Ostao samo Zagreb: Gdje su utvrde SDP-a i oporbe sad kad su izgubili sve najveće gradove?

Pa što ako je izgubio Vukovar? Pa što je u Zagrebu sveden na misaonu imenicu?

Andrej Plenković svejedno je proglasio veličanstvenu pobjedu HDZ-a na lokalnim izborima. Ne samo zato što je osvojio Split, a time i dva od četiri najveća grada, ne samo zato što je ušao u urbane sredine i srušio mit o HDZ-u koji vlada teritorijem i županijama, već i zato što je probio zidove velikih gradova koje su bile utvrde oporbe.

Nakon što je Plenković prošlog proljeća osvojio treći mandat u Banskim dvorima, u javnosti se upozoravalo da oporba mora prvo zadržati Pantovčak kao izvor državne moći, a onda i sačuvati velike gradove kao izvore ekonomske, gospodarske, demografske, medijske i političke moći.

Zoki i oporba

Zoran Milanović dobio je zimus željeni drugi mandat i odmah ga započeo zatopljavanjem odnosa s premijerom Plenkovićem, izmjenom srdačne korespodencije i prijateljskim rukovanjima, taman u periodu zagrijavanja za lokalne izbore.

Ali onda je oporba u dva kruga lokalnih izbora ostala bez velikih gradova, bez utvrda, bez sredina iz kojih je crpila svoju političku moć i utjecaj.

Siniša Hajdaš Dončić, samozvani premijer u naredna dva mandata, poveo se za Plenkovićevim primjerom i izrazio veliko zadovoljstvo rezultatima SDP-a na lokalnim izborima, ističući čak i participiranje u vlasti u nekim županijama i gradovima. Dakle, švercanjem uz junior partnere.

Ali realno, gdje oporba sad ima svoje utvrde?

Dalje od Zagreba?

Ima Zagreb u kojem je Tomislav Tomašević potvrdio svoj drugi mandat, osvojivši gotovo u dlaku isti broj glasova kao i u prvom krugu, kao što je Možemo! prije dva tjedna osvojio većinu u Gradskoj skupštini. Ali Možemo! je dobacio još samo do Pazina, zadržavajući ono što je već bilo njihovo.

Ali dalje od toga? Ivica Puljak je izgubio Split, SDP je izgubio Rijeku i Sisak, Mostovci (kao također oporbena stranka) izgubili su u Metkoviću i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i spali na Miru Bulja u Sinju. To je sad njihova utvrda. 

SDP, kao stranka koja bi željela dati novog premijera u dva mandata, sada ima čelnu osobu u Puli, valjda kako bi kompenzirala gubitak Rijeke, zatim u Varaždinu, Koprivnici, Makarskoj, čak i Orahovici (!), a hvali se da vlada i u nekim županijama što je argument koji su inače ismijavali kad ga je koristio HDZ.

Suverenisti su dobili Vukovar. Ako je on još uvijek nekome simbol: Plenkoviću i HDZ-u očito više nije kad je premijer tako lako prešao preko tog poraza.

Samoubojstvo iz zasjede

Oporbena utvrda, dakle, ostao je Zagreb, grad koji uvijek glasa za svog gradonačelnika, dok je Ivica Puljak samoubilačkom kampanjom predao Split u ruke HDZ-a, SDP je bratoubilačkim ratom predao Rijeku u ruke Ive Rinčić (koju optužuju da je HDZ-ov Trojanski konj), govori se o tome da je IDS spreman surađivati s Plenkovićem, a HDZ je izgurao SDP skroz na sjevernu marginu Hrvatske.

A sve to dogodilo se u kontekstu najmanjeg izlaska na lokalne izbore.

Oporba je trebala izvući svoje glasače na birališta. Tomašević je to učinio, ali Puljak nije, kao ni drugi kandidati antihadezeovske opozicije u gradovima i županijama koje je HDZ osvojio ili makar uživao u činjenici da ih nije osvojio SDP.

I tako, od nekadašnjih utvrda oporbe ostale su ruševine: Pantovčak je postao utočište za predsjednika koji je već otišao u prijevremenu mirovinu, a veliki gradovi - osim Zagreba - pali su u ruke HDZ-a ili u ruke nezavisnih kandidata čija se politička pozicija još mora prepoznati.

Sve to pomaže Plenkoviću da svojim HDZ-ovcima proda gubitak Vukovara u koji se svi ritualno zaklinju, a nisu ga uspjeli osvojiti čak ni u paktu s Domovinskim pokretom, kao i da prijeđe preko činjenice da je HDZ u metropoli, u Plenkovićevu gradu, apsolutno nebitan i neutjecajan.

Ove nedjelje zaključen je super-izborni ciklus i u naredne tri godine ne očekuju nas više nikakvi izbori. Za oporbu mogle bi to biti duge tri godine.