DOSSIER: POTRAGA ZA DINOM Potraga traje već 20. dan. Ljudi na Žirju polako se okreću svakodnevnom životu. Svi osim Miškićevih. U njihovoj kući svjetlo gori do dugo u noć...
ŽIRJANI NE GUBE NADU
'Pa netko je ispalio rakete, ljudi moji! A njima je skupo tražiti'
Ukrajinac. To je nadimak 39-godišnjeg šibenskog kapetana Dina Miškića još iz djetinjstva, sa Žirja. I igrom slučaja, na brodu Bourbon Rhode kojim je zapovijedao - i koji je 26. rujna potonuo nasred Atlantika - najviše je bilo baš Ukrajinaca. Njih deset, naš Dino, te po jedan Rus, Južnoafrikanac i Filipinac... Spašena su zasad samo trojica - dvojica Ukrajinaca i Rus. Četvorica su nekoliko dana nakon havarije pronađena mrtva u Atlantiku. Među njima nije šibenski kapetan za kojim se traga već 20. dan.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:21
More je pitanja u slučaju Bourbon Rhode na koje zasad nema odgovora. Je li se Dino Miškić uspio ukrcati na splav za spašavanje skupa s ostalima? Zašto je već nakon tjedan dana potrage potraga bila prekinuta da bi se opet aktivirala tek nakon što su s broda ALP Striker vidjeli dvije signalne rakete? Tko je i zašto dao zeleno svjetlo za isplovljavanje brodu koji evidentno, prema fotografijama sa suhog doka, nije bio bio osposobljen da bi isplovio iz Las Palmasa za Gvajanu?
Žirjani vjeruju da je njihov kapetan živ, ali čini se da u to ne vjeruju ljudi iz kompanije za koju je radio, kao ni vlasti na Martiniqueu, kopnu najbliže mjestu potonuća (cca 1900 kilometara).
Žirjani: Netko je ispalio te rakete, ljudi moji!
Na mali otok u šibenskom arhipelagu, Dino Miškić doselio je s 5-6 godina iz Ukrajine, skupa s majkom Natalijom, koja se zaljubila u Marija Miškića. Bila je to ljubav za cijeli život. Više od 40 godina Dinov očuh je tukao more kao kuhar na brodu i na kraju se skrasio na svom otoku skupa sa suprugom...
- Dino je završio srednju pomorsku školu u Šibeniku, a Pomorski fakultet u Splitu. Odmah nakon toga ukrcao se na brod, kao treći ili drugi časnik, ne sjećam se više - ispričao nam je očuh kako se njegov Dino zaljubio u more.
- Majci mu je najteže, jadna ona. Stalno govori da je živ, da osjeća da je živ. Daj Bože, daj Bože, svi se tome nadamo - kazao nam je odmah nakon potonuća broda Mario.
Na njegovom Žirju u listopadu miriše bršljan. Ljeto je odavno gotovo. Na cijelom otoku je, kažu nam, ostalo samo još dvoje turista. S 2000 turista preko ljeta spadnu na 50-ak starosjedioca. Ne radi više niti jedan kafić, restorana nema, a do uvala s konobama treba se voziti autom ili brodom. Za sve što trebaš, moraš na trajekt pa u Šibenik.
More je na otoku Miškićevih - kako kaže ona pjesma - "prozirnije nego vitar". Na njegovu bistrinu Žirjani su posebno ponosni.
No to isto more "zarobilo" im je sumještanina, kapetana Dina. Već 20 dana se ne zna kakva mu je sudbina. Mještani nemoćno sklapaju ruke na spomen nesreće, brišu suze i 'beštimaju' zbog okrutnosti velikih firmi koje su praktički odustale od Dina. Ali oni ne, Žirjani još vjeruju da će njihov Dino, njihov dragi "Ukrajinac", nekako preživjeti svo ovo ludilo i vratiti se doma.
- Netko je ispalio te dvije signalne rakete, ljudi moji! A oni ih ne žele tražiti jer im je skupo - ljutito nam priča jedan mještanin i odmahuje rukom, dok mu u pogledu uprtom u pučinu titra strah. Ribar je, i sam dobro zna kako okrutno more može biti.
Potraga traje evo već 20. dan I koliko god im bilo teško - ljudi se polako okreću svakodnevnom životu. Planiraju kad će brati masline, 'pituraju' brodice... Svi osim Miškićevih. U njihovoj kući, koju je Dino svojim rukama uredio očuhu i majci od novaca koje je zaradio navigavajući, svjetlo gori do dugo u noć.
Kao i u stanu na šibenskim Meterizama, gdje Dino živi sa suprugom Marijanom i 11-godišnjim sinom...
- Nismo izgubili nadu - rekla nam je Marijana Kedžo Miškić nekoliko dana nakon nestanka supruga.
Hrabra je. Drži se dostojanstveno iako su se stvari u međuvremenu promijenile. Unatoč njezinu pismu francuskim vlastima, intenzivna Search and Rescue operacija okončana je. Zrakoplovi, francuski Falcon te američki Hercules njihove obalne straže, ključni za pretragu tako golemog prostranstva, prizemljeni su.
Ključna pitanja u slučaju Bourbon Rhode i dalje su, rekosmo, bez odgovora. Za početak, zašto je uopće potonuo Bourbon Rhode?
Morozov: Skočili smo u more i Dina više nisam vidio...
Brod je bio u katastrofalnom stanju i takav nikad nije smio napustiti suhi dok u Las Palmasu. To je tako jasno iz fotografija koje su objavljene nekoliko dana nakon potonuća...
- Na dokovanju nisu popravili gdje je upravo curilo more, a firma je forsirala moga kuma da mora stići u Georgetown 03. listopada. Prvo, brod nije imao dovoljno goriva za izbjegavanje tog uragana koji je bio ogroman. Jedina šansa je bila da ide punom brzinom i da tako dođe na vrijeme u Georgetown, što bi značilo da je morao ići ispred uragana, ali u međuvrimenu, zbog curenja mora u makinu stao je jedan motor gdje više nije bilo mjesta za povratak. To vam je profesionalna informacija i naš svakidašnji problem zbog cijene nafte - ispričao je 30. rujna, četvrti dan nakon havarije, za Morski.hr Dinov kum, kapetan Joško Mrvica i dodao:
- U splavove za spašavanje nisu se ukrcala dvojica: električar i sekondo makine. Oni su odbili direktnu naredbu kapetana za napuštanje broda. Vjerovali su da će se spasiti ako ostanu na brodu i da mogu izvući brod iz nevremena...
I iskaz Igora Morozova, 58-godišnjeg Rusa koji je jedan od trojice spašenih, sugerira da je netko u Bourbonu teško pogriješio te da brod kapetana Miškića jednostavno nije bio spreman za plovidbu. Njegovu priču prenio je Večernjaku sin Andrej. Kaže da su zbog uragana njegov otac i ostali najprije skočili u more i satima plutali držeći se za splavi. Neki nisu izdržali i njihova su tijela kasnije pronađena.
- U jednom trenutku sam da su gotovo svi poklopci grotla na brodu otvoreni i da kroz njih ulazi voda. Nekoliko je poklopaca još bilo zatvoreno no kao i da nisu. Brtvilo oko njih, koje bi trebalo biti apsolutno nepropusno, u potpunosti je popustilo pa je i kroz te otvore ulazilo more. Kad je postalo jasno da strojevi ne rade i da nema spasa, kapetan je naredio evakuaciju - prepričao je spašeni Morozov i nastavio:
- Osobno sam pregledao i pripremio za korištenje sva četiri splava za spašavanje. Tada sam i zadnji put vidio Dinu. S četvoricom kolega skočio sam za jednom splavi. No umjesto da se ona automatski aktivira i napuše, ostala je vezana za brod koji ju je vukao za sobom, ravno prema dnu. Nismo imali nož za prerezati uže, pokušavali smo se odvojiti od broda, vukli, trzali, ali uzalud. No u jednom trenu je uže puklo, a splav se oslobodila i napuhala, ali i prevrnula. Cijeli dan i cijelu noć bacalo nas je ledeno more amo-tamo. Ni sam ne znam kako, ali držao sam se rukama i nogama o prevrnutu splav za spašavanje, a valovi od 15 metara nosili su nas sve dalje od mjesta gdje je potonuo naš brod...
Iduće pitanje koje muči suprugu Marijanu Kedžo Miškić i obitelj - je li se Dino ukrcao na splav?
Filipinac: Pronašli smo još jednu splav, ali u njoj nije bilo nikoga
Član posade broda Piet, Filipinac koji je spasio trojicu mornara tri dana nakon nesreće i nakon toga bezuspješno tragao za preostalim mornarima, šestoricom Ukrajinaca i Dinom Miškićem, za Morski.hr je prepričao iskaze ostalih spašenih.
- Ispričali su da nisu vidjeli kapetana nakon što im je naredio da napuste brod, jer se ubrzo brod prevrnuo. Jedan od njih mi je ispričao da ih je u splav ušlo sedam, trojica su bila na brodu, a četvorica su se držala za konop oko splavi. Tad ih je ponovno pogodio snažan udar vjetra i val, te ponovno prevrnuo splav. Trojica su se uspjela popeti, no ostali su odmah nestali među valovima - ispričao je Filipinac, koji tvrdi da je, osim splavi s preživjelima (pronađena 40 nautičkih milja od mjesta potonuća) i prevrnutog "rescue boata" (70 milja od mjesta potonuća), pronađena još jedna splav, ali prazna.
- Kad smo pronašli preživjele, još je jedna splav pronađena, ali bez ikoga u njoj. Sve što znam je da se radi o tankeru koji ju je pronašao - rekao je.
Franck Robine, prefekt Martiniquea, iznio je u ponedjeljak - 19. dan nakon havarije - još neke nepoznate detalje.
- Nekoliko puta spašeni su se približili smrti, pogotovo kad se zbog vjetra i valova okrenuo čamac za spašavanje. S izuzetkom nekoliko kolačića, sav je pribor za preživljavanje na brodu pao u vodu. Pili su kišnicu - rekao je.
Tvrtka Bourbon i njihova odgovornost u cijeloj priči vrlo vjerojatno će na kraju završiti na sudu. Za početak, morat će odgovoriti na pitanje zašto više od sat vremena nitko nije odgovorio na zadnju poruku kapetana s broda koji tone.
Dino: Tonemo! Kad stiže pomoć?!
Uragan Lorenzo ulovio je Bourbon Rhode na pola puta do odredišta, Gvajane, jer je voda počela prodirati u strojarnicu, otkrile su posljednje poruke s tonućeg broda kapetana Miškića.
17 minuta nakon prvog automatskog poziva u pomoć, od Dina stiže druga, pisana poruka da brod tone u 08:45, a 13 minuta kasnije, u 08.58, ponovno prema tvrtki odlazi još jedna, treća poruka, u kojoj je dodana i pozicija broda. A onda tek poslije treće poslane poruke da brod tone, kompanija odgovara u 09.42, poslije sat i 14 minuta od prvog poziva u pomoć, objavio je transkripte Morski.hr.
Zašto je Bourbonu bilo potrebno sat i 14 minuta da odgovore na poruku čovjeku na njihovom tonućem brodu? Zašto su morale isteći 74 minute da uspiju uspostaviti komunikaciju s kapetanom okruženim valovima od preko deset metara?
U 12.41, nakon nekoliko razmijenjenih poruka, prekida se dvosmjerna komunikacija između Dina i Bourbona. Kompanijine poruke više ne stižu do broda.
Iako ga u 13.32 traže da održava komunikaciju i da ih izvještava svakih 15 minuta, njihovi pozivi nisu dostavljeni. Tek u 16.10 konačno se utvrđuje da je terminal nedostupan, a u 17.27 odlučuje se kontaktirati obitelji posade potopljenog broda.
Jedna od njih još uvijek čeka svog kapetana.
Kraj kampanje za privatnu potragu na Atlantiku
U Facebook grupi Bourbon Rhode Rescue objavljeno je kako je završila kampanja „Help us Find Bourbon Rhode Crew“ kojom se prikupljao novac za za nastavak potrage.
- Poštovani članovi,
tijekom jučerašnjeg i današnjeg dana zaprimili smo brojna pitanja o tome hoće li se uplata sredstava kroz Go Get Funding kampanju „Help us Find Bourbon Rhode Crew“ produživati.
Go Get Funding kampanja imala je unaprijed definirani rok trajanja od 7 dana, kampanja je završena sinoć te više nije moguće vršiti uplate putem iste. Želimo zahvaliti svima koji su se kampanji odazvali, a riječ je o sveukupno 3632 pojedinačne uplate, te o ukupnom iznosu donacija od 90.398,00 eura. Po dovršetku spomenute kampanje, obitelj Miškić više ne prikuplja nikakva sredstva.
U međuvremenu, uz podršku i u suradnji s institucijama i ljudima od struke, tijekom proteklih dana ispitane su sve mogućnosti za organizaciju privatne potrage na Atlantiku. Međutim, zbog velike udaljenosti lokacije same havarije od kopna, privatnu potragu avionima ili brodovima nije moguće organizirati prikupljenim iznosom sredstava. Obitelj Miškić nastavlja komunikaciju s hrvatskim institucijama, kako bi se s njima u suradnji ipak pronašlo rješenje i način da se sredstva iskoriste u željenu svrhu.
Snagu i nadu za dalje pruža spoznaja da se nastavlja satelitsko snimanje koje je omogućila EMSA kao i aktivni monitoring brodova.
Grupa Bourbon Rhode Rescue će i dalje objavljivati nove, relevantne i provjerene informacije o potrazi.
Ograđujemo se od svih novoosnovanih grupa na Facebooku u kojima se spominje havarija broda Bourbon Rhode u bilo kojem kontekstu, i naglašavamo kako one ni na koji način ne predstavljaju niti obitelji Miškić niti administratore ove grupe.
Još jednom molimo za razumijevanje, suosjećanje i obazrivost prema obitelji Miškić koja proživljava najteže dane - objaveljno je na Facebooku.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
