Osuda je stigla, ali prekasno: Hitler i Auschwitz, ustaše i ZDS, slika su Plenkovićeve države

U lipnju 2015. godine uoči kvalifikacijske utakmice između Hrvatske i Italije, na travnjaku poljudskog stadiona osvanuo je veliki kukasti križ, odnosno nacistička svastika.

Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović osudila je taj čin "mrzitelja Hrvatske", a čitava HDZ-ova desnica govorila je tada o provokatorima koji nanose štetu hrvatskoj reprezentaciji i državi, javno prozivajući ondašnjeg SDP-ova ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića da namjerno ne želi otkriti počinitelje.

Godinu dana kasnije, nakon navijačkog incidenata na utakmici sa Češkom, Grabar Kitarović na službenom je Facebooku napisala: "Mrziteljima svoje reprezentacije i države (tzv. orjunašima) poručujem: odgovarat ćete za ovo i za svastiku! Sram vas bilo!".

Jugosvastika

Dakle, "orjunaši" su navodno stajali iza poljudske svastike. Orjuna, za one koji ne znaju, bila je Organizacija jugoslavenskih nacionalista u periodu između dva rata. U prijevodu, za nacističku svastiku optuživalo se nekakve "jugoslavene". 

A evo, jučer smo u Splitu, u pohodu Torcide uoči utakmice s nizozemskim Ajaxom, dobili otvoreno nacističko skandiranje, neviđeno još na ulicama europskih gradova nakon Drugog svjetskog rata. Spominjalo se Adolfa Hitlera i vikalo "Ustani, Adolfe", urlalo "Auschwitz, Auschwitz", pjevalo o paljenju Židova u pećima, uz popratno folklorno skandiranje "Ajmo, ajmo ustaše".

Jer, ne zaboravimo, i ustaše su progonile, zatvarale, deportirale, ubijale Židove. Bio bi stoga red da ih se spomene.

Zašto sad desnica ne spominje "orjunaše"?

Poljudska svastika dobila je poveznicu s Torcidinim neonacistima, fašistima, antisemitima, ustašofilima, ljubiteljima holokausta i genocida.

Sramota u svijetu

Prije jedanaest godina predsjednica države i dobar dio tadašnjeg oporbenog HDZ-a reagirali su na svastiku kao sramotu pred očima svijeta, stranih medija, međunarodnih promatrača. Nakon što je ista predsjednica ustaško skandiranje ZDS na maksimirskom stadionu, pod ravnanjem Josipa Šimunića, proglasila "veličanstvenom atmosferom"

A sada je čak i hrvatska Vlada, doduše na Twitteru, dakle za međunarodnu upotrebu, osudila neonacističko divljanje Torcide. 

Snažno je osudila "nedopustive povike slavljenja nacističkog režima" koji su zabilježeni tijekom kortea dijela navijača prije današnje utakmice u Splitu i poručila kako "takvo sramotno ponašanje predstavlja negaciju sporta i demokratskih vrijednosti koje moderna Hrvatska njeguje".

Šutnja o ustašama

Vlada nije na isti način reagirala prije samo tjedan dana kad je Torcida na poljudu objavila transparent u zaštitu pozdrava "Za dom spremni". Ni kad su Bad Blue Boysi prije nekog vremena na Maksimiru istaknuli natpis "Za dom spremni. Kaj ćemo sad, gradonačelniče". Ni kad je Torcida u više navrata skandirala "ajmo, ajmo ustaše". Ni kad se slobodno na hrvatskim ulicama, stadionima i parlamentu viče "Za dom spremni".

Jer je to bilo za domaću upotrebu.

Sad su oči svijeta bile uprte u Hrvatsku. Radilo se o sramoćenju pred nizozemskim igračima i navijačima, pred europskom publikom, pred stranim promatračima. I da, radilo se o "nacizmu".

Ustaše i nacisti

Ustaštvo je, s druge strane, plod dvostrukih konotacija i vladajuća koalicija predstavlja ustaše kao "hrvatsku vojsku" i "hrvatske vojnike" i "Hrvate" žrtve komunističkih zločina. Premda su ustaše zdušno radile za iste one naciste, istog onog Hitlera i za isti onaj Auschwitz kojemu sad navijači Torcide skandiraju.

Vlada je objavila da "policija provodi kriminalističko istraživanje kako bi utvrdila i procesuirala one koji su uzvikivali kažnjive povike u korteu". 

Ali to više nije stvar kaznene odgovornosti pojedinaca. Ovo je sada pitanje društvene i političke klime koju je Plenković sa svojim HDZ-om kreirao u posljednjh deset godina.

Od "dvostrukih konotacija", preko kleronacionalističke revolucije Marka Perkovića Thompsona popraćene autogramom premijeru, do koalicije s krajnjom, filoustaškom desnicom, praćene revizijom povijesti, umanjivanjem ustaških zločina, diskreditiranjem Jasenovca...

Jurišni odredi

Pa sve do divljanja huligana i nasrtaja crnokošuljaša i desničarskih nasilnika na antifašističke prosvjednike, srpske folklorne priredbe, kulturne festivale, bez jasne osude Vlade i vladajuće koalicije, praktički uz njihovu podršku.

To je slika Plenkovićeve i HDZ-ove Hrvatske, ali i Hrvatske predsjednika Zorana Milanovića koji još više od premijera zaostaje u osudama takvih pojava. 

Torcidino skandiranje Hitleru i Auschwitzu drastično je u kontekstu činjenice da se takvo navijanje nije čulo na europskim ulicama desetljećima, kao što je problematično za Plenkovića zbog imidža njegove vlade u očima europske javnosti. 

"Ima li dovoljno štrika"

Ali to je ista ideologija koja se uvukla u društvo, u vladu, u političku scenu, u desničarske medije koji na naslovnicama postavljaju pitanje "Ima li u Hrvatskoj dovoljno štrika", u navijačke organizacije, među mlade ljude koji se pretvaraju u jurišne odrede jedne politike, ideologije, svjetonazora.

Jučer su skandirali Hitleru, sutra će Paveliću, jučer su zazivali Auschwitz, sutra će vikati "Za dom spremni". A Plenkovićeva vlada će na to šutjeti.

Otprilike kao i u slučaju Gospića, kazneni progon pojedinaca nije dovoljan ako se radi o sustavu koji omogućava ili podupire takvo djelovanje. Ako se radi o vlasti koja ne osuđuje takvo navijanje. Koja pokazuje razumijevanje. Koja se vadi na "dvostruke konotacije" kojima se fašizam poistovjećuje s domoljubljem.

Jer, da, HOS-ovci su nastupali pod fašističkim znakovljem, simbolima, pozdravom i ideologijom.

Plenkovićeva Hrvatska sve više počinje sličiti na Karamarkovu i Kolindinu Hrvatsku. 

Zloduh se razmahao

Zloduh kojega je prije petnaestak godina oslobodio Tomislav Karamarko na čelu oporbenog HDZ-a sada se pod Plenkovićevom vladavinom razmahao, razuzdao, razbuktao.

Dobio je kisik, podršku, razumijevanje, alibi i argumentaciju, kao i dežurne neprijatelje u "histeričnoj ljevici", u "komunistima i jugoslavenima", u "onima koji ne vole i ne žele Hrvatsku" i svima u koje Plenković i njegovi desničarski saveznici upiru prstom.

Kao u famozne "orjunaše" s poljudskom svastikom.

Jučer na ulicama Splita nisu divljali "orjunaši", nego punokrvni neonacisti kojima Hitler i Auschwitz nisu zapinjali u grlu, koji se nisu libili zazivati spaljivanje Židova, kao što im se iz grla orilo skandiranje "ajmo, ajmo ustaše".

To je odavno prestao biti problem samo nogometa i sporta, to je postao problem čitavog društva, hrvatske budućnosti, ali i problem vladajuće politike i samog Andreja Plenkovića.

To je slika njegove vladavine.