Potresan status liječnika iz BiH: 'Pao je jedan od nas. Posebno smo umorni od uzaludnih smrti'

Regijom se širi potresan status dr. Nermina Salkića, koji je na svom Facebooku podijelio poruku da je preminuo njegov kolega, istaknuti infektolog dr. Jovan Petković u bolnici Klinike za zarazne bolesti u Tuzli. Preminuo je zbog COVID-a, virusa protiv kojeg se borio spašavajući drugima život.

Status dr. Salkića djeluje kao opomena svima koji ne vjeruju u virus ili misle da je bezazlen. 

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

- Danas je preminuo naš kolega, infektolog, otac, suprug... preminuo od COVID-19. Preminuo, jer je radio svoj posao, spašavao živote onih, koji su se zarazili tuđim nemarom, ali i one koji su se zarazili svojim nemarom, neznanjem, bahatošću...

Neki dan čitam na komentarima na nekom portalu kako pojedini od ovih zadnjih, bahatih, opasnih po sebe i druge, opasnih po društvo, komentiraju kako bi medicinski radnici 'trebali pocrkati u ovim odjelima, jer ionako ništa ne rade, a sami su birali poziv'. Pa jesmo birali...ali ne OVO... Poznajem bolest, poznajem sivo, koščato lice smrti.

Gledao sam je u oči, gledao sam je dok kosi druge, dok uzima moje najbliže, čak sam ponekada kao liječnik uspijevao i da joj otmem dušu ili dvije, na kratko ili na duže. Mi, zdravstveni radnici navikli smo na nju, dio je posla i ništa bolje ne opisuje taj naš stav nego onaj citat iz Igre prijestolja - 'Što kažemo Bogu Smrti? Ne danas! Ne danas!'".

 Ali ne mogu i nikad neću moći naviknuti se na uzaludnu, bespotrebnu, preventabilnu smrt. Smrt, koja se mogla spriječiti, nije se morala desiti. A ovo je ta situacija - da je njih više držalo distancu, da je više njih nosilo masku, da je manje njih sjedilo po raznoraznim feštama uz višak ića i pića, manje bi bilo oboljelih, ne bi ovako dugo i intenzivno trajalo, a nas je tako zastrašujuće malo i tako smo umorni.

A posebno umorni od uzaludnih smrti, poput ove - iako ova više pogađa, neću lagati, jer je pao jedan od nas.

I tako, bit će sigurno onih, koji će možda ovo što ispade iz mene loše primiti, komentirati, a iskreno, što me briga, kako reče neko mudar, vrijeme je da pametni prestanu svojom šutnjom štedjeti osjetljive osjećaje onih manje pametnih, ionako smo od aplauza svaku večer u 20 sati prebrzo dogurali do ovoga sada, za šta ne postoji pristojna riječ u ljudskom vokabularu.
Ako se, pak, makar jedno opameti i počne shvaćati ozbiljno ovo s čime se nosimo, bit će dosta. Sutra je novi dan i sutra opet moje kolege i kolegice i moja malenkost idemo da kažemo Bogu Smrti “Ne,danas!” Bez jednog od nas....