Otkrivamo: Kako kriza braka u Hrvata nije bolest 21. stoljeća

Odavali se bludu, pijanstvu, praznovjerju, krivo se zaklinjali, tuđe nisu vraćali..., piše povjesničar Miroslav Vanino, citirajući isusovačke izvore koji oslikavaju seljačku okolinu Zagreba tijekom 17.st. 

Kvalifikacija “blud“ za muško-ženske odnose, dobila je osobitu pozornost tadašnje gradske uprave na brdu Griču, pa je čak tri puta tijekom istoga stoljeća oglašen ćudoredni zakon: da se purgeri i kmetovi imaju ženiti uz prijetnju globom od 100 dukata. 

Ne znači da su neženje bili samci. Živjeli su u “divljim brakovima“, reklo bi se danas, sa svojim “hižnim tovarušicama“, počesto neizvjesnih sudbina. Onda su vladajuće države i crkve sile uložile sav mogući trud da se ljubav i brak spoje u bajkovitu predodžbu vječne sreće. 

Takav se brak u Hrvatskoj nekako stabilizirao do 20. stoljeća, zabilježivši između 1977. i 1979. više od 35.000 vjenčanja u svakoj godini. 

Bila je to maksimalna brojka u povijesti Hrvatskoga zavoda za statistiku, koju je teško objasniti tadašnjim ateizmom vladajuće Partije, slabašnim utjecajem Crkve na društvene odnose i pojavom prvih deklariranih homoseksualaca na domaćoj javnoj sceni.

>>> Više pročitajte u 24sata Expressu