'Pošaljite čarter! S djetetom moramo na ulicu, vojska puca'

Pitoreskni otočić Boracay na Filipinima poznat je po bijelim pješčanim plažama, noćnom životu i hit je destinacija za brojne turiste posljednjih godina. No, raj na zemlji pretvorio se u zatvor za jednu španjolsku obitelj. Álvaro Lorenzana je sa suprugom Verom i trogodišnjom kćeri Indijom zarobljen na otoku dugom samo 7 kilometara već više od 40 dana, od izbijanja epidemije u toj zemlji. 

Iako se svima zatvorenima u kućama čini kako je Boracay idealno mjesto za biti u karanteni, to i nije baš tako. Filipinske vlasti odredile su obaveznu karantenu, a predsjednik prijeti čak i da će vojska pucati u one koji ju krše. Jedina ambulanta na otoku je zatvorena jer se liječnik zarazio, a obitelj će morati napustiti hotel u kojem borave kroz nekoliko dana. Obitelj iz Seville snimila je video na YouTubeu u kojem mole za pomoć da se vrate u Europu. 

- Bacaju nas na cestu, nitko nam se ne javlja na telefon, nema odgovora iz ambasade i ne znamo zašto ne možemo u neki drugi hotel. Što da radimo s Indijom na cesti. Ne znamo ni kako će vojska reagirati - zabrinut je otac.

Ostanu li bez smještaja, ostaju i bez lijekova, pitke vode, zaštite... Ne znaju gdje će jesti ni kako doći do potrebnih lijekova obzirom da ih u ljekarnama nema. Trenutno se nalaze u sobici od osam četvornih metara, a kako kažu na otoku je još puno turista, uglavnom Europljana. Na otok su došli 18. veljače kad se još nisu mogli ni naslutiti razmjeri pandemije.

- Molim vas, pošaljite neki čarter jer postoji aerodrom na drugom otoku, ali su letovi trenutno obustavljeni - zavapio je Álvaro.

Još jedan od mnogih koji su ostali zarobljeni na Filipinima je njihov sunarodnjak Andrés Guillén. Njega su pokupili sa ceste 16. ožujka, kako kaže, zato što je stranac, u Pagudpudu, gradu udaljenom 10 km od Manile. Od tada je zatvoren u turističkom kompleksu i ne smije na ulicu. Prvobitna dvotjedna karantena produljena im je na još dva tjedna.

- Iz ambasade nas nazovu, pitaju kako smo i kažu da moramo imati strpljenja. Jedino što nam je bolje nego drugima je što možemo hodati po kompleksu, jer nitko, pa ni osoblje, nije izašao van već dva tjedna pa se ne bojimo zaraze. Imamo i plažu, ali ne znamo kada i kako ćemo kući - kaže Guillén.