Portreti ustaških krvnika: 'Naš poglavnik je dobar drug, on samo želi pomoći svom narodu'
Ovako Vjekoslav Servatzy, jedan od osnivača ustaškog pokreta, opisuje Antu Pavelića. Iz zatvora je u svojim bilješkama portretirao gotovo sve čelnike i Pavelićeve suradnike, o kojima nije imao neko mišljenje
Premda je dossier Ante Pavelića, kojega je nakon Drugoga svjetskog rata sastavila Udba (odnosno Služba državne sigurnosti) imao više od dvije tisuće stranica u kojima je bilo sve - od ljubavnica do zdravstvenih problema ustaškog vođe - njegovi najzanimljiviji dijelovi sve do objave edicije „Uspon i pad Ante Pavelića“ nikada nisu ugledali svjetlo dana. U prave razloge skrivanja njegove, valja reći izvanserijski pikantne privatne biografije, nemoguće je proniknuti, no činjenica je da je njena objava u izdanju 24sata predstavljala senzaciju na hrvatskom knjiškom tržištu. Oba su izdanja u rekordnom roku rasprodana pa ponovo dotiskivana, a sada se, zbog zahtjeva mnogobrojnih čitatelja koji su ostali uskraćeni za svoj primjerak, ponovo nalaze na kioscima. Bestseler „Tajni dossier s dvora: spletke, seks i krvavi lov" ponovo je na kioscima.
Tko je bio Pavelić? Kakav je bio njegov odnos prema supruzi, poznatoj kao „faraonka Mara“? Kako je izgledao njegov radni dan? Kakvi su bili njegovi planovi sa Nezavisnom Državom Hrvatskom, Židovima, Srbima, Romima i drugim manjinama? Zašto je pulmologu dr Mili Budaku (kojega ne treba miješati s istoimenim književnikom) koji je bio mason, dao vilu u Visokoj ulici? Zašto je Pavelić par dana prije pada NDH odlazio u „galantne posjete“ jednoj dami u Bauerovoj ulici u Zagrebu) Kakav je bio njegov odnos prema ocu i majci a kakav prema djeci? Kako su se njegovi „rasovi“ odnosili prema svome vođi a kako međusobno? Koliko je pušio, kako je pio, od kojih je bolesti bolovao? Udba je otkrila čak i to da je imao najdulje uši koje čovjek može imati i da je bio seksualno nastran.
U knjizi su publicirana najzanimljivija svjedočenja Ante Moškova, Vjekoslava Servatzyja, Ivana Perčevića i drugih vodećih ljudi Nezavisne Države Hrvatske koji bacaju dodatno svjetlo na sve što se u tim traumatičnim godinama događalo u Hrvatskoj, Zagrebu i Banskim dvorima…
U Prvom svjetskom ratu Vjekoslav Servatzy, kao austrougarski časnik, bio je odlikovan zlatnom kolajnom za hrabrost. Nakon uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca uhićivan je kao hrvatski nacionalist. Nakon uvođenja šestojanuarske diktature 1929. Emigrira u Italiju, gdje je s Antom Pavelićem jedan od osnivača ustaškog pokreta. Godine 1932. jedan je od organizatora tzv. Ličkog ustanka. Zapovjednik ustaškog vojnog logora u Janka-puszti (Mađarska) 1933. – 1934. (prije njega zapovjednik je bio Jure Francetić). Travnja 1941. vraća se s Pavelićem u Hrvatsku i postaje jedan od vođa ustaškog režima u NDH. Jedan od osnivača i zapovjednika ustaške vojnice, od lipnja 1941. u činu pukovnika. U listopadu 1944. imenovan za velikog župana Velike župe Gora-Prigorje. Godine 1945. imenovan za generala. Zarobljen od partizana na Bleiburgu. U Zagrebu je nakon kratkog procesa osuđen na smrt i strijeljan.
Umro je oduševljen poglavnikom, kojemu je kao jedinu manu vidio prekomjernu dobrotu.
Elaborat Vjekoslava Servatzya napisan u zatvoru u knjizi je objavljen integralno a ovdje donosimo nekoliko njegovih portreta.
Ličnost poglavnika dr. ANTE PAVELIĆA
Pozitivno: Osobito sposoban, dalekovidan političar koji realno prosuđuje svoj položaj, prozire namjere svojih saveznika i točno predviđa razne događaje u budućnosti.
Energičan, ali dobar po naravi, idealista bez trunka materijalizma, požrtvovan i dobar drug, cijeni sposobnost i konstruktivni rad svojih suradnika. Dobar suprug i nježan otac. Ne pije i nije odan ikojoj strasti. Ljubi neizmjerno svoju domovinu i narod, a sav mu je rad usmjeren da mu pomogne. Osobito autoritativne naravi.
Negativno: Pristupačan laskanju, podliježe uplivu svoje okoline, koja njegovu dobrotu izrabljuje u svoje osobne svrhe. Slab psiholog, rijetko uspijeva postaviti prave ljude na prava odgovarajuća mjesta. U političkim odlukama sticajem prilika, podliježe pritisku saveznika. Za suradnike uzima i političke protivnike, koji ništa ne znače negoli izrabljivanje političke konjunkture.
Ante je u emigraciji skroman idealist
Uspijeva postići razumijevanje i potporu za Hrvatski oslobodilački pokret kod Musolinija i Horthya; kod Italije materijalnu i moralnu, a kod Mađarske samo potonju pomoć. Dr. Branko Jelić – loš izbor – ne uspijeva predobiti nacionalsocijalističku Njemačku a dr. Mile Budak bude prekasno poslan.
Provađa organizaciju ustaškog pokreta vrlo uspješno. Hrvati u Europi i obim Amerikama oduševljeno pristupaju, iz domovine dolaze sveučilištarci.
Skroman idealista, ne će da podiže potrebne svote za nagli razvitak ustaške organizacije nego samo najpotrebnije, ali unatoč kroničnoga manjka novaca dozvoljava skupocjena putovanja Jeliću u obe Amerike bez stvarne potrebe; prvi uspjeh jednog ustaškog laktaša i dokaz slabosti poglavnika prema puzavcima, što kod ostalih intelektualaca izaziva nezadovoljstvo.
Slijedi i prosuđuje realno političke događaje i stanje te, uvjeren da druge podpore ne može postići, veže se potpuno za Italiju.
Sastavlja i izdaje sve odredbe i smjernice, akoprem već raspolaže sa sposobnim pobočnicima i suradnicima, jer autoritativan po naravi obavlja sve sam.
Dapače, i dr. Budak dospijeva pisati svoje romane i naučne rasprave, kada smo u punom jeku posla. Izdaje osobito humane smjernice za rad u domovini, prožete voljom da buduća ustaška vlada u domovini bude zbilja narodna u kojoj će svatko zadovoljan biti. Polaže osobitu važnost na postupak sa pravoslavnima i ostalim pripadnicima narodnih manjina, koji da mora biti najkorektniji a iz oportunističkih razloga ustaše daje odgajati u ovome smislu i smjeru. Pri koncu nailazi na razumijevanje kod Hitlera, predviđa oporbu proti Stjadinovićevom savezu i pozdravlja puč Simovića, koji /kako nam tada reče/ znači naše oslobođenje od jugoslavenskog jarma. Budno prati sve jači razvoj i upliv Mala Antante te, iako to ne pokaziva, prati naš napor da se makne glava Mala Antante i najveći protivnik Hrvata kralj Aleksandar. Sa stoičkim mirom podnaša trogodišnje tamnovanje u Torinskoj tamnici i vjeruje te od prvoga dana emigracije premaša svoje vjerovanje, u naše oslobođenje, a prilikom prvoga oružanog sukoba u Europi.
Kod Talijana i Mađara vrlo obljubljen a od ustaša obožavan vjeruje da će svoju narodnu misiju izvršiti, te pitanje njegovoga nasljednika niti ne dolazi na tapet; jedini Jelić smatrajući se njegovim prezumptivnim nasljednikom, traži uzaludno pomagače kod ustaša.
U domovini je preopterećen poslom
Preopterećen državničkim poslom, osobito pak nasrtajem Talijana, gubi mogućnost kontrole osoba, koje se narivaju oko njegovoga sjedišta i uspijevaju ograditi ga kineskim zidom, ukloniti sve svoje protumišljenike, prikazati se jedinim izdržavateljima, a pri koncu ipak spasiteljima, koje prije nisu bili nitko i ništa. Stvara se kamarila, koja poglavniku sugerira svoja mišljenja, turaju naprijed svoje suradnike onemogućuju ili otežavaju pristup poglavniku onih osoba, koje bi mu istinu rekle i stalno mu daju lažne izvještaje, tako da se smatra prisiljen slušati vijesti pojedinih nekadašnjih svojih političkih suradnika, u većini političkih analfabeta i nikako ne uspijeva imati pravu sliku o stanju u zemlji i narodu. Osobe pak, koje su u stanju da to prosude i ako uspiju progurati se do njega, ali nemaju vremena, da mu to sve saopće ili pak nemaju srca, jer ga nađu zabrinuta i preopterećena važnijim poslovima.
Kada uslijed glupoga krvavoga nastupa D. Kvaterniku podređenih koljača, Italija počima izrabljivanjem nezadovoljstva u NDH i naoružavanjem četnika, te okupacijom sve većeg našega područja a da udovolji /Italija/ svojoj politici sa jeftinim pobjedama /!!/ iako kod svoga saveznika-nakon albanskoga neuspjeha i grčkog poraza- nastupa i sama Njemačka, te traži progon koljača, je već prekasno, ovi se osiliše i budući imadoše većega ili manjega udjela na osiguranje i samoga života poglavnika, osobito pak, jer njegove zapovijesti nisu uopće slušali ili izvršavali, kamuflirali su svoj rad pod zakonsku kapu, kod svakog jačeg istupa i topogledne stroge odredbe – zabremzali –da poslije opet nastave.
Ni poglavnik, dapače ni Nijemci, nisu imali moć da spriječe samovolju tih silnika, osobito pak ne u zadnjoj godini i mjesecima kada sloviše kao jedini spasitelji ove nesretne države.
Kod istaknutih emigranata nastala je jagma za činovima i položajima, a kod ostalih za materijalnu korist; tvornicama ili lijepim stanovima, što je poglavnik uspio spriječiti zabranivši daljnje topogledne dodjele i osnutak udruge" P.T.B. sa tri tvornice "Union" "Konzum d.d." i "Krap. Tekst.ind."
Dido Kvaternik, tamnički drug poglavnika iz Torina sa svojim zamjenikom Vilkom Pečnikarom postadoše diktatori upravnih vlasti/ Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, te zapovjednik UNS-a i njegov zamjenik/ a Slavko Kvaternik pak vojnik, dok njihovo ponašanje nije dozlogrdilo i Nijemcima, te se moradoše povući u Slovačku – unatoč ove činjenice zadržaše Slavko Kvaternik i njegov zet pljačkaš Tothor svoje luksuzne stanove i vile a Dido pak svoj stan/ negativna strana poglavnika; slabost i dobrota koja sve prašta/.
Do sloma Italije podlegao je poglavnik bezobraznom i bezobzirnom diktatu Italije, jer je Njemačka/ da im se ne zamjeri/ sama rijetko i blago oponirala. Kasnije je kod Nijemaca ipak uspijevao progurati svoje mišljenje i volju; hvala njegovom prijateljstvu sa Hitlerom, ali samo političke naravi i sa naoružanjem, no nikako nije uspio dobiti stvarno pravo raspolaganja makar i preko jednoga sata, osim od PTS-a što je bilo kobno za samu borbu. Poglavnik je stalno zahtijevao potpuno čišćenje područja Hrvatske –Slavonije kao prve najvažnije vojne operacije i održavanje odnosno isključenje neprijateljske infiltracije; dok su Nijemci polagali važnost na održavanje glavnih komunikacionih linija. Sastav raznih vlada bio je nesretan; zadovoljan nitko nije bio, ali još nesretnije popunjavanje važnih vojničkih mjesta, osobito, pak zadnje, Gruić, Sertić i Herenčić.
Generali poslušnici i analfabeti
General Gruić: iako sposoban časnik i osobito savjestan i vrijedan radnik i kao bivši pravoslavac/akoprem od nas svih vrlo cijenjen/ smatrao se je inferiornijim i nije kod poglavnika mogao doći do izražaja, nego je iako Glavni stožernik Glavnog Stana Poglavnika, samo referirao događaje i izvršavao zapovijesti poglavnika, što je bio slučaj i u vijeću u Glavnom Stanu Poglavnikovom.
General Sertić: vrlo sposoban ideolog, profesor sa bujnom maštom i dobrim idejama, koje ali uslijed posvemašnjeg pomanjkanja energije– nije nikada provađao, morao je svoje djelovanje kod Glavnog stožera Oružanih snaga ograničiti na registriranje žalosnih događaja u domovini i podlegao je sugestiji raznih dobronamjernih vojnih diletanata za stalnim mijenjanjem i premještajem viših vojnih zapovjednika. Bez energije, dozvoljavao je generalu Herenčiću glupo povećavanje ustaške vojnice na papiru. Sposoban vojnik za svaki, osim taj visoki položaj; kada se je kod Nijemaca morao polučiti maksimalno.
General Herenčić: Vojnik, diletant, u stalnoj brizi da raspolaže sa najjačom grupom, okupio oko sebe sve moguće negativne osobe, te kao general i glavni stožernik ustaške vojnice preplavio vojnicu sa bezbroj ustaških zdrugova – bez vojske– i upropastio ih sa protežiranim ambicioznim časnicima bez stručne i borbene spreme. Smatrao se je spasiteljem države i godinama mu je bila glavna briga; raspolagati sa najjačim privrženima.
U najsudbonosnijim momentima je poglavnik na najvažnijim vojnim mjestima imao potpuno neodgovarajuće osobe, osim toga.
General Pečnikar: Glavni zapovjednik oružništva i obskrbni diktator /Glavnog upravnog stožera Oružanih snaga/ bez sposobnosti za ijedno od tih važnih mjesta
Ličnosti rasova i ministara
Vojskovođa, krilnik, doglavnik – Slavko Kvaternik vitez:
Nasilan, uobražen, puzavcima osobito pristupačan, slavohlepan, ženskar i pijanac, a nasljedno opterećen, prigrabio svu vlast a svim sredstvima nastojao postrojiti veliku vojsku, da može igrati ulogu Napoleona, bez obzira na nepobitnu činjenicu, da je god. 1941-42 u najboljem slučaju postojala mogućnost za uspostavu vojske od najviše stotinu tisuća za koje smo mogli imati odgovarajući broj časnika nacionalista i to polovicu ustaša i polovicu domobrana.
Još prilikom sastanka kod Poglavnika smo/ u Bresci /ja i pokojni Duić s njime došli u ozbiljan sukob, jer nam se htjeo narinuti. Davna je stanje između nas ustaša i njega postalo nepodnošljivo, jer nas je njegova laktaška i pljačkaška časnička klika htjela podjarmiti i progutati u domobranstvo. Na čelu oporbe se nalazio tada ustaški časnik- satnik V. Sevatzy, kojega je Kvaternik iz Zagreba uklonio, davši ga po Poglavniku imenovati zapovjednikom postojećih ustaških postrojbi u Vojnoj Krajini /duž Drine, Sandžaka i Crne Gore /.
Zapovijedao je svima, dapače i Poglavniku na svoj nasilan način. Na zahtjev Nijemaca interniran u Hrvatsku.
Država u državi, prvi zloduh Hrvata, ostavio iza sebe samo svoju kliku koja se je poslije rasula. Potrošio silne milijune u svoj stan, zgradu maršalata i u svoj posjed u Petrinji.
Ustaški pukovnik P.T.B. – Eugen /t.zv. Dido /Kvaternik
Glavni ravnatelj za javni red i sigurnost i zapovjednik UNS-a ustaške nadzorne službe. Pravi sin svoga oca, častohlepan i uobražen u svoje znanje i umijeće, inače vrlo ljubazan i privlačiv sa vrlo dobrim odgojem, bio diktator unutarnje uprave, a kao drug Poglavnikov iz tamnice u Torinu, uživao njegovo neograničeno povjerenje, tako da tada ministar unutarnjih poslova Dr. Artuković nije uopće došao do izražaja.
Uveo eru takozvane "odmazde" po njemačkom stilu/ 100 za 1 /koja se ali nije mogla održati i progon i uništavanje židova kao nosioca svih zala, poroka, slobodnog zidarstva i internacionalizma. Progon i likvidiranje cigana a u prvom redu vodećih pravoslavaca, osnivao zatočeničke logore i ustašku obranu. Da dostigne Himmlera postrojio ustašku nadzornu službu/ UNS /i na taj način imao pravo nadzora i nad samim ministrima, dok mu to pravo sa posebnim zakonom o stegovnom postupku za ministre, nije oduzeto.
Stvarno bio diktator arbiter života i smrti u NDH, akoprem po naravi kukavica i plašljiv kao zec, svakako, vrlo zanimljiv, rekao bih patološki tip, posebne malo poznate vrsti. Likvidiranje masovno je smatrao državnom potrebom, a koljače je u svakom pogledu štitio, akoprem je bio čvrsto uvjeren da će isti s vremenom postati opasni i za vlastitu okolinu. No “tada ćemo i njih likvidirati" rekao bi, što je kasnije zbilja i uslijedilo.
Svakako nasljedno opterećen kao i otac mu vojskovođa Slavko, te Ljubo i Ozren, a kanda nije bio iznimka ni njihov slavni pređa Rakovački Kvaternik, koji je kao uzor-Hrvat sa šačicom junaka htio pokušati otresti se austrougarskog čeličnog jarma nad Hrvatima.
Postao je opasan za opstanak NDH, a likvidirati ga se nije smjelo i sa privolom Nijemaca interniran skupa sa ocem u Slovačkoj, gdje je kao i otac mu stalno primao mastne doplatke od naše države /opet slabost Poglavnika da od sebe bezobzirno odbaci sve što ne valja /.
Pothof, zet Slavka Kvaternika
Njemački državljanin, dobio luksuzno namještenu vilu u Tuškancu. Postao glavnim ravnateljem zajednice za kožu. Zaslužio silne novce na vojnim dobavama. Terorizirao sve vojne postrojbe sa svojom metodom dodjele obuće, a u svemu uvijek imao najveću potporu svoga punca vojskovođe.
Skupa sa Slavkom i Didom nestao iz Zagreba, vila mu je ali ostala skoro do sloma.
Ljubo Kvaternik, Veliki župan u Bihaću
Navodno koljač, ali kukavica po naravi, dao u Bihaću srušiti nekoliko kuća oko svoga stana, da ga tko odande ne ubije.
Ozren Kvaternik
Upravitelj župnog redarstva u Banjaluci, navodno pravi sin svoga oca, a inače kao sva mu rodbina.
Gen. Ustaški pukovnik P.T. B. – Vjekoslav Maks Luburić
Sa nesvršenih 4 razreda srednje škole došao na Janka Pusztu, a nakon uspostave NDH u Zagreb iz Mađarske, gdje je neko vrijeme bio zamjenik ustaškog satnika Vjekoslava Servatzya. Stegovan i uzoran ustaša, fanatičar, dobar i nježan sin, jako poštovao svoju majku, koja ga je sa svojim radom u tvornici duhana u Ljubuškom odhranila, uzoran brat, udao jednu sestru za ustaškog pukovnika Džala, a drugu za nekoga mladog ustaškog časnika i došao pod upliv Dide Kvaternika a sve likvidacije vršio odnosno dao vršiti jer je bio uvjeren da je to državna potreba.
Izvanredan organizator, podupirao je i ljubio je svoje podređene kao ni jedan drugi zapovjednik, a njegovi su ga vojničari obožavali.
U borbama osobito hrabar, dva puta ranjen. U svojstvu zapovjednika ustaške obrane postrojio ustaški obrambeni zdrug i sve zatočeničke logore. Za prestupke na licu mjesta likvidirao svoje časnike i vojničare. Sa svojom vojskom i načinom postao Država u Državi; na koncu zapovjednik II zbora.
Upliva na njega nije nitko imao, niti mogao imati. Poglavnik ga je cijenio i-izgleda- smatrao spasiteljem Hrvatske. Fanatična mržnja svojih odnosno državnih neprijatelja je u njemu pobijala sve što je plemenitoga imao. Svakako upravo nevjerojatan kontrast.
Tvrdio je u zadnje vrijeme, da je imao preko 400 časnika, svakako je već bio izgubio svaku kontrolu nad njima i počinjavali su - na vlastitu ruku razna bezakonja, čak i u samome Zagrebu.
Nijemci su ga proganjali skoro dvije godine, ali bez uspjeha, jer je i kod njihovog SD imao izvanredne veze.
General ustaški, pukovnik P.T.B. vitez Ante Moškov
Student filozofije, u emigraciji ustaški vodnik, zapovjednik satnije. Zapovjednik P.T.B., P.T.S-a, Ustaške Pripremne udarne divizije i konačno Poglavnikovog tjelesnog sbora.
Rodom iz Kotora, držao se je tamošnjeg načela "ne zamjeri se nikome" i nije pripadao ni ustaškim ekstremistima, niti umjerenim, a sa obim grupama je održavao dobre veze. Kod Poglavnika obljubljen, mogao je, ali uslijed svoga načela i naravi nije htio, otvoreno istupiti ni za jednu od ovih grupa, tako je umjerenima manjkao jedan dobar oslonac. Hrabar i dobar vojnik i borac, više poštovan nego obljubljen kod svojih podređenih / jer je držao distancu /, uspio je gornje elitne postrojbe držati 'na visini u svakom pogledu, osobito pak u borbi i nakon, te je sprječavao odgoj koljača sa svim silama, a uvjeren sam da je i uspio.
Sa Poglavnikom je bio na prvom sastanku u Füheer - Hauptquartieru. Po naravi nešto povučen, nije laktaš, napredovao je normalno. Zavidnika je bilo, ali mu nisu mogli naškoditi. Izgubio je konačno kontrolu nad velikim brojem časnika i dosljedno se razvila silna pljačka, istrage i uhićenja. On nije bio materijalista, nego idealista sa tendencom da igra i neku diplomatsku ulogu.
Drugo izdanje knjige Uspon i pad Ante Pavelića: Spletke, seks i krvavi lov potražite na svim kioscima po cijeni od 49,90 kuna.
A već sad u preprodaji možete nabaviti knjigu Moj obračun s poglavnikom uz 10% popusta na OVOM LINKU.
