Pedijatar neonatolog dr. Hrvoje Delić jedan je od liječnika koji je na dan zagrebačkog potresa u Petrovoj pomagao da bebe u inkubatorima što prije odu na sigurno. "Nitko od nas nije mislio na sebe, samo na bebe"
HEROJ PEDIJATAR
'Potres me probudio kod kuće, odmah sam odjurio u rodilište da izvučem 'palčiće' iz bolnice'
Čitanje članka:
3
min
Pedijatar neonatolog dr. Hrvoje Delić jedan je od liječnika iz rodilišta u Petrovoj koji je na dan zagrebačkog potresa u ožujku 2020. iz bolnice sudjelovao u evakuaciji beba u inkubatorima. Pet godina poslije dojmovi od tog dana su još svježi, kaže za 24sata.
- Potres me probudio kod kuće, naglo digao iz kreveta, odmah sam zvao rodilište i odjurio pomoći dežurnima. Uplašio sam se potresa, naravno, kao i svatko tko je tog dana bio u Zagrebu, ali nisam dvaput razmišljao gdje mi je u tom trenutku mjesto. Kad sam stigao u Petrovu, krenuli smo izvlačiti inkubatore, a većina je beba već bila vani, na sigurnom, prisjeća se liječnik sa Zavoda za neonatologiju u Petrovoj, koji tamo radi zadnjih sedam godina.
- Ne znam točan broj, ali u trenutku potresa je kod nas na Zavodu bilo između dvanaest i petnaest beba, pritom i nekoliko djece u transportnom inkubatoru, na respiratoru. Koliko se sjećam, bilo je još dvadesetak beba rođenih u terminu, kaže liječnik.
- Nakon što su sve bebe bile vani, krenuli smo iznositi opremu, i sreća je da su nam u tome pomogli Bad Blue Boysi, čitava sila njih je stigla u rodilište, na čemu smo im jako zahvalni. Da ih nije bilo, ne znam kako bismo uspjeli sve sami izvući, iako je sve bilo jako dobro organizirano zahvaljujući dežurnim kolegicama, dr. Sonji Anić i dr. Idi Nađ, kao i našim medicinskim sestama, nastavlja dr. Delić.
- Respiratorno stabilna nedonoščad nije dugo bila izvan inkubatora, zamotana u dekice i njihove jastuke, utopljena najviše što je moguće. Jer, bila je to, zbog hladnoće vani, itekako rizična situacija za njih. Djecu koja nisu bila respiratorno stabilna smo izvodili van u transportnom inkubatoru. Moralo se puno i improvizirati, no sve je išlo jako brzo, uspjeli smo, prisjeća se neonatolog.
- Bebama je to, bez imalo sumnje, bilo jako stresno, svima nama i stresno i emotivno, ali smo dali sve od sebe da pomognemo. Nitko od osoblja u tom trenutku nije mislio na sebe, samo na bebe i njihove majke, cilj je bio izvući ih iz bolnice što prije, nastavlja dr. Delić. Bebe su nakratko bile smještene u zaštitarskoj kućici ispred rodilišta, jedinom sigurnom grijanom prostoru, a onda ih se odvozilo u KB Dubrava, gdje je za njih organiziran poseban odjel. U bolnici tad još nije bilo COVID pacijenata.
Od trenutka kad su bebe stigle u Dubravu, njihovi ih roditelji dalje nisu mogli viđati, baš zbog širenja virusa s kojim nisu smjele doći u doticaj. Neki su roditelje svoje bebe vidjeli tek par mjeseci kasnije, kad su otpuštene kući. Za njih je to bio itekako težak period. Liječnici su im iz Dubrave slali fotografije njihove dječice, da im barem malo olakšaju razdvojenost.
- Naši mali pacijenti, bebe s tako malom kilažom, u stresu su već samim preranim dolaskom na svijet, zato se inače, u normalnim okolnostima, trudimo da majke budu s njima što je više moguće. Iako u inkubatoru, te bebe prepoznaju glas svojih majki, prepoznaju njihov dodir, i znanstveno je dokazano da im to smanjuje stres, pojašnjava nam liječnik. U zapadnim zemljama, dodaje, sve ide k tome da majka uz nedonošče bude stalno, i noć i dan, jer to jako dobro utječe na djetetov neurorazvoj, zaključuje.
A potres... Ne ponovilo se.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
