brinemo da one ozdrave i da nađu svoj dom, a naravno da sve stalno čistimo i pazimo na njih - ispričala nam je te nas provela po azilu kako bi nam pokazala da se sve odvija u najboljem redu.

Prvo smo obišli pojedinačne kaveze koji su bili čisti i potpuno prazni. Kasnije smo vidjeli dio gdje se drže štenci, zatim veterinarsku ambulantu te zajedničke boksove, kao i dio gdje borave psi koji trebaju liječenje. Prema onome što smo vidjeli u polusatnom obilasku, činilo se kako je sve u najboljem redu.

- Azil postoji već 20 godina te javnost, novinari, volonteri, toliki velik broj ljudi je prošao kroz ove prostore i svi uvijek mogu vidjeti kako se brinemo za sve naše životinje. Glavni cilj koji imamo jest da kada maknemo životinje s ulice ih ozdravimo ili ukoliko su agresivni, rehabilitiramo s našom trenericom kako bi mogli pronaći svoj dom. Da nešto nije u redu, ne bi radili već ovoliko dugo i to sa tako dobrim statistikama - kaže voditeljica.

Kada je članak izašao bili su u šoku.

- Ljudi cijelu večer nisu mogli spavati. Zvali su me u ponoć, u jedan ujutro i nisu mogli vjerovati da netko o nama tako ružno priča. Pomažemo životinjama, brinemo se za njih svim sredstvima koje imamo - da ih je više, imali bi i još bolje uvjete - umjesto ograde pleksiglas, grijani podovi, imamo mi ideja i maštanja za koje se nadamo da ćemo ih jednog dana ostvariti kako bi psima bilo još bolje. Ali upravo zato apeliramo na toliko udomljavanja kako bi psi proveli što manje vremena ovdje. No kako je u nekim drugim ustanovama, mislim da je ovdje stvarno jako dobro - objašnjava.

Ovim člankom, kaže, uopće više nije važno što je ovo najveće i najbolje sklonište za životinje u Hrvatskoj.

- Mislim da nas se sabotira zato što smo mi financirani od grada te se misli da se nešto ružno ovdje događa zbog toga. Sada se bojimo da će nam se smanjiti broj udomljavanja, jer ljudi logično neće htjeti ići tamo gdje su pročitali da se događaju neke ružne stvari. Generalno, ovo ne ide u prilog životinjama i nije mi jasno zašto bi netko iznosio takve neistine - kaže.

Što se tiče navoda da se na životinjama izvode operacije i sterilizacije bez anestezije, Zajec kaže kako to uopće nije moguće.

- To je zaista strašno, nije mi jasno odakle bi netko takvo nešto mogao i pomisliti. Pa znate li koliko bi psi cviljeli od boli da se to zaista događa. Uostalom, zašto bi to itko radio - u šoku je.

O kažnjavanju životinja miniwashem, kaže, nema ni govora.

- Mi miniwashem ujutro čistimo boksove i oni su tu samo ujutro. Zašto bi kažnjavali pse time, ako nam je glavni cilj da ih oporavimo i rehabilitiramo kako bi mogli biti udomljeni? - pita se.

O eutanaziji bez pokrića, nema ni riječi.

- To su stvarno neistine. Kako bi pas uopće mogao biti eutanaziran, mora proći mnogo vremena i papirologije od veterinarske inspekcije koja odlučuje hoće li pas zbog svoje bolesti, starosti,stanja,biti eutanaziran. To su zaista neki slučajevi koji su jako rijetki, ali događaju se. Eutanazirati psa bez sve potrebne dokumentacije i cijelog procesa evaluacije, naprosto je nemoguće - objašnjava.

A donacije?

- Što se tiče deka, neki psi ih jednostavno ne vole. Svaki pas ima dekicu u boksu ili u svojoj kućici, no jednostavno to ne žele. Neki psi naravno da ju žele, tipa stafordi koji imaju kratku dlaku i vole da im je zimi toplo. No neki ju odbace i to na van izgleda kao da ju nemaju,a zapravo leži u kutovima boksa ili kućice. Naravno da se brinemo za svakog psa da je sit, da mu je toplo i da je dobro. Radimo zaista najviše i najbolje što možemo - zaključila je.

O situaciji smo kontaktirali i ravnatelja Zoološkog vrta grada Zagreba, pod čijim je upravljanjem i azil u Dumovcu.

- Stvarno mi je žao što je sve ovako ispalo. Mi se zaista brinemo za životinje, pazimo ih, dajemo im adekvatnu skrb i radimo na tome da im nađemo odgovarajući dom. To se vidi po svom našem radu koji je transparentan i javan, jer zaista nemamo što skrivati. Pogodile su me ovakve neistine, pogotovo zbog divnih ljudi u Dumovcu koji jako vole svoj posao i obavljaju ga svim srcem. Uz to rade zaista puno da sve zadržimo na jednoj lijepoj razini da svakoj životinji damo novu priliku za život - rekao nam je ravnatelj Damir Skok.

No ta se priča, kaže nam Hana Božičević, ne poklapa s njenim iskustvom u azilu. Naime, slike koje su obišle društvene mreže, kaže Hana, su iz pojedinačnih kaveza gdje se drže psi koji su agresivniji te koji ne mogu biti s drugim psima u boksevima.

- Ti su kavezi sada prazni, no tako nije inače. Sada je tako samo zato što nema dovoljnog broja pasa, no oni su inače svi puni - objašnjava.

Budući da je zbog svoje struke volontira u azilima posljednjih 20 godina, ona i njene kolegice s groznim su se uvjetima u Dumovcu susrele još 2004. godine.

- Tamo je situacija ista već zadnjih 15 godina. Neki od ljudi koji su upućeniji znaju što se događa, no nikada se ništa konkretno nije poduzelo - kaže.

Što se tiče slike krvavog kaveza punog fekalija u kojemu je boravio pas Vučko, za kojeg je ravnatelj Damir Skok objasnio da je to pas koji je imao krvavi proljev a da je slika uslikana prije čišćenja kaveza, Hana kaže da je to realno objašnjenje.

- To je realno stanje, ali nije uredu da svaki drugi pas ima krvave ozljede te da volonteri za svakog drugog psa upozoravaju da imaju krvave ozljede, da ima proljev, da je neuhranjen,.. A da nitko ništa po tom pitanju ne poduzima - objašnjava.

Jedan od primjera je ženka staforda koja je zbog psihičkih problema sama sebi ozljeđivala šapice. Iako je nekoliko puta na to upozoravala, nitko ništa nije poduzeo.

Svim volonterima je jasno, kaže Hana, da psima neće biti kao kod nekoga doma, no to ne znači da se ne mogu zadovoljiti neki minimumi prema samim životinjama.

- Nije normalno da netko doma drži psa koji ima krvave šape ili krvav proljev, a na to sve kaže da nema veze i pusti psa da se tako muči. To nije uredu - kaže.

Prema uvjetima i novcima koje dobivaju, stanje u azilu prema njenom mišljenju može biti bolje.

- Dok sam bila sa psima u stražnjem dijelu prostora gdje su samostalni boksovi, doslovno iznad glave na tavanu su mi bile pune kutije deka, lijekova, hrane, ampula,..a psi izlaze neuhranjeni, pothlađeni i nezaštićeni. To nije uredu, nikako. Nažalost, taj dio jedino znate ako u Dumovcu radite ili volontirate - kaže.

Situacija u ostalim azilima u Hrvatskoj je također jako loša.

- Postoji velika razlika između azila i skloništa. Skloništa su šinteraji, samo ljepše nazvani i pod privatnim su vlasništvom, dok su azili mjesta koja financira grad. Šinteraji su čak i gori od azila, uzmite za primjer samo Utinju kod Karlovca koja je najveći horor koji možete zamisliti. I sve je to jedan veliki problem, nije samo Dumovec takav, drugdje su uvjeti isti, čak i gori, i to ne osporavam, no od negdje se treba početi čistiti i raditi da se to riješi - kaže i dodaje kako se radi o sustavnom problemu koji treba riješiti.

Dumovec ipak ima veliku stopu udomljavanja pasa, što bi trebalo značiti da rade dobro.

- Imaju i to nije sporno, no je li bolje imati broj ili kvalitetu, gdje se vi zaista možete adekvatno brinuti za sve te pse i onda ih udomiti u prave ruke gdje znate da će sa psom sve biti uredu. Ovako, znam za nekoliko slučajeva, od toga jedan meni blizak, da se uopće ne pazi kome se udomljuju psi - hoće li na lanac, hoće li biti maltretirani, hoće li kujica biti skotna...mnogo je primjera - kaže.

Situacija u azilima vani je potpuno drugačija.

- Imala sam priliku nekoliko puta volontirati u azilima u Austriji i Njemačkoj i tamo je sve jako transparentno. Tamo se nalaze kamere po cijelom prostoru koje sve prenose uživo 24 sata dnevno kako bi svatko imao priliku vidjeti što se tamo događa. Ako Dumovec želi saprati svoje ime, preporučila bih im da naprave baš to - zaključila je.

Najčitaniji članci