Reportaža o Hrvatima i Srbima koji žive u Chicagu pokazala je već sedamdesetih godina da će se nešto 'kuhati' na Balkanu. O tome je tada pisao New York Times
PODJELA I RAZLAZ
Priča iz 1978. najavila što će se dogoditi nakon Titove smrti
Tekst je objavljen na express.hr u lipnju 2019. godine a preuzet je s Blica
U prosincu 1978. godine, tiskano izdanje lista New York Times objavilo je članak u kojem se bave odnosom Srba i Hrvata u SAD-u za koje pišu da ih "već tisuću godina dijeli politički, vjerski i kulturni antagonizam".
Chicago, 7. prosinca 1978. godine
Dvojica Hrvata osuđena su zbog zauzimanja Konzulata Zapadne Njemačke. Šestorica Srba upravo su optužena za planiranje ubojstva maršala Tita prilikom njegovog posjeta Washingtonu u ožujku. Desetina chicaških poslovnih ljudi hrvatskog porijekla žalili su se da im je nacionalistička grupa prijetila kako bi iznudila novac.
Pokretanje videa...
01:32
Dok savezni agenti i lokalna policija intenzivno rade na istrazi najnovije balkanske intrige u Chicagu, New Yorku i na Zapadnoj obali, događaji za sobom ostavljaju trag u vidu miješanja nacionalnog ponosa, nelagode i određene doze straha u ovdašnjim zajednicama Hrvata i Srba, od kojih svaka broji oko 100.000 pripadnika.
Između Srba i Hrvata, rasutih po radničkim i četvrtima srednje klase u Chicagu (Illinois) i na sjeverozapadu Indijane, i danas postoje politički, vjerski i kulturni antagonizam koji ih dijeli već tisuću godina.Međutim, većina njih jedinstvena je u mržnji prema jugoslavenskoj komunističkoj vlasti u njihovom zavičaju.
U skrivenoj prostoriji rimokatoličke crkve Svetog Jeronima u Bridgeportu, trojica članova Hrvatskog nacionalnog vijeća, a jedan je svećenik, pokušali su objasniti strast koja i danas u čvrstom zagrljaju drži velik broj ljudi, koji su se poslije Drugog svjetskog rata ovamo doselili, a koja nije bila svojstvena onima koji su ranije dolazili.
Podjela na etničke cjeline - jedino rješenje
"Tito je jedini pravi Jugoslaven", rekao je velečasni Slavko Soldo, tridesetdvogodišnji bivši stanovnik Sarajeva, smijući se starom vicu.
"Srbi ne žele Jugoslaviju, Hrvati je ne žele, Makedonci je ne žele", ubacuje Vlado Misetić, tamnokosi koproducent radio-programa "Slobodna Hrvatska".
"Kad Tito ode, nitko neće imati vlast", dodaje on, izražavajući tračak nade koji stanim snovima o nezavisnoj Hrvatskoj daje novi značaj.
Otac Soldo i Vlado Glavaš, producent radio-programa, značajno su klimali glavom u znak odobravanja.
Kao i drugi članovi Hrvatskog nacionalnog vijeća, međunarodne organizacije koja tvrdi da ima 15.000 članova samo u Americi, uvjereni su da će, kada osamdesetogodišnji maršal Tite umre, nejednake i sporne nacionalnosti u šest jugoslavenskih republika biti uvučena u međusobne sukobe, jer će biti nemoguće upravljati državom, pa će, samim tim, jedino rješenje biti njena podjela na etničke cjeline.
U međuvremenu, obvezali su se da će učinit sve što mogu kako bi sačuvali nacionalistički duh Hrvatske. Ali, poriču postojanje bilo kakvog vojnog krila svoje organizacije poput Palestinske oslobodilačke organizacije i Irske republikanske armije.
Međutim, poznato je da su savezni i lokalni istražitelji ozbiljno zabrinuti zbog rpijetnji nasiljem kojoj je izložena svaka od ove dvije etničke skupine, pri čemu i jedni i drugi smatraju da su one veoma nepredvidive.
"Ne znam sigurno imaju li oružano krilo kao što su PLO i IRA", rekao je izvor blizak istrazi obje grupe.
Srbi i Hrvati su sto posto protiv režima u Jugoslaviji
Ali što čini oružano krilo. Možda nisu uvijek u stanju pripravnosti kao marinci, ali uvijek mogu nađi dragovoljce. Nema načina za saznati njihov konkreta broj, ali u svakoj nacionalističkoj organizaciji poput ove postoji šačica okorjelih boraca", dodaje isti izvor. Govoreći o Hrvatima i Srbima uhićenima u najnovijim slučajeima, rekao je da su ti ljudi heroji u svojim sredinama.
Na zapadnoj strani grada, u četvrti gdje prevladavaju nedavno pristigli imigranti sa španjolskog govornog područja, dvorana Srpskog nacionalnog vijeća obrane izgleda kao da je tu zalutala.
"Ovo je opasno mjesto", kaže Rod Blagojević, sjedokosi muškarac bujnih obrva, dok dočekuje posjetitelja na teškim željeznim vratima ispred glavnog ulaza.
Godinu dana ranije, tu su ubijeni urednik srpskog tjednika i njegova devetogodišnja kći. Izbodeni su više puta škarama ili nečim sličnim. Srbi optužuju agente jugoslavenske vlade, ali izbor blizak istrazi kaže da ubojstva nisu profesionalno izvedena i da su za zločine možda odgovorni osobni neprijatleji urednika Dragiše Kašikovića.
Blagojević, tajnik Nacionalnog vijeća, kaže da njegova grupa također osuđuje nasilje i da lobira za srpske interese, Iako priznaje da Srbi rijetko imaju posla s Hrvatima, slaže se s njima u jednoj točki.
"Mi smo sto posto protiv režima u Jugoslaviji".
Što se tiče navodne zavjere za ubojstvo Tita, bombe koja je eksplodirala u kući jugoslavenskog konzula u predgrađu i plana za bombaški napad na jugoslavenski klub krajem godine, pri čemu se sve to stavlja na teret šestorici Srba, kaže: "Nemamo nikakve veze s njima. Nemamo ništa s tim i ne vjerujemo u to".
Godine 1967., niz bombaških napada na jugoslavenske konzulate u SAD-u i Kanadi uglavnom su pripisivani srpskim nacionalistima. FBI proveo je istragu, ali jedina osoba koja je ikad uhićena u vezi sa slučajem bio je pokojni Kašiković, koji je mjesecima bio iza rešetaka jer je odbijao odgovarati na pitanja istražitelja.
Poslije najnovijih uhićenja i optužnica, FBI je uvjeren da je "spasio smrti ili ozljeda stotine osoba", koji su našli u jugoslavenskom klubu 29. studenog, priopćio je glasnogovornik policije.
Talačkom krizom protiv izručenja Stjepana Bilandžića
"U srpskoj zajednici ne gaje neke posebne simaptije prema šestorici", rekao je odvjetnik srpskog porijekla, koji je htio ostati anoniman.
S druge strane, Mile Kodžoman iz Chicaga i Božo Kelava iz San Matea u Kaliforniji očigledno uživaju podršku u lokalnoj hrvatskoj zajednici. Oni su satima držali osmero taoca u konzulatu Zapadne Njemačke 17. kolovoza u pokušaju sprječavanja izručenja Stjepana Bilandžića koji se tada nalazio u egzilu u Zapadnoj Njemačkoj.
Predali su se nakon što su dobili uvjerenja da Bilandžiću ne prijeti izruenje i postili taoce neozlijeđene. Porota, naizgled uvjerena da su tako postupili iz opravdanih razloga, osudila ih je zbog "državanja stranih dužnosnika u zatočeništvu", ali su ih oslobodili ozbiljnijih optužbi za otmicu i zavjeru.
"Većina Hrvata osudila bi svaki čin nasilja, ali ponosni smo na rezultate", rekao je Silvije Grubišić, svećenik u crkvi Svetog Antuna.
Povodom očitih prijetnji radi iznude, policijski zapovjednik William Murphy, rekao je da je 12 Amerikanaca hrvatskog porijekla dobilo slično pisma. Jedina razlika bila je u iznosu traženog novca.
On je rekao da su pisma poslata s adrese u Zapadnoj Njemačkoj i da je u njima traženo da se na adresu u Paragvaju pošalje između tri i pet tisuća dolara.
Danijel Nikolić, koji je primio takvo pismo, a u čijoj je tvrtki podmetnuta bomba, optužio je, kao što su to učinili i ostali, jugoslavenske agente za slanje pisama u pokušaju diskreditiranja hrvatskih nacionalista.
"Možete biti sigurni da Hrvati nisu poslali ta pisma, a jamčim i da Hrvati nisu podmetnuli mi bobmu", rekao je Nikolić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
