Patricia je rođena na dan kad je oslobođena Hrvatska: 'Oluja je krenula, a i meni se baš žurilo'

Svojim sam roditeljima bila četvrto dijete. Netko bi pomislio da se četvrto dijete rađa lakše nego ostala djeca jer je majci već sve poznato, ali sa mnom je bilo sve samo ne lagano, rekla je Patricia Blažević, djevojka rođena 1995. godine u Slavonskom Brodu na Oluju. Rođena je u 18 sati. Čula je tu priču tisuću puta i uvijek joj srce brže počne lupati svaki put kad se prisjeti svega što su joj roditelji o tom danu ispričali.

- Mama je ostavila s tatom moju braću i sestre kod kuće tog dana i otišla sama u bolnicu kako bi me rodila. Tijekom porođaja i nakon što me rodila počelo je granatiranje. Moja je majka tražila tad da joj donesu papire kako bi potpisala da izlazi iz bolnice na svoju odgovornost, iako je tek rodila. Dali su joj ih i potpisala ih je te došla k tati kući i sa mnom tek rođenom pa su s ostalom svojom djecom ona i tata otišli u sklonište. Bilo im je važno da budemo svi na okupu - rekla je Patricia.

Djevojka otkriva kako je cijelo njezino naselje tad bilo brigada za sebe.

- Mi smo iz maloga mjesta i svi naši rođaci, prijatelji, susjedi... svi su bili u ratu. Snaga je bila u tom zajedništvu. Nakon rata slušala sam njihove priče cijeli život. Moj je tata bio zadužen za opskrbu vojnika hranom te mi je i on svašta ispričao. Mogu reći da sam stvarno odrasla kroz te ratne priče - kaže Patricia.

Najviše pamti, kaže, onu o njihovu susjedu koji je poginuo sa samo 18 godina.

DIRLJIVA PRIČA MARIJANA I IRE Najljepša ljubavna fotografija iz rata: 'Nagnuo se da me poljubi, nisam ni znala hoće li se vratiti'

- Tu sam priču više puta čula i baš mi se urezala u pamćenje. Tad shvatiš okrutnost i jezivost rata - rekla je naša sugovornica.

Pa ipak, djetinjstvo u Slavoniji, iako je poslijeratno, pamti kao predivno.

- Znam da je bilo puno siromašnih obitelji, ali tad nisam bila toga svjesna. Odrastala sam skromno, ali bezbrižno. Nas desetero djece iz naselja po cijele smo se dane igrali vani na igralištu ili jedni kod drugih u dvorištima, vozili smo bicikle, izmišljali neke svoje igre, bućkali se u plastičnim bazenima ljeti i koljena su nam uvijek bila oderana. Bili su to savršeni trenuci - prisjeća se Patricia, kojoj prijatelji i danas za rođendan kažu: "Sretan rođendan, Olujka!". Najčešće je rođendane, kaže, slavila u krugu obitelji jer su ljeti svi rasuti, putuje se i samo rijetki ostanu kući. Zadnja dva rođendana je, pak, proslavila u Americi, gdje je otišla na studij i stručnu praksu. Patricia je inače inženjerka građevine, radi u struci, voli putovati, a obišla je već i Afriku, dobar dio Europe te Amerike.

Zagreb: Patricia Blažević, magistar inženjerka građevinarstva | Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Oduvijek sam maštala o tom životu vani i mislila kako je sve bolje vani, a onda kad mi se san ostvario i kad sam otišla, shvatila sam da je doma ipak najbolje. Naša je kultura predivna, a nigdje se ljudi ne druže kao mi. Vani su svi hladniji - kaže Patricia.

Njezini su se roditelji 2006. iz Slavonskog Broda preselili u Crikvenicu, u koju nastoji otići što češće može, baš kao i u Slavonski Brod, koji joj je zauvijek urezan u njezino srce.