Pakao na zemlji: 'Vražji otok' bio je krvava francuska tajna

Bilo je to izolirano mjesto s kojeg je bijeg bio nemoguć bez nekakvog plovila. Svi oni koji su pokušali bježati ubijeni su, a ni oni koji su poslušno ostali na otoku nisu prošli mnogo bolje. Naime, procjenjuje se da je od oko 80 tisuća zatvorenika preživjelo njih oko tri posto. Neki su umrli od bolesti, iznemoglosti ili gladi, neke su ubili čuvari, a veliki se dio međusobno pobio.

Svi zatvorenici bili su prisiljeni na teški fizički rad. Većina ih je bila angažirana na sječi stabala ili na gradnji prometnica, a ukoliko nisu ispunili nerealno visoke kvote, ne bi dobili ni jedini obrok u danu. Oni koji su umrli najčešće bi jednostavno bili bačeni u more. 

USKORO MU ISTJEČE PRITVOR Propusti u slučaju Dekanić: Prikrio nesreću, pa telefonira iz ćelije. Reagirali nakon 4 dana?

Francuska Gvajana prvotno je bila zamišljena kao francuska kolonija. Tamo je 1763. godine poslano 12 tisuća ljudi, no 75% njih umrlo je već u prvoj godini boravka. Upravo zbog toga Napoleon III je odlučio 'Vražji otok' pretvorili u kažnjeničku koloniju. 

Slučaj Alfreda Dreyfusa

Na nekoliko lokacija sagrađeni su radnički kampovi i zatvori, a nakon kriminalaca tamo su se počeli deportirati i politički neistomišljenici Napoleona III. Jedan od najpoznatijih svakako je bio i Alfred Dreyfus, general lažno i doživotno optužen za veleizdaju. On je osuđen 13. travnja 1895. godine. Javno su mu oduzeta sva odličja, a njegove tada posljednje  riječi trajno su upisane u francusku povijest: 'Kunem se da sam nevin. Ostajem vrijedan služiti u vojsci. Živjela Francuska! Živjela vojska!'

Prije odlaska u zatvor, Dreyfus je bio javno ponižen pred 5 tisuća vojnika – oznake s vojne uniforme potrgane su mu, a mač slomljen, dok je u pozadini javnost izvikivala: Smrt Judi, smrt Židovu.

Nakon što su se mediji 'dokopali' dokumenata koji su sugerirali da je Dreyfus lažno optužen i nakon što su javnost i intelektualci stali u njegovu obranu, 1896. godine organizirano je drugo suđenje. No, Dreyfus je opet optužen unatoč nepostojećim dokazima o krivnji. No, javnost nije popuštala i predsjednik Emile Loubet 1899. godine mu je ponudio oprost koji je general prihvatio. No, službeno mu je ostao status izdajnika čime je vojska oprala ruke od namještenog suđenja. Kada se vratio s 'Vražjeg otoka', Dreyfus je izjavio: 'Republika mi je dala slobodu. No, ona mi ne znači ništa bez časti.'

NOVI PRAVILNIK Zatvor će morati žrtvu, ili obitelj žrtve, obavijestiti o svakom izlasku počinitelja izvan zatvora

Tek 1906. godine, s njegovog je imena isprana ljaga, a Dreyfus je vraćen natrag u vojsku i primljen u legiju časti. Slučaj njegovog pritvaranja danas je poznat kao 'Dreyfusov slučaj'. 

Tajna za koju Francuzi nisu znali 

No, 'Vražji otok' još će godinama ostati skriven od francuske javnosti. Tek kada je 1938. godine bivši zatvorenik Rene Belbenoit objavio memoar 'Suha giljotina', Francuzi su postali svjesni što se tamo zapravo događa već desetljećima. Francuska vlada promptno je objavila plan za zatvaranje kažnjeničke kolonije, a onda se dogodio Drugi svjetski rat koji je zatvaranje usporio. Posljednji zatvorenik Vražji je otok napustio 1953. godine, a sve su lokacije na neko vrijeme zatvorene za javnost. 

Većina zatvora kasnije je pretvorena u muzeje, a danas 'Vražji otok' posjećuje oko 50 tisuća turista godišnje. Tamo je također 1965. otvoren 'Svemirski centar Gvajana', a kada se lansiraju rakete, cijelo područje mora se evakuirati. 

Tri bijega

Iako je bijeg s Vražjeg otoka bio teoretski nemoguć, rijetki su ipak uspjeli 'petama dati vjetra'. 

Jedan od njih je bio Clement Duval. On je bio anarhist koji je nakon osude na smrt 1886. godine poslan na Vražji otok. Tamo mu je kazna preoblikovana u doživotni teški fizički rad, a on je uspio pobjeći u travnju 1904. godine. Put ga je odveo sve do New Yorka gdje je ostao do kraja života. Svoja iskustva ukoričio je u knjigu 'Revolte'. 

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA Bivši HDZ-ovi čelnici Požege će morati u zatvor na pola godine

Za drugi bijeg zaslužni su Francois Frean, Paul Renuci, Raymond Vaude, Giovanni Batistoti. Ova četiri bjegunca pobjegla su 1936. godine, a završili su na Djevičanskim otocima nakon što im se čamac gotovo potopio na koraljnom grebenu. 

Posljednji bijeg djelo je Henrija Charrièrea. On je u  bestselleru 'Papillon' 1968. godine opisao svoj bijeg s Vražjeg otoka s pomoćnikom Sylvainom. Oni su vreće napunili kokosima i na njima otplovili s otoka. Plutali su tri dana, a kada su stigli do obale, Sylvaina je 'progutao' živi pijesak. Nešto kasnije Charrière je opet uhićen, a nakon odsluženja kratke kazne u El Doradu, ostatak je života proveo slobodan u Venecueli. No, njegov slučaj sve do danas izaziva kontroverze i mnogi kritičari tvrde da Charrière nikada nije služio kaznu na Vražjem otoku, već u jednom od kopnenih zatvora. .