Dok se muškarac koji je na pješačkom prijelazu naletio na moju suprugu dok je za ruku držala našeg unuka i ubio ju na mjestu slobodno šeta Labinom ja se šetam do groblja noseći cvijeće svojoj voljenoj Vesni, kaže nam Valter Dragolin (63) iz Labina.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI
Gledajući suznih očiju u sliku svoje supruge s kojom je u braku bio od početka ‘80-ih prisjetio se tog tragičnog 2. srpnja 2019.
- Bio sam u Domu zdravlja, a supruga je za to vrijeme otišla po našeg unuka. Na pješačkom prijelazu, nedozvoljenom brzinom A.H. iz Nedešćine je s 1,2 promila neregistriranim motociklom naletio na nju. Bila je toliko prisebna u tom trenutku i mislila samo na unuka da ga je prije silovitog naleta instinktivno odbacila u stranu, a nju je potom udario. Odbacio ju je desetak metara. Toliko je snažan to udarac bio. U tom trenutku nisam znao za nesreću ali mi je ubrzo zazvonio telefon. Skamenio sam se u sekundi i još u nevjerici požurio prema mjestu nesreće. Moja Vesna je već bila mrtva i kad sam stigao nalazila se u kolima Hitne pomoći. Nije joj bilo spasa iako su ju pokušali reanimirati. Unuk je, na sreću, prošao bez ozljeda ali psihičke posljedice osjeća i danas. Čim čuje zvuk motocikla panično govori “Nono, molim te makni se u stranu da te ne pregazi”! - kaže Dragolin.
Dodaje kako njegov unuk o nesreći nije govorio mjesecima.
- U nedavnom razgovoru rekao je da ga je nona spasila od naleta motocikla jer ga je odgurnula od sebe. Njih dvoje su bili jako povezani i mojoj Vesni on je bio cijeli svijet. Kad je shvatio da njegove none više nema, unuku je trebao psiholog, toliko je bio u šoku - priča utučeni Dragolin.
Valter kaže da su njegovu Vesnu svi obožavali i znali kao vrijednu poduzetnicu.
- Moj život više nikad neće biti isti bez nje. Obitelj joj je bila sve i satima je znala igrati se s unukom, peći mu palačinke koje bi poželio u 22 sata. Koliko god mi je teško što nikad više neću vidjeti njezin osmijeh još mi teže pada to što se ročišta na pulskom županijskom sudu odgađaju i što muškarac, koji ju je pijan ubio, i dalje nesmetano šeta i nije zatvoren. Nikada mi se nije ispričao. Samo je jedan dan ušao u naš obiteljski fast food, u kojem ja tada nisam bio, i rekao mojoj nevjesti da se boji da ćemo ga tužiti i da će ga to uništiti. A što je s našom obitelji koja je nepovratno uništena? Samo želim da se sve okonča i da dobije zasluženu kaznu, da barem malo ublaži moju golemu bol koja ne jenjava - ogorčen je Valter.
Na sudu kažu da je ročište u siječnju odgođeno zbog obiteljskih razloga sutkinje, a drugo, koje je bilo 15. ožujka, odgođeno zbog bolesti okrivljenog.
