Ostavila sve i otišla živjeti u šumu: "Sada sam sretna..."

Zagrepčanka Dubravka Maroja (56) godinama je uspješno balansirala između uloga majke, supruge i poslovne žene. U sebi je sanjala o životu u prirodi.

- Zagreb je nekad bio grad u kojem su se ljudi družili, smijali i veselili. To se promijenilo. Između brojnih obveza ljudi zaboravljaju na sebe i otuđuju se. Postali su robovi kredita, zarade, napretka vjerujući da nemaju izbora, a ja sam shvatila da je meni život bez svega toga mnogo ispunjeniji i kvalitetniji, veselo se smijući priča atraktivna Dubravka Maroja (56) iz Zagreba. Napustila je grad kako bi svoju sreću pronašla u maloj drvenoj kućici na rubu šume kraj istarskog sela Bale. Iako je odluka o takvu načinu života u njoj dugo sazrijevala, tek joj se lani pružila prilika da je ostvari.

Bilo joj je dosta obrasca po kojem živi

- Bila sam u braku 27 godina. Imam dvoje odrasle djece, s bivšim mužem sam pokrenula firmu za sitotisak i digitalni tisak. Razveli smo se prije četiri godine. Bilo mi je dosta obrasca po kojem spavam, ustajem, idem na posao i svaki dan tako - kaže ona. Odselila se iz zajedničkog doma, no istodobno je počela tražiti prostor za sebe i drugačiji način života.

Čula je za udrugu Eia koja ljudima nudi povratak prirodi te im omogućuje iskustvo takvog života.

- Uspjela sam u rekordnom roku prodati maleni stan, a upravo su tada u udruzi Eia prodavali drvenu kućicu. Odmah sam je kupila, uzela nekoliko stvari i otišla onamo.

U malenoj kućici ima sve što joj treba

Ugodna drvena kućica nema temelje već je na velikim kamenim blokovima. Ima 24 četvorna metra. Unutra su kupaonica s tuš kabinom, kuhinjica i dnevni boravak, a krevet je na galeriji. Kućica se opskrbljuje pitkom vodom iz spremnika koje pune vatrogasci, a struju dobiva iz solarnih panela na krovu.

- Ispred kuće imam vrt u kojem sadim povrće. Zalijevam ga kišnicom, tako da su moji troškovi svedeni na minimum. Hranu djelomično proizvodim sama, energente imam iz prirode i ništa mi više ne treba - nastavlja ona. Zahvaljujući skromnim troškovima, ostalo joj je dovoljno novca da si može priuštiti i kupnju nekih namirnica, a sve zajedno dostajalo je da godinu dana može provesti odmarajući se.

Sada je napokon sretna

- Više od 30 godina radila sam po deset sati na dan. Sada sam sretna. To je život o kojem sam sanjala. Moja djeca su me podržala i sada su oduševljeni, kao i prijatelji iz Zagreba. Svatko može ovo napraviti i biti slobodan - iskrena je Dubravka, koja tek sad počinje otkrivati svoje mogućnosti i ispunjavati svoje snove. U udruzi Eia žive i drugi željni susreta s prirodom, pa u druženju i smijehu na radionicama, u poljoprivredi i brizi o životinjama uživaju u načinu života na koji su zbog urbanizacije zaboravili.

Psihologinja: Povratak prirodi je super za sve

Sjajno je što čovjek ima izbor i može se mijenjati do kraja svog života. Povratak prirodi je najljepše što netko može učiniti za sebe zbog zdrave okoline, usklađenja s prirodom te vrtlarenja koje je najsmisleniji oblik rada jer se vide rezultati, kazala je prof. Goranka Lugomer Armano, psihologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.