Koliko je sve to sada sigurno? Ranije studije sigurnosti o ovom odlagalištu za nisko i srednjeradioaktivni otpad tvrde da nema opasnosti od jakih potresa. Gotovo nikakve
REPORTAŽA IZ ČERKEZOVCA
'Ovdje će Hrvatska izgraditi skladište za nuklearni otpad, blizu epicentra velikog potresa'
Nema načina izbjeći onaj težak piz koji raste i leluja u trbuhu dok se čovjek vozi prema napukloj Baniji. Zadnji put kad sam išao dolje, na izlazu iz Petrinje, skupio sam izbezumljenog štenca koji je stajao nasred ceste.
Mali Fritz, dali smo mu ime, nakon godine dana ne baš sretnog udomljenja kod nekog idiota u Zagrebu vraćen je u azil. Nedavno je nesretnik s Petrinjske ceste, evo iz druge, našao svoju pravu kuću. Dom kod dobrih ljudi.
Šutimo u redakcijskom autu. Nešto svira na radiju. Koga briga. Velegrad, uronjen u zimsku vlagu, ostaje iza. Ispred traka plavog neba između teških oblaka. Cesta je prazna. I uspavljuje. Na Baniji tisuće ne spava već danima. Ili nemaju gdje ili ne znaju kako. Tlo se još trese. Ne da zemlja ljudima zaboraviti 29. prosinca i onih 6,2 po Richteru.
Prvi put nakon 1909., važnog Pokupskog drmeša i otkrića diskontinuiteta koji je proslavio našeg Mohorovičića u svjetskoj znanosti. Ali koga sad u Glini briga kako se šire valovi potresa kroz unutrašnjost zemlje.
Čudno je, još nema još točnih podataka. Ni o zbroju štete niti o broju ljudi koji nemaju gdje boraviti. Kažu neke procjene da je 10.000 duša na cesti ili treba neku vrstu pomoći. To je grad poput Trogira. Ili kraljevskog Knina. Na području od 4.463 kilometra kvadratnih.
‘Banija je sramota Hrvatske. Napaćena i slomljena od skoro pet godina srpske okupacije i ovih 25 godina hrvatske vlasti’, govori lokalni tip kojeg smo sreli na cesti kod Gline. Čisti i puši. Ne fotka mu se. Štuf je svega. Previše je dana prošlo. Previše čeka. Previše kiše pada, Previše se ćute potresi. Uglavnom, previše ovoga i onoga. Pogotovo novinara.
Gledamo se. I oboje znamo da polako prolazi onaj medeni mjesec, razdoblje amnestije kad su ljudi sretni jer je glava ostala na ramenima. Sad se množe sumnje, traži se izlaz, strpljenja će biti sve manje, frustracije sve više….
’Privatne akcije pomoći su već stvar prošlosti. Država je sad glavna’, puše gospodin sa ceste. Država? Kao uvijek u ovakvim stanjima i nevoljama ljudi očekuje sve i odmah. Nema toga. Nažalost. Tako je bilo i u Gunji, tako je bilo u Zagrebu. Istina je negdje u sredini. Trude se svi. Vojska je konstanta. Policija i HGSS. Vatrogasci. Zdravstvene službe…Ipak, negdje postoji golemi problem s distribucijom pomoći. Problem s državom je i dublji. Glina pa Petrinja i stotine okolnih malih sela i zaselaka zaboravljeni su odmah nakon Oluje. Sve od tada pa do danas Banija je potiho umirala. Demografski, ekonomski. Hrvatsko slijepo crijevo i rezervoar glasova koji se obilazi uoči izbora. Priča se da je najveći dio zgrada u Petrinji, pometenih u zemljotresu, u vlasništvu države.
Neodržavane i stare postale su stabilne i izdržljive kao Hajdukova obrana. Jednostavno su nestale u prašini.
Ipak, država je imala jedan plan za Baniju. Dugoročan. Izgradnju skladišta za nuklearni otpad na južnim obroncima Trgovske gore, stabilne lokacije bez potresa. Hrvatska Kostajnica je 27 km a Glina (40 km), Petrinja (48 km) i Sisak (50 km).
Redom urbana naselja koja su ovog tjedna pogođena razornim potresom. Što sad? Cesta do budućeg skladišta Čerkezovec nije asfaltirana. Oko ulaza vrište upozorenja: Pazi, mine! Čuvar, neki mlađi, prijazni čovjek kaže da ni on ne zna koliko je zaostalih mina.
Nikome se, zasad, ne provjerava. Iza kapije trošna je prijavnica, a na desnoj strani širokog dvorišta niska zgrada od cigle. Ostaci ostataka bivše kasarne JNA koja je 1995., nakon Oluje, postala vojarna HV-a. Dalje u šumu vodi široki put. Tamo su, daleko od radoznalih očiju, lokacije armiranobetonskih skladišta za nuklearni otpad. Dalje ne možemo, kaže zaštitar.
‘Zvao sam šefa’, kaže, ‘trebali ste se najaviti’.
Naravno on nas neće i ne može pustiti. Odlazimo. Sasvim je razumljivo da je ovaj golemi zemljotres, tako blizu Čerkezovca, postavlja važna pitanja. Glavno je koliko je sve to sada sigurno. Ranije studije sigurnosti o ovom odlagalištu za nisko i srednjeradioaktivni otpad tvrde da nema opasnosti od jakih potresa. Gotovo nikakve.
Ali istodobno spomenuti dokument pod nazivom “Procjena seizmičkog hazarda za šire područje Zrinske gore”, prema dostupnim podacima, nije javno dostupan. Nije baš utješno. Ni sigurno nakon 6,2 po Richteru.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
