Poremećeni um iz Firence: On je bio inspiracija za Hannibala

U novom specijalu 'Nikad otkriveni ubojice' donosimo vam priče koje su šokirale javnost i navele na mnoge špekulacije o mogućim počiniteljima i motivima ubojstava. Unatoč opširnim istragama ovi zloglasni monstrumi nikad nisu pronađeni...

Monstrum iz Firence - tako su talijanski mediji nazvali serijskog ubojicu koji je ubijao između 1968. i 1985. godine u provinciji Firenca . Ubijeno je 16 ljudi, a uglavnom je bila riječ o parovima. Policija je kasnije zaključila da je vjerojatno riječ o više napadača. Tri lokalna muškarca Pietro Pacciani, Mario Vanni i Giancarlo Lotti su uhićeni i osuđeni. Pacciani, koji je bio prvooptuženi, umro je prije nego je završio žalbeni postupak. Mediji i javnost nikada nisu povjerovali da Pacciani i ostali stoje iza tih ubojstava te se boje da je Monstrum i dalje na slobodi.

Prvi par ubijen na ulazu u groblje

Antonio Lo Bianco (29) i Barbara Locci (32) upucani su 21. kolovoza 1968. godine u gradiću zapadno od Firence. Oni su sjedili u automobilu koji je bio parkiran na ulazu u mjesno groblje te su se prepustili tjelesnim strastima dok je Natalino Mele (6) , sin ubijene, spavao na zadnjem sjedalu. Probudila ga je pucnjava. Otrčao je do susjedne kuće po pomoć. Tražio je da ga netko odveze kući jer su njegova majka i ujak (tako je zvao majčinog ljubavnika) mrtvi. Za ubojstvo je dvije godine kasnije osuđen Barbarin suprug Stefano Mele. Dobio je 14 godina zatvora. Na suđenju je utvrđeno da je Barbara bila poznata po ljubavnim aferama i zvali su je "Matica". Njezini ljubavnici su ispričali da ih je netko pratio.

Mali Natalino prvo je govorio kako nije vidio nikoga, a onda je promijenio priču i rekao istražiteljima da je, kada se probudio u autu, vidio svojeg oca.

No dok je Mele služio kaznu Monstrum iz Firence je opet napao . Osim toga, dok je Mele bio u zatvoru policija je dobila anonimno pismo u kojem je bio isječak iz novina o ubojstvu iz 1968. i poruka da bolje istraži to ubojstvo . Policija je onda testirala metke s ostalih mjesta zločina i zaključila da je i ovo prvo ubojstvo počinjeno istim oružjem.

Žrtve ubijao iz pištolja i ubadao nožem

Monstrum iz Firence žrtve je ubijao Berettom kalibra 22 i nožem. Beretta je talijanska tvrtka pa je takva vrsta pištolja uobičajena u toj zemlji. No Beretta kojom je ubijao monstrum iz Firence imala je grešku. Udarna igla je zbog te greške na mecima ostavljala jedinstven trag. Upravo zahvaljujući jedinstvenom tragu na čahurama policija je povezala svih osam ubojstava.

Truplo ubijene silovao štapom vinove loze

Barmen Pasquale Gentilcore (19) i Stefania Pettini (18), bili su drugi par koji je Monstrum iz Firence napao i ubio. Propucani su i izbodeni nožem na smrt u rujnu 1974. u mjestu Borgo San Lorenzo dok su se seksali u Fiatu. Fiat je bio parkiran u blizini diska u kojem je par proveo večer s prijateljima. Stefania je izbodena 97 puta, a njeno truplo ubojica je silovao štapom vinove loze. Stefanija se nekoliko sati prije nego je ubijena svojem prijatelju požalila na čudnog muškarca koji ju je uznemiravao i plašio.

Dok je voajer bio u zatvoru, ubojica je opet napao

Zaručnici Giovanni Foggi (30) i Carmela Di Nuccio (21) su propucani i izbodeni u lipnju 1981. godine u blizini mjesta Scandicci u kojem su oboje živjeli. Tijelo djevojke ubojica je izvukao iz automobila i razrezao joj je nožem pubično područje. Sljedeće jutro Enzo Spalletti, mladi voajer je govorio o ubojstvu i prije nego što su trupla Giovannija i Carmele pronađena. Uhićen je i u zatvoru je bio tri mjeseca, a onda je ubojica opet napao.

Žalila se majci da je netko uznemirava

U listopadu 1981. ubijeni su Stefano Baldi (26) i Susanna Cambi (24). Bili su zaručeni i trebali su se vjenčati za nekoliko mjeseci. Propucani su i izbodeni u parku u blizini mjesta Calenzano. Ubojica je Susanni razrezao pubično područje kao i Carmeli. Nepoznata osoba nazvala je kasnije Susanninu majku i htjela je s njom razgovarati o njezinoj kćeri. Nekoliko dana prije ubojstva Susanne se požalila majci da ju netko uznemirava.

Paolo Mainardi (22) i Antonella Migliorini (20) su također bili zaručeni i trebali su se uskoro vjenčati. Ubijeni su u lipnju 1982. Ubojica ovaj put nije unakazio djevojku. Paolo je bio živ kada su ga našli spasioci, ali je umro u bolnici. Istraga je pokazala da je ubojica najvjerojatnije automobil, nakon što je upucao par, vozio sve dok nije izgubio nadzor i sletio s njim s ceste. Nakon toga je izašao iz auta i pobjegao. Pretpostavlja se da je automobil bio parkiran preblizu glavne ceste pa ga je ubojica htio preparkirati da ga policija teže nađe. Vjerojatno zbog straha da ga netko ne vidi ubojica je Antonellino truplo ostavio netaknuto, a Paola nije ubio nego smrtno ranio.

Njemačke turiste ubio zbog greške?

U rujnu 1983. ubijena su dvojica njemačkih turista Horst Wilhelm Meyer (24) i Jens Uwe Rüsch (24) dok su sjedili u Volkswagenovom kombiju. Policija je imala dvije teorije. Pretpostavljali su da se ubojica zabunio. Jens je imao dugu kosu i bio je sitnije građe pa je ubojica možda pomislio da je žena. Nagađalo se i da su Horst i Jens bili par, ali ta teorija nije nikada službeno potvrđena.

Claudio Stefanacci (21) i Pia Gilda Rontini (18) su upucani u Fiatu Pandi u srpnju 1984. godine parkiranom u šumi. Ubojica je djevojci odstranio pubični dio te joj je odrezao dojku. Svjedoci su ispričali da je par pratio sumnjivi muškarac, a prijatelj ubijene Pije rekao je policiji da ju je, dok je bila na poslu u kafiću, uznemiravao nepoznati muškarac.

Žrtvi odrezao dojku i poslao ju u pismu državnoj tužiteljici

Francuzi Jean Michel Kraveichvili (25) i Nadine Mauriot (36) ubijeni su u rujnu 1985. dok su kampirali u Italiji. Nadine je ubojica upucao i izbo dok je spavala u šatoru. Jean Michel je upucan dok je pokušao pobjeći. Nadinino tijelo je unakaženo. Budući da su ubijeni strani državljani i nitko nije prijavio njihov nestanak, policija za njima nije odmah pokrenula potragu. Ubojica je onda državnoj tužiteljici poslao poruku zajedno s komadom Nadinine dojke. Nakon toga je počela potraga. Trupla je našao čovjek koji je u šumi brao gljive.

Pietro Pacciani je bio Monstrum iz Firence?

Pietro Pacciani postao je 1991. godine glavni sumnjivac policije. Tada se nalazio u zatvoru jer je silovao svoje kćeri. Policija je još 1985. godine dobila anonimno pismo u kojem je pisalo da Paccianija trebaju istražiti u vezi ubojstva na području Firence.

Pacciani je bio rođen 1925. godine, a 1950.-ih je osuđen na 13 godina zatvora. Svoju je djevojku naime zatekao s ljubavnikom. Ljubavnika je ubio, a djevojku natjerao na seks pored trupla. Na suđenju je ispričao kako je gola dojka njegove djevojke bila okidač za ubojstvo ljubavnika. Policija je u tom zločinu vidjela motiv drugih ubojstava. Kod Paccianija su pronašli časopise i novinske članke koji su govorili o ubojstvima. Pronašli su i plahtu na koju je Pacciani napisao registraciju automobila u kojem je sjedio par ubijen u rujnu 1985. Osim toga policija ga je uspjela povezati sa svim mjestima ubojstva. Pacciani je naime živio i radio na području dvaju regija na kojima je ubojica najčešće napadao.

Pacciani je bio vrlo nasilna osoba te je volio seksualne perverzije. Svoju ženu koja je bila psihički bolesna je tukao i tjerao na seks, a dvije kćeri je hranio hranom za pse, tukao, silovao i tjerao da gledaju pornografiju. Uhićen je 1993. pod sumnjom da je ubio osam parova. Policija je u njegovom vrtu pronašla čahuru metka koja se podudarala s onima pronađenima na mjestima zločina. Pacciani je kasnije tvrdio da mu je policija tu čahuru podmetnula. Osuđen je prema prvostupanjskoj presudi za 14 ubojstava od njih 16. Žalio se te je pušten na slobodu. Kraj žalbenog postupka nije doživio. Pronađen je mrtav u svojoj kući u veljači 1998. godine. Imao je spuštene hlače i pulover omotan oko vrata. U krvi mu je pronađena droga. Živio je sam u kući u koju se doslovno zabarikadirao vjerojatno zbog straha od javnog linča. No kada je pronađen mrtav vrata i prozori su bili otvoreni. Njegova smrt bacila je novu sumnju na cijeli slučaj.

Pacciani je imao pomagače?

Tijekom istrage policija je otkrila da je Pacciani imao pomagače. Dvojica od njih, Mario Vanni i Giancarlo Lotti, su osuđeni. Vani je dobio doživotnu kaznu zatvora i to za ubojstva četiri para. Godine 2004. kazna je suspendirana jer je Vanni bio teško bolestan. Zadnjih pet godina života proveo je u domu za starije i nemoćne. Giancarlo Lotti je dobio 30 godina zatvora. Dok su Vanni i Pacciani nijekali zločine, Lotti je priznao. Teretio je Paccianija i Vannija i dao policiji mnoge detalje ubojstva. Rekao je da su ga Vanni i Pacciani tjerali da im pomaže te su mu prijetili da će u suprotnom otkriti da je on homoseksualac. Ipak, mnogi stručnjaci su Lottija smatrali nepouzdanim svjedokom. Iz zatvora je pušten u ožujku 2002. zbog zdravstvenih razloga i istog mjeseca je umro u bolnici od raka jetre. Fernando Pucci također je bio među optuženima. Nije osuđen na zatvor jer je bio 100 postotni invalid, ali je svjedočio o ubojstvima iz 1984. i 1985. godine.

Bio je inspiracija za Hannibala Lectora

Pietro Pacciani bio je, između ostalih zločinaca, inspiracija piscu Thomasu Harrisu koji je izmislio lik Hannibala Lectora. Harris je 1960.-ih radio kao kriminalistički izvjestitelj pa su ga ti zločini inspirirali u stvaranju kanibala i serijskog ubojice. Harris je 1992. godine odlazio i pratio suđenje Paccianiju. Na temelju tog suđenja sedam godina kasnije napisao je svoj treći roman "Hannibal". Mjesto radnje smjestio je u Firencu.

Novinar vjeruje da je ubojica vozač kamiona

Naziv "Monstrum iz Firence" smislio je novinar Mario Spezi . Spezi je slučaj pratio od samog početka. Kasnije je u suradnji s Dauglasom Prestonom , američkim autorom, napisao knjigu o Monstrumu. Spezi je zbog cijelog slučaja čak bio i uhićen te je u pritvoru proveo 23 dana. Navodno su i njega sumnjičili da bi mogao biti ubojica. Spezi pak vjeruje da su ga htjeli ušutkati, odnosno da je bio konkurencija detektivu koji je također o tom slučaju pisao knjigu. Detektiv je tvrdio da su ubojstva počinili sotonisti. To je zaključio na temelju neobičnog kamena koji je pronađen na jednom od mjesta zločina.

Spezi je pak proveo vlastitu istragu . Na temelju iskaza svjedoka zaključio je da je ubojica izvjesni Carlo , vozač kamiona koji živi na području Firence. Spezi i Preston su čak posjetili Carla i suočili ga s optužbama. Svojim odgovorima Carlo je produbio sumnju, ali ništa nije priznao. Policija je pak tvrdila da je Carlo u vrijeme jednog ubojstva bio u zatvoru. Spezi tvrdi da to nije istina te da je Carlo mogao počiniti sva ubojstva. Razliku od šest godina između prvog i drugog ubojstva Spezi je objasnio činjenicom da Carlo u to vrijeme nije živio na području Firence.

Spezi nikada nije vjerovao da je Pacciani Monstrum iz Firence. Tvrdio je da za to treba određena inteligencija, a za Paccianija je vjerovao da nije bio baš inteligentan čovjek. Osim toga Spezi je vjerovao da je Pacciani seksualni prijestupnik, ali ne i ubojica. Spezi je rekao i kako oružje kojim su parovi ubijeni, policija nikada nije mogla povezati s Paccianijem.

Različite teorije i različiti sumnjivci

Tijekom godina razvile su se razne teorije o tome tko je Monstrum iz Firence. Neki smatraju da je ubojica Francesco Narducci, liječnik i profesor na fakultetu u Perugii koji je umro 1985. godine nekoliko tjedana nakon zadnjeg ubojstva. Utopio se, a budući da se pretpostavljalo da je riječ o nesreći, nije napravljena obdukcija. Policija je dobila više anonimnih pisama u kojima se njega povezivalo sa serijskim ubojstvima parova. Policija je također primila i nekoliko anonimnih telefonskih poziva. Truplo su 2002. ekshumirali. Nađeni su tragovi davljenja, a u tijelu je bilo narkotika. Njegova obitelj je pak tvrdila da se liječnik ubio nakon što je saznao da je teško bolestan.

Među raznim teorijama bila je i ona da su parove ubili članovi klana sa Sardinije. Policija je naime utvrdila da je g rupa sa Sardinije imala veze sa Stefanom Meleom i njegovom suprugom. Jedan njihov član navodno je bio Barbarin ljubavnik. Policija je čak uhitila jednog člana klana, a kasnije i njihovog vođu, ali im nisu uspjeli dokazati ubojstva.

Strah i panika u Firenci

Monstrum iz Firence među građanima je stvorio paniku i strah. Strah je bio sve veći i veći budući da policija nikako nije mogla pronaći ubojicu. Mladi parovi više se nisu izolirali niti su odlazili automobilima na pusta mjesta. Jednom se javio svjedok koji je tvrdio da je vidio ubojicu. Napravljen je fotorobot. Nastao je kaos . Policiji su ljudi prijavljivali svakoga tko je i najmanje sličio fotorobotu. Kada su ubojstva prestala, građani su se malo smirili. No prije osam godina stari strahovi su se vratili.

Od 2006. godine do svibnja ove godine zabilježeno je nekoliko napada na žene. Uglavnom je bilo riječ o prostitutkama ili narkomankama . Žene je manijak ljepljivom trakom vezao za rešetku ili nešto slično kao da su razapete na križu , a nakon toga bi ih silovao nekim predmetom uglavnom kolcem ili drškom metle. To je iživljavanje istražitelje podsjetilo na Monstruma iz Firence. Ove godine manijak je svoju žrtvu, prostitutku Andreju Cristinu Zamfir (26) razapeo i ubio. Ubrzo su karabinjeri uhitili vodoinstalatera Riccarda Vitija (55). Pronašli su ga u kući u kojoj je živio s roditeljima zahvaljujući informacijama koje su dobili od Andrejinih kolegica. Zločin je priznao. Rekao je kako Andrei nije htio nauditi, da se i prema njoj ponašao kao prema drugim ženama, a da su za smrt krivi policajci koji su je prekasno pronašli. Žena je nakon brutalnog silovanja iskrvarila na smrt.