Planira odseliti u Irsku: Prva muška primalja još čeka posao

Ivan Marinić (22) iz Gornje Vrbe kraj Slavonskog Broda prva je muška primalja u Hrvatskoj. Unatoč činjenici da se javlja na sve oglase, nije uspio pronaći posao. U Irsku je trebao ići prije par mjeseci, no zakompliciralo se s papirima pa čeka novu priliku.

- Trenutačno radim kao konobar u caffe baru. Odabirom smjera Primaljnog asistent ispunio sam svoje želje koje sam imao prije upisa u samu tu školu.Velika želja i zanimanje za spašavanjem života mi je donjela nešto novo. Moja obitelj je bila sretna zbog toga jer su znali da je to ono što ću zavoljeti te su bili uz mene do samoga kraja. No posao u struci nisam uspio
dobiti – objašnjava Ivan nesretan zbog razvoja situacije i nemogućnosti da u svojoj domovini radi posao koji voli.

Zato se okrenuo traženju posla u inozemstvu. Prije par mjeseci trebao je otputovati raditi u Irsku, no situacija se zakomplicirala.

- Kako bih ondje dobio posao, trebao sam se registrirati u njihovoj komori primalja. Papiri mi nisu bili gotovi na vrijeme i nisam to uspio. Međutim, nedavno sam im opet priložio sve papire i nazvali su me. Plan je da prvo radim u domu umirovljenika ondje, a istovremeno se školujem na višoj školi za primalje. Kad to završim, radit ću u bolnici kao primalja. Doduše, joše čekam poziv na razgovor kojim ću definirati kada bih točno trebao otputovati – objašnjava on dodajući da bi ga ipak puno više veselilo da ostane u Hrvatskoj gdje je već stekao praksu u Varaždinskoj bolnici.

Ondje je bio na pripravničkom stažu. Položio je stručni ispit, a prvi hladan tuš došao je kad od Hrvatske komora primalja nije mogao dobiti licencu jer nije bila predviđena za muškarce nego samo za žene. Požalio se medijima, utvrđeno je da nisu poštivali ravnopravnost spolova i na kraju su mu ipak dali licencu.

- Kada sam se prvi puta našao u rađaoni sve me je zanimalo i svi su me prihvatili, od drugih primalja do doktora, kao da radim pet ili šest godina. Uz pomoć primalja s kojima sam radio i trudnice su me prihvatile bez ikakve neugodnosti i problema. Brzo sam se uklopio i tada sam u potpunosti shvatio da želim to raditi i biti podrška trudnicama do kraja – iskreno se prisjeća mladić.

Iako se po završetku staža javljao na svaki mogući oglas za primalje, niti jedna bolnica nije iskazala interes niti ga je pozvala makar na razgovor.