Osječka sutkinja svaki dan pomaže djeci u domu: 'Oni su mi druga obitelj, kuma sam im'

Osječanka Mirna Grgić (48) uspješna je, ali samozatajna žena. Radi kao sutkinja na Općinskom sudu u Osijeku i već deset godina živi dva života - onaj privatni, sa svojom obitelji, roditeljima i kolegama s posla, i onaj drugi kojim usrećuje i uljepšava život djeci kojoj je pažnja najpotrebnija.

Naime, Mirna je najdosljednija volonterka osječkog Dječjeg doma Klasje i zbog svojeg je humanog angažmana i vremena koje daje djeci bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi dobila i županijsku i državnu Povelju humanosti. Gotovo svakoga dana dolazi svojim malim prijateljima i s njima provodi slobodno vrijeme: čita im priče, vodi ih u šetnje parkovima, u kazalište, na klizanje tijekom zime, na nedjeljne mise, prati ih u školu, pomaže oko zadaća... Slavi s njima rođendane uz tortu koju im ispeče, starije vodi na koncerte, na praksu... Jedina je volonterka koja uživa toliko povjerenje voditelje Klasja da joj dopuštaju da odvodi djecu na događaje izvan ustanove.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:02

[TOP 3 VIJESTI DANA] Osječka sutkinja svaki dan pomaže djeci u domu: 'Oni su mi druga obitelj, kuma sam im' | Video: 24sata/Video

- Prvi kontakt s djecom iz Klasja imala sam u srednjoj školi i tad sam već osjetila da ću im se jednoga dana vratiti, na ozbiljniji i učinkovitiji način. Trebalo je vremena da se osjetim dovoljno spremnom da toj djeci i tim ranjivim mladim ljudima pružim ono što bih željela i da to činim dosljedno i redovno. Kad sam jednom zakoračila u njihove svjetove, prepustila im se, krenulo je samo od sebe - započinje priču Mirna, doduše nevoljko, ističući kako ne voli pričati o sebi i tome što čini već godinama.

Kako je upoznavala djecu u domu, otkrivala njihove teške i nevjerojatne životne sudbine, Mirna je sve više i više vremena posvećivala svojim malim prijateljima, a uprava Klasja i odgojitelji otkrili su da je njena prisutnost u životima te djece nemjerljiva. Nije lako biti volonter i raditi s djecom kojoj nedostaju roditelji. Oni se emocionalno vežu i osjećaju se krivima ako im draga osoba prestane dolaziti. Mirna im je, osim radosti i veselja, uvijek donosila i nevjerojatnu blagost i mir, zbog čega su joj djeca često i sama prilazila, otvarala joj se i stekla povjerenje u nju. Starije djevojčice raduju se kavi u gradu s tetom Mirnom.

Znaju da to nije samo kava - one je gledaju, slušaju, kopiraju njeno ponašanje, promatraju kako se odjenula, slušaju što govori, a to je učenje na više razina. Mirna je postala njihov životni uzor i to su joj mnoge godinama kasnije i rekle.

INSPIRACIJA DRUGIMA Super Barica ponos je Crvenog križa: I sa 86 godina pomaže, kosi, cijepa drva, štiha vrtove...

- Sve je u životu prolazno, ovo materijalno pogotovo. Ostaje jedino ono dobro što u životu napravimo. Djeci općenito, a posebnom onima izuzetima iz vlastitog doma, potrebno je pružiti ruku koja će ih voditi, koja će im pomoći, naučiti ih da gledaju malo šire i upoznaju prave vrijednosti. Puno djece u domu nije imalo i nema doticaj s vjerom. Ja nisam vjerski fanatik, ali smatram da je bitno biti i doticaju s duhovnim, da u tome nađeš snagu onda kad si na dnu. Zato ih učim da idu u crkvu, da idu na zdrava i prava mjesta, vodim ih na nedjeljne mise i potičem da i sami čine dobra djela - kaže Mirna, koja je i sama na takav način shvatila da se mora posvetiti djeci bez roditeljske skrbi.

Vole je kao majku

Mnogi od njenih štićenika reći će da je vole kao majku, i Mirna nema ništa protiv toga, štoviše.

- Činim za njih ono što je i moja majka za mene, a i još čini. Smatram da je to prirodno kad nekoga poznaš u dušu. Moji blagdani uvijek su ta djeca. Svima u domu pripremim male poklončiće, odnesem im, za ove već pripremim ručak pa se okupimo svi koji smo tu, smijemo se, razgovaramo, a tek navečer uspijem posjetiti svoje roditelje. I oni se ne ljute. Znaju da imam dvije obitelji - smije se Mirna dodajući kako je s tom djecom, tim mladim ljudima, i sama puno naučila o ljubavi, hrabrosti, životu...

A kolika je povezanost Mirne i štićenika pokazuje kumstvo između njih.

- Mirnu sam upoznala kad sam s 13 godina došla u dom. Bio je to težak dio moga života i iako sam u domu imala sve što mi je potrebno, nedostajala mi je osoba koja bi bila 'moja', kojoj bih se mogla povjeriti kad mi je teško, zatražiti savjet, koja bi me zagrlila kad mi je to najpotrebnije. Teta Mirna je tad već dolazila u dom, posjećivala i malu djecu i nas malo veće - rekla nam je Danijela Harci (22), bivša štićenica doma, koja je danas udana žena i majka.

Mirna je kuma njenom djetetu. Svakodnevno se čuju, posjećuju, Mirna uskače i kao dadilja malom kumiću.

Sve s ljubavi i pažnjom

- Vidjela sam koliko ljubavi i pažnje daje svima koji su oko nje. Nije se nametala, samo bi došla otvorena srca i razgovarala s nama, ponudila pomoć, donijela omiljene kolače, neki poklončić. Neku je djecu vodila nedjeljom u crkvu na misu. Ja nisam bila odgajana u vjeri, ali sam poželjela ići s njima. Otvorila mi je taj svijet u kojemu sam pronašla utjehu. Zbog Mirne sam primila sve sakramente i na kraju se i vjenčala u crkvi. Umnogome me je i odgojila jer je sve te godine savjetima i pomoći utjecala na mene. Mogu slobodno reći da mi je ona u životu jednako važna kao i majka, toliko je volim - dodaje Danijela.

DOBRI LJUDI VELIKOG SRCA Marljivi hrvatski humanitarci: 'Najsretniji smo kad pomažemo'

Priča kako se često okupljaju na zajedničkim ručkovima. Danijela kaže kako teta Mirna ima karizmu da u ljudima potiče dobrotu i mir. Sad na isti način brine i o njenoj sestri koja je također u domu.

Mirna takvih "malih" velikih prijatelja ima sad već puno. U deset godina, koliko posjećuje djecu u Klasju, sklopila je više od 20-ak kumstava sa štićenicima doma i stekla puno prijatelja za cijeli život. Iako su izašli iz sustava skrbi i postali odrasli ljudi, ona im u dalje uskače u pomoć kad god je potrebno: savjetom, financijski, fizički... Oni joj to ne zaboravljaju - uzvraćaju jednakom pažnjom, sitnicama, pismima i poklončićima koje joj šalju kamo god otišli. A neki su iz doma otišli živjeti u druge zemlje.

- Mirna je žena bez predrasuda. Ne osuđuje ljude, nikad nas nije prekorila zbog nečega što smo napravili, nametala svoje mišljenje. Njoj se jednostavno predaš i dobiješ najiskreniji odnos koji postoji. Kad si u domu, ono što ti treba je emocionalna i psihička podrška, a ona nam je to davala bezgranično. Sigurna sam da ni njoj to nije bilo lako jer mi smo djeca koja su došla iz raznih životnih neprilika. Ona je sve to znala i gledala kako nam može pomoći. Puno mi je pomogla tijekom studiranja. Znala bi me nazvati i reći: 'Tu sam ti ispred zgrade, ispekla sam ti kiflice, kolač koji voliš, dođi'. Isto tako se odnosila i prema mom bratu. S njime se još više povezala. Danas ja radim kao odgojiteljica u vrtiću i tek sad uviđam vrijednost toga što je ona za nas učinila kad nam je najviše bilo potrebno, a i čini i dalje - kaže Anamarija Bolješić, koja je u Dom Klasje došla kad joj je bilo 17 godina.

'Moja druga obitelj'

Te su dvije mlade djevojke tek dio Mirnine druge obitelji za koju sama kaže da joj je jednako važna kao i prava.

- Ta djeca su meni stavljena na put i nisam od toga pobjegla. Svatko od nas može to učiniti, samo svojom prisutnošću promijeniti nečiji život. Zahtjevno je, nekad teško, plakala sam s njima i smijala se, često mislila da ne činim dovoljno, no s godinama sam otkrila da svaki korak vrijedi, svaka riječ i trenutak. Bitno je pobijediti sebe, izaći iz svoje zone komfora i učiniti nešto za nekoga. Za mene su to sve mali veliki hrabri ljudi na koje sam iznimno ponosna, kao i na svako svoje kumče - zaključuje Mirna koja se trudi sa svima njima ostati u kontaktu.

U domu je i dalje aktivna, a pridružila su joj se dva nova volontera koji predano rade i slijede Mirnin primjer.