U HNK2 svečano je otvoreno 14. izdanje Festivala svjetske književnosti, a prva je gošća bila Adania Shibli, jedna od najvažnijih suvremenih palestinskih autorica. Razgovor je moderirao Seid Serdarević
Palestinska književnica Adania Shibli na 14. FSK: 'Književnost jedina može prenijeti pravu bol'
U HNK2 otvoreno je 14. izdanje Festivala svjetske književnosti. Nakon uvodnih obraćanja i zahvala Seida Serdarevića, glavnog urednika u nakladničkoj kući Fraktura, i Ive Hraste Sočo, intendantice Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, festival je započeo razgovorom s Adanijom Shibli, jednom od najznačajnijih suvremenih palestinskih autorica, koja je predstavila svoj novi roman "Zavaravanje" (Fraktura, prev. Daniel Bučan). Razgovor s autoricom moderirao je Seid Serdarević.
- Adania Shibli u svojim knjigama snažno i moćno progovara o iskustvu Palestine još od kada postoji palestinsko pitanje. 'Zavaravanje' je roman koji prati mladu Palestinku i Palestinca koji zajedno pohađaju srednju školu, a onda se razilaze. No to nije priča samo o dvoje ljudi i o njihovim samoćama nego i priča identitetu i o životu između jezika, arapskog, hebrejskog i engleskog - istaknuo je Seid Serdarević na početku razgovora.
Adania Shibli pozdravila je okupljene i istaknula zahvalnost koju osjeća zbog prijevoda svojeg romana, a zatim se osvrnula na pitanje o tome u kojoj mjeri pisanje i umjetnost mogu biti politični činovi.
- Ovo je prvi prijevod 'Zavaravanja' i neizmjerno sam zahvalna na tome. Mislim da je luksuz kada možemo odabrati hoćemo li biti politični ili ne. Baš sam danas čitala o Čehovu. Ne mislim da njegova djela nužno možemo smatrati političnima, ali njegovi likovi neprestano propituju granice stvarnosti i rekla bih da je to najpolitičniji čin - rekla je Adania Shibli.
Njezina proza odlikuje se velikom pažnjom prema detaljima, a posebnu važnost u "Zavaravanju" zauzimaju teme identiteta, jezika i šutnje.
- Potrebno je uzeti u obzir kako se identiteti konstruiraju. Recimo, u kontekstu Izraela i Palestine, teško je razlikovati jedne od drugih i jedino sredstvo raspoznavanja onda postaje jezik i odnos prema jeziku. Ono što me posebno inspiriralo za pisanje ovog romana jest onaj trenutak kada netko osjeća ljubav prema svojem jeziku, ali ga je prisiljen skrivati. To je nešto s čime se svaki Palestinac suočava, to je zapravo strah od toga da budete ono što jeste. Vi znate tko ste, ali netko cijelo vrijeme tvrdi da ste netko drugi. Jezik je u takvim situacijama prva žrtva jer tada nastupa tišina. I sve to oblik je brisanja kulture - istaknula je Shibli.
Osvrnula se također na pitanje o šutnji kao obliku zaštite i posljedici sustava koji ljude uči da ne govore, kao i na pitanje o tome može li književnost promijeniti svijet.
- Književnost je ta koja otvara svijet prema drugim mogućnostima, prema nečemu drugome, što je izuzetno važno jer, čak i uz šutnju, uvijek postoji mašta, postoji razmišljanje. Pravu bol nemoguće je prenijeti na vijestima ili u medijima, nju može prenijeti samo književnost.
Na kraju se osvrnula na važnost motiva prirode u njezinim djelima, povezujući pritom ono o čemu piše sa stvarnim iskustvom palestinskog naroda.
- Priroda je jedina koja može pružiti mali bljesak utočišta, a sada se prijeti narušavanju čak i toga. Živimo u stalnom strahu da će sve to nestati, a priroda nam, makar bila riječ o jednom stablu, daje snagu da nastavimo dalje. Ljudi su iscrpljeni, ne možemo ni od koga ništa očekivati, ostaje nam samo priroda - zaključila je Shibli.