Bivše djelatnice Autokluba Siget otkrivaju da su svi zaposlenici pozivani na misu za svoje zdravlje i zdravlje svojih obitelji. Ako ne bi došli, znali su im skidati 1000 kuna s plaće
Ne možemo mi na licima zaposlenika AK Siget vidjeti dolaze li na misu po naredbi ili dobrovoljno, kako da to znamo? Ali dolaze, bude ih dosta, svakog osmog u mjesecu u 18.30.
Potvrđeno nam je to u župi Uzvišenja Svetog Križa u Sigetu, kamo su, prema svjedočenju bivših zaposlenica autokluba s kojima smo razgovarali uz uvjet anonimnosti, zaposlenici AK Siget obavezni dolaziti svaki mjesec.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa ...
U protivnom im se, kažu, “skidalo” s plaće, oko 1000 kuna po nedolasku. Jedna bivša zaposlenica nam je rekla da je i sama jednom dobila plaću “skraćenu” zbog nepojavljivanja na misi. Nakon obreda bi pak svi morali grupno stati ispred crkve i slikati se, kaže druga. Ta je fotografija ujedno bila dokaz tko se tamo pojavio, a tko izostao. Izostanak je bio opravdan, pričaju, samo u slučaju popodnevne smjene na poslu.
U protivnom se morala pisati “ispričnica”, a svakog su osmog u mjesecu zaposlenicima stizale poruke s podsjetnikom na večernju misu. “Obavijest - Sveta misa za zdravlje djelatnika i njihovih obitelji u crkvi Sv. Križa u 18.30”, kaže jedna takva poruka proslijeđena redakciji.
- Svatko ima pravo naručiti misu. Jesu, mise su se služile svaki mjesec - odgovoreno nam je u župi. Na pitanje znaju li da su zaposlenici autokluba bili obavezni dolaziti na misu, u župi odgovaraju kako oni to ni po čemu ne mogu znati. Ako su bili prisiljeni, dodaju u odgovoru, “to nije dobro”. Na pitanje zašto su se mise u AK Siget služile baš svakog osmog u mjesecu, u crkvi ne znaju. Tako su, kažu, dogovorili Damir Škaro i fra Smiljan Kožul, koji je povezan s crkvom u Sigetu. On je bio Škarin i prijatelj autokluba, koji je i posvećivao.
Bivša zaposlenica kaže da su na misu pozivani svi, bez obzira na vjeroispovijest, ali da su poštivani i pravoslavni Uskrs i Bajram.
- U tvrtki je vladala sektaška atmosfera, atmosfera straha i nepovjerenja. Svakoga od nas Škaro je na neki način zadužio, mnogima je pomogao, pa se očekivalo onda da se i odužimo. Svi smo suodgovorni za ono što se tamo događalo, jer smo okretali glavu. Zato svaka čast ženi koja ga je prijavila - rekla nam je bivša zaposlenica. Tamo su žene, kaže, “sto godina iza muškaraca”, ali su strahovladu trpjeli i muškarci. Prosječna plaća je 8500 kuna.
- Ako imate, primjerice, 18.000 i službeni auto, svašta pretrpite - dodaje bivša zaposlenica. Tek kad je od tamo otišla, prisjeća se, shvatila je u kakvom je “začaranom krugu” bila.
- Svi smo mi bili dio jedne hobotnice te međusobno razgovarali s figom u džepu i u strahu - posvjedočila nam je bivša djelatnica.
