Preminuo je Zdenko Botić, umirovljeni dramski prvak riječkog HNK Ivana pl. Zajca

Preminuo je kazališni umjetnik i umirovljeni dramski prvak riječkog HNK Ivana pl. Zajca Zdenko Botić, koji je bio okosnicom riječkog dramskog ansambla, simbol riječkog i hrvatskog glumišta te stvaratelj kazališnog ozračja u Rijeci, izvijestili su u četvrtak iz tog kazališta.

Izvrsnim umjetničkim kreacijama pokazao svestrani glumački talent, a osim u dramskim predstavama, nastupao je i u mjuziklima i operetama. Rođen 9. rujna 1946. u Zenici, početke veže uz tamošnje Pionirsko pozorište, a sudjeluje i u radu Narodnog pozorišta u Zenici. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti.Stalnim član Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca postao je  1972. godine. Dvije godine kasnije,1974.,  ulogama u Molièreovim „Učenim ženama“ privlači pozornost kritičara. 

Nakon dolaska u Rijeku i riječko Kazalište, ostaje im vjeran cijeli svoj glumački i životni vijek. Talent je dokazao brojim ulogama među kojima je i Despot u „Vježbanju života“ Fabrija i Gašparovića. Uloga Đuke u „Komšiluku naglavačke“ Nine Mitrović mu je 2003. godine donijela Nagradu hrvatskog glumišta ili ulogu Porfirija Petroviča u „Zločinu i kazni“ za koju je dobio Nagradu Grada Rijeke. Nagrađen je bio i za ulogu Antuna Svinjarevića u predstavi „Oštarica“ Carla Goldonija Nagradom „Fabijan Šovagović“ za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu glumca, navodi se u priopćenju. 

Još 1976. godine ovjenčan je Nagradom Večernjeg lista za najpopularnijeg glumca godine. Posljednju nagradu, Nagradu za životno djelo Grada Rijeke dobio je 2018. godine, a dodijeljena mu je za cjeloživotni doprinos kazališnoj umjetnosti u gradu Rijeci. Posljednju ulogu u riječkom HNK ostvario je 2015. godine kao Vincent u istoimenoj predstavi Olje Lozice.

Surađivao je i s riječkim HKD teatrom, gdje je također ostvario jednu od svojih nezaboravnih uloga, ulogu gospodina Martina u Ionescovoj „Ćelavoj pjevačici“. Bio je direktorom Pionirskog kazališta u Rijeci od 1982. do 1985. godine gdje je režirao nekoliko predstava, a glumio je i na filmu i televiziji.

Iako je kazališna umjetnost prolazna, fluid koji traje koliko i kazališni čin, uloge Zdenka Botića trajat će u individualnim i kolektivnoj memoriji njegove publike, svakoga onoga tko ih je gledao i doživio. Njima se glumački doajen Zdenko Botić upisao na nezaobilazne stranice knjige hrvatskog glumišta.