Peticija protiv klečavaca i marš protiv fašizma izraz je slobode s kojom bi se desnica obračunala

Kad su napadali kulturne festivale, srpske izložbe, kazališne predstave, antifašizam i Ustav, pozivali su se na pola milijuna ljudi na Hipodromu kao izraz snage, potvrdu ispravnosti onoga što čine i nadasve opravdanje za nametanje svoje volje.

Ali kad 38 tisuća ljudi potpiše peticiju kojom se traži uklanjanje klečavaca s hrvatskih trgova koji, ne zaboravimo, promoviraju muževnost na uštrb prava žena i položaja žena u društvu, tada govore o slobodi molitelja.

Kad tisuće antifašista mirno korača po ulicama hrvatskih gradova optužuje ih se da izazivaju i provociraju, zbog čega je posve opravdano napasti ih, čak i fizički. 

Ali kad se klečavce optuži da provociraju i izazivaju, što i rade svake prve subote u mjesecu zadnje tri godine, tada zahtijevaju da im se omogući njihova sloboda izražavanja.

Licemjerje desnice

Pozivaju se, dakle, na impresivne brojke i masovnu većinu, ali te brojke ne vrijede kad se okrenu protiv klečavaca. Pozivaju se na slobodu govora, izražavanja, pa i demonstriranja, ali ne kad ta prava primjenjuje i druga strana.

To je tipično licemjerje konzervativne i klerikalne desnice.

Ustaštvo je postalo prihvatljivo kad se zaorilo iz pola milijuna grla na Hipodromu, ali antifašizam nije prihvatljiv kad ga zaziva desetak tisuća ljudi. Ne vrijedi ni Ustav ako je suprotstavljen nasilnoj, glasnoj i agresivnoj masi koja se obračunava s onima koji brane Ustav i pozivaju se na njegove zasade.

Sloboda gaženja ruža u spomen ubijenim ženama, sloboda crnokošuljaških napada na festivale i izložbe, na djecu i starce, na žene i mirne prosvjednike, pa i sloboda diskriminacije žena u društvu, trebale bi biti iznad slobode antifašista, liberala, ljevičara, običnih hrvatskih građana koji, eto, u mirnim marševima traže poštivanje Ustava, a mirnim peticijama traže micanje klečavaca s trgova.

Sloboda agresije

Napadi na prosvjednike su opravdani, agresija klečavaca je manifestacija slobode, pritisak klečavaca na žene i njihova prava samo je "izražavanje njihove vjere", ali druga strana koja se tome protivi "društveno je zlo koje treba rastjerati".

U mentalnom sklopu radikalne, klerikalne i konzervativne desnice sloboda vrijedi samo za one koji žele oduzeti tuđu slobodu.

Za one koji žele zabraniti predstave, izložbe i festivale, za one koji žele ukinuti Ustav i antifašizam, za one koji se žele elilminirati ljudska i manjinska prava, za one koji napadaju žene ili one koji promoviraju ustaštvo, fašizam, rasizam, mizoginiju...

I da, sloboda govora za one koji šire lažne vijesti.

Sloboda onih drugih naprosto ne bi trebala postojati.

Poput slobode građana da peticijom traže micanje klečavaca koji maltretiraju i teroriziraju građane, te šalju poruke koje promoviraju mizoginiju, seksizam, pa i opravdavaju nasilje nad ženama.

Ili sloboda prosvjednika protiv fašizma da se mirno okupljaju i hodaju, a kamoli da nose neka obilježja i transparente.

Sloboda ukidanja slobode

Pozivanje na slobodu onih koji žele oduzeti slobodu vrhunsko je, a danas i univerzalno, obilježje radikalne desnice u Hrvatskoj i svijetu.

Kao što Elon Musk i Donald Trump napadaju Europsku uniju koja navodno oduzima slobodu, dok iste poruke ne šalju svojim sponzorima u Rusiji i Kini, Saudijskoj Arabiji ili Izraelu, tako hrvatska desnica ne može podnijeti bilo kakav izraz protivljenja, otpora, pa i najmanju manifestaciju tuđe slobode.

Pa čak i kad se druga strana poziva na brojke, kao što će se desnica od srpnja do smaka svijeta pozivati na pola milijuna ljudi koji urlaju "Za dom spremni".

Dok istodobno ta ista krajnja desnica na parlamentarnim izborima ne prelazi dvadeset posto glasova. Pa se mora uvući pod skute Andreju Plenkoviću.

Gdje su joj tada brojke?

Sloboda represije

Desnica se s tuđom slobodom obračunava nasilno, brutalno, represivno. Istovremeno, traži apsolutno poštivanje vlastite slobode za promociju netrpeljivosti, diskriminacije, mržnje, rasizma, homofobije, kad bi ta sloboda trebala biti ograničena Ustavom i zakonima.
U takvom mentalnom sklopu, sloboda bi trebala postojati samo za one koji se s tuđom slobodom žele obračunati.

Pa i sa slobodom žena da se oblače kako žele, zapošljavaju gdje hoće, rade što požele, da raspolažu svojim tijelom i svojim životom. Ili da javno izlože ruže za sve žene koje su ubili muškarci.

Kako bi ustaški molitelji imali slobodu po njima gaziti.