Iz prikrajka sam uzimao male komade kamena i sam pokušavao nešto oblikovati. I tako se rodila ljubav koja traje i danas, kaže Dragan Mikulić Jukić koji je svojim rukama izradio maketu Kočerina
SELO MOJE KAMENO
Pet godina radio maketu: 'Sto puta su mi rekli da odustanem'
Krš i tvrdi hercegovački kamen mnoge je natjerao da svoje bolje sutra potraže u većim sredinama i gradovima. Za one koji su ostali u ljutom hercegovačkom kamenu, upravo je taj isti rujan kamen simbol opstanka i prepoznatljivosti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:44
I dok jedni kuće grade u betonu, Dragan Mikulić Jukić maketu rodnog sela s posebno istaknutom djedovom i očevom kućom te crkvom odlučio je izgraditi u dvorištu svoje kuće u Kočerinu kraj Širokog Brijega. Isklesano u kamenu. Za rad koji još nije gotov Draganu je bilo potrebno punih pet godina.
- Cijelu sam godinu od kamenčića rujan kamena klesao i gradio samo crkvu. Svaki ovaj kamenčić, svaka ova minijaturna vacada, luk, rukom su klesani. I kad baš pomisliš da si gotov i da ćeš lijepo isklesani četvrtasti kamen ugraditi u pročelje crkve, on ti pod rukom pukne. I onda ponovno, sto puta su mi moji ukućani govorili da odustanem, ali ja nisam i neću dok sve ne zgotovim - dočekuje nas Dragan. Njegova crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije ima rasvjetu, vitraje i sve je to sam osmislio i uradio do u detalje kako bi doista bila prava replika. Identičnu kopiju svoje rodne kuće Dragan je prenio u svoje dvorište.
- Onda sam došao na ideju da izradim i djedovu kuću u kojoj mi je otac rođen. Zato mi danas supruga zna kroz šalu dobaciti kako bi bilo najbolje da joj i svekra i svekrvu u kamenu isklešem pa da ima sve u dvorištu i da ne mora u selo do njih - kroz smijeh će Dragan dobacujući kako zna da će se ona sada ljutiti na njegovu šalu, “ko prava Dalmatinka”, ali on takav kakav je ne može, a da se na svoj račun malo ne zašali. Zašto uz sve kuće koje je u kamenu isklesao stoji i mlinica iz koje lagano žubori voda kad u njegovu selu vode nema, Dragan ima spreman odgovor.
- U nas u ovom kraju je uvijek bilo vina i hercegovačke škije, ali vode ni za lijek, zato sam želio da mi voda žubori iz mlinice. Sjećam se kada nas je majka upozoravala da vodu treba čuvati. Tri krave, a jedna čatrnja. Trebalo je najprije živinu napojiti, a nama tek dati za napiti se. I zato smo uvijek bili željni i žedni vode na ovom tvrdom kamenu, a kamena nismo, jer gdje god se okreneš samo tvrdi rujan kamen. Znate kako se ovdje kaže, kada se dijete ovdje rodi, uz majčine grudi najprije ugleda kamen - kaže Dragan i dodaje da će mu za sve što planira trebati još godina dana.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
