Dvije godine i dva mjeseca prošla su otkako se Patrick Ilić (11), dječak velikog srca iz Zagreba, zadnji put ošišao. Svaki drugi dan je prao kosu, četkao je i fenirao te trpio, kako kaže, mamino čupanje. Nosio je punđe na vrhu glave, čak ih je naučio nedavno i sam raditi. Podnsoio je brojna spočitavanja odraslih i poneka zadirkivanja vršnjaka. Tata mu je, kaže smijući se, potpuno izgubio živce, a dečki iz razreda ne mogu dočekati da ga vide ošišanog. Zaboravili su, kaže, kako uopće izgleda s kratkom kosom. Nebrojeno su ga pitali kada će se ošišati. Jednoj je učiteljici pogotovo išlo na živce kada bi nonšalantno puhnuo u pramen kose koji mu je padao na lice za vrijeme nastave.

- Kako da ja to njima objasnim da shvate? Ja sam već odustao. Toliko puta sam ponovio da doniram kosu, da nije ovo samo hir. A oni uvijek jedno te isto: "Jesi dečko ili cura?", "Kad ćeš se ošišat?", "Učini nešto s tom kosom!"... Sad pred kraj bih samo odmahnuo rukom. Važno mi je da sam došao do cilja - rekao je Patrick koji će na jesen krenuti u 6. razred osnovne škole.

Dobitnik nagrade Ponos Hrvatske

Podsjetimo, Patrick je prije nekoliko mjeseci zbog svoje humanosti dobio nagradu Ponos Hrvatske koju dodjeljuje 24sata. Više godina pušta dugu kosu kako bi je donirao za izradu perika za djecu oboljelu od malignih bolesti koja zbog kemoterapije izgube kosu. prvu donaciju kose napravio je sa samo šest godina, a ovo mu je treći put. Na tu ga je odluku potaknulo vlastito iskustvo iz djetinjstva, kada je zbog epilepsije boravio u bolnici i počeo razmišljati o djeci koja se bore s mnogo težim bolestima.

- Ja se toga baš i ne sjećam, ali mi je mama puno puta kasnije pričala o tome i uvijek bi rekla: "Patrick, ti si tamo bio najzdraviji." I tako sam počeo razmišljati o svoj toj bolesnoj djeci i mislio sam si - ako sam ja bio najzdraviji, kako je onda bilo drugima- ispričao nam je Patrick sa zagrebačke Trešnjevke. Njegova mama Dina je jednog dana vidjela na internetu da se udruzi Krijesnica može donirati kosa.

- Odmah su mi curice bile u glavi. Mislio sam kako za dečke to možda i nije neki problem, ali znao sam da su curice sigurno jako tužne kad nemaju kosu. I tada sam odlučio. Pustit ću kosu da mi naraste i onda ću je donirati. Neka će curica opet moći biti sretna - rekao je Patrick s kojim smo se našli u jednom frizerskom salonu. I dok nam je pričao tako priču svog života, frizerka mu je u ruku predala prvi pramen duge kose kojeg mu je odrezala. S ponosom ga je primio.

'Nije mi žao kose, to je za viši cilj'

- Osjećaj je malo čudan, ali na pozitivan način. Znam da radim dobru stvar. A kose mi nije žao, to sam ionako radio radi donacije. Volim imati kratku kosu - rekao je Patrick i priznao nam da mu je zadnjih dana bilo nepodnošljivo vruće, ali nije ni pomišljao da se ošiša ranije nego što treba. Naime, udruga Krijesnica propisala je da kod donacije kosa mora biti duga 40 centimetara. Patrick i njegova mama redovno su mjerili kosu i tek kad je narasla preko 40 centimetara, kako ne bi morao potpuno obrijati glavu, Patrick je otišao na šišanje. A mami Dini, šišanje je palo teže nego Patricku.

24SATA Zagreb: Dječak Patrik donirao je kosu udruzi Krijesnica | Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Tako sam ponosna na njega. Obožavam njegovu kosu i volim kad je duga. Sav mi je bebast s njom i toliko dugo ju već pušta da će mi trebati malo vremena da se naviknem na kratku kosu - rekla je Dina. Patrick je sa smiješkom gleda u ogledalu i znatiželjno proučava njeno lice. Jer imali su dogovor - ako mama pusti suzu za vrijeme šišanja, Patrick dobiva dodatnih sat vremena igranja video igrica.

- Ah, mama je izašla iz salona. Sto posto je otišla plakati. Obećala je da neće, ali malo mi je sumnjiva. U svakom slučaju, ako plače, dobivam igrice - smije se dječak. Priznaje kako mu, unatoč praznicima, mama veoma dozirano dopušta igranje igrica i općenito ekrane.

Frizerka koja cijeni dobrotu i humanost

- Obožavam igrati igrice, ali ako ne smijem, ne pada mi to teško. Uzmem knjige pa čitam. Toliko sam ih već pročitao da doma više nemamo mjesta za njih. Pola smo ih već donirali - kaže odlikaš Patrick dok s njegove glave nestaje sve više dugih pramenova i sve se više može nazrijeti kako će izgledati s kratkom kosom. Dini je prekrasan. Vratila se u salon bez da je pustila suzu i već obožava Patrickovu novu frizuru koju još treba oblikovati. Frizerka Đurđica Šiprak Kečanović nije dvojila ni sekunde kada ju je Dina nazvala da se raspita hoće li ga ošišati za donaciju. Za takvo je šišanje potrebno izdvojiti nešto više vremena pa je Đurđica taj dan salon otvorila ranije kako bi se u potpunosti mogla posvetiti zadatku. Zbog teške situacije u obitelji koja ju ju je jednom zadesila, a o kojoj još nema snage govoriti, Đurđica se zalaže za svaki oblik humanosti. Emocije su joj snažno proradile čim je čula za Patrickovu priču i odmah je rekla da će ga besplatno ošišati. A između dječaka i frizerke već se nakon nekoliko minuta rodilo pravo prijateljstvo.

- Zadnji put kad su me šišali za donaciju uopće nisu razgovarali sa mnom niti me išta pitali. Bilo mi je i malo dosadno. Ova je teta jako simpatična i super smo se družili. Drago mi je što sam je upoznao i mislim da ću se i inače šišati kod nje - rekao je Patrick. Gotovo je rasplakao Đurđicu lijepim riječima.

Mnogi ne žele donirati kosu

- Odmah smo kliknuli, bilo mi je iznimno ugodno šišati ga i razgovarati s njim. Jako je pametan, ali najbolje je to što ima ogromno srce i što je već u ovim godinama svjestan da oko nas ima ljudi kojima je potrebna pomoć i koji pate, a on je spreman pomoći bez razmišljanja. Nemate pojma koliko su mi puta došle stranke da im odrežem jako dugu kosu samo zato jer im se nije više sviđao taj stil. Uvijek bi ih pitala hoće li donirati kosu ili žele li mi je bar ostaviti pa da ja odnesem u neku udrugu, ali nisu bili zainteresirani za to. Patrick bi svima trebao biti uzor sa svojim stavom i ponašanjem - kaže Đurđica koja radi već 36 godina kao frizerka u svom salonu na zagrebačkom Stenjevcu. Ošišala je Ptricka točno onako kako joj je objasnio. Otraga jako kratko, na vrhu malo duže.

- Ispalo je i bolje nego što sam očekivao. Jako sam zadovoljan - smije se dječak i odmah šalje fotografije frendovima iz razreda, tati i svima onima koji su 'gubili živce' gledajući ga kako zamahuje svojom grivom i otpuhuje nestašne pramenove s lica. Zauzvrat, dobiva samo komplimente. A i Dina je više nego zadovoljna.

- Izgleda mi puno odraslije s kratkom kosom. Onako je bio više bebast, ali on je moja bebica bez obzira na duljinu kose - ponosna je majka koja ga je odgojila u empatičnu osobu sklonu pomaganju te su mu doniranje obuće, odjeće, igračaka i knjiga jednostavno u krvi. A ni s kosom nije kraj.

- Sada ću neko vrijeme imati ovu kratku frizuru, ali kasnije, tko zna. Možda ću opet puštati dugu radi doniranja. Mislim da mi ovo nije bio zadnji put. Previše mi je stalo do bolesne djece i uvijek mi je tu negdje u glavi ona neka curica koja se smije kad joj daju periku i sretna je jer se opet osjeća kao prije bolesti - zaključio je Patrick. Udruga Krijesnica već više od 25 godina pruža podršku djeci oboljeloj od malignih bolesti i njihovim obiteljima. Svaka donacija kose za njih je pravi dragulj.