Prije četiri dana sklopili su novi posao s Pušćom. Danas su oboje uhićeni nakon tekstova 24sata!

'Možeš što hoćeš, ali ne i koliko hoćeš', rečenica je koja najbolje opisuje zadnjih 14 godina borbe građana Dubrave Pušćanske i braće Daniela i Ivana Šeničnjaka. Obojica su uhićeni jutros u svojim kućama, zbog ilegalnog odlaganja građevinskog i ostalog otpada u šumu kraj Zaprešića.                                                . 

Riječ je o vlasnicima tvrtke Šeničnjak promet o kojoj smo prvi put pisali u svibnju 2025. godine zbog ilegalnog deponija, parkinga, a kasnije i zbog sumnje da im je načelnik općine Filip Bernardić (HDZ) pogodovao s promjenom prometnog znaka kako bi mogli kamioni teži od 22 tone voziti uskom cestom, sve do deponija. 

Prvi zapis o deponiju je iz 2009. godine, kroz vrijeme se širio, a prije par godine je otpad zablokirao potok zbog čega je usred šume nastalo jezero. Potopljene su i tuđe parcele, a drveće trune i pada. Među građevinskim otpadom su i stari toneri, azbestne ploče, bojleri. Policija je obavila izvide na temelju kaznenih prijava koje su godinama podizane, prvo zbog fizičkih napada na stanovnike, zatim zbog ilegalnog deponija. Sve su predali DORH-u koji je sad krenuo u akciju.

Foto: Josip Mikacic/PIXSELL.

- Mi to odlažemo na naše jer vi u Hrvatskoj nemate legalan deponij toga građevinskog nusprodukta koji može primiti te količine koje mi imamo. Nitko to ne uzima, to je puno kubika. Nemamo dozvolu za građevinski otpad, ali kipamo na svoje - priznao je za 24sata Daniel Šeničnjak u svibnju 2025. godine. 

No to nije istina i Daniel Šeničnjak tad je javno priznao kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora do deset godina. U rujnu 2025. godine je mora odstupiti s direktorske pozicije i prepustiti ju svom bratu Ivanu, zbog pravomoćne presude za prevaru. Tako da isto kazneno djelo pokriva i Ivana Šeničnjaka. Zašto su toliko ustrajni u bacanju otpada u šumu? Jer im to spušta cijenu koju nude na javnim natječajima. Bez troška koji dolazi s propisnim zbrinjavanjem otpada, Šeničnjaci su tako godinama mogli biti najjeftiniji i dobivati poslove plaćene državnim i europskim novcem. Drugim riječima, kaznenim djelima su rušili cijene. 

Državni inspektorat već ih je kažnjavao, oni su to ignorirali, pa su kako doznajemo, u pisanju dva rješenja zabrane obavljanja djelatnosti njihovoj tvrtki. 

Voćnjak pretvorio u parking

Preko puta deponija u šumi je počeo graditi parking za teretna vozila teža od 22 tone. I tako usred pitoresknog sela tutnje teretni kamioni. Građani se žale da ih na uskim cestama izguruju i zaletavaju se u njih. Prema katastru i prostornom planu, ta površina je voćnjak. I na njemu se ništa ne bi smjelo graditi. 

- To je građevinska zona, a za parking ne moram imati dozvolu, da bi nešto iskopao i nasipao. Nije to zgrada - rekao je Šeničnjak za 24sata.

I tu je u pravu, za parkiralište na građevinskoj čestici ne treba imati dozvolu, međutim, čestica je u katastru još uvijek na Croatia banci i vodi se kao voćnjak. 

- To je zemljište nedavno kupili, ide u zemljišnu prenamjenu jer je u građevinskoj zoni. Bit će građevinske prirode. Nije još ali bude. Mi dajemo zahtjev, geodet daje zahtjev gradu Zaprešiću i onda oni. To je u građevinskoj zoni, ali trenutno se vodi kao voćnjak, ali će biti građevinske prirode. Mi ćemo ju sigurno dobiti, nemamo mi tu što. To je samo procedura, ništa drugo - objašnjava Šeničnjak.

Foto: privatna arhiva

Međutim, Državni inspektorat tako ne misli pa je i oko toga pokrenut postupak. Pored parkirališta već godinama stoji hangar, također izgrađen bez dozvole, za koje već postoje inspekcijska rješenja za uklanjanje. No i to Šeničnjak ignorira. U jednom trenutku je tu držao i veliki spremnik plavog dizela pa je na teren izašla Inspekcija za zaštitu od požara, kaznila ga, a on je spremnik samo premjestio par stotina metara dalje. 

Presuda za prevaru

U rujnu 2025. godine morao je direktorsko mjesto u tvrtki prepustiti mlađem bratu Ivanu, inače ne bi mogli dobivati poslove na javnim natječajima. Naime, pravomoćno je osuđen za prevaru jedne žene od koje je posudio 180 tisuća eura. Na sudu je priznao da joj nikad nije planirao vratiti te novce. Nama nije htio odgovoriti na pitanja, a pred kamerama Provjerenog je rekao da to ništa nije istina. No je, presuda je pravomoćna i javno dostupna. 

Porezni dug

Daniel Šeničnjak ne plaća ni porez ni doprinose pa je tako prošle godine, već drugi put u zadnjih par godina, završio na listi srama poreznih dužnika. Duguje državi 62.780 eura za doprinose, oko 12 tisuća eura za porez na dohodak i oko osam tisuća eura poreza na dodanu vrijednost. 

Prema javno dostupnim podacima, tvrtka Šeničnjak promet ima 24 zaposlenih, a na listi neisplatitelja plaća bili su četiri puta u zadnjih pet godina. Protiv njih je nekoliko tvrtki kooperanata pokrenulo tužbe koje su Šeničnjaci gubili, pa je bilo i puno ovrha. Neke od tih tvrtki su završile u stečaju zbog toga što im Šeničnjak promet nije platio obavljeni posao. Sve su to javno dostupne informacije u bazama podataka hrvatskih sudova. 

Sprega s načelnikom Pušće?

Od samog početka kontaktirali smo načelnika Općine Pušća Filipa Bernardića. Na kraju smo dobili elaborat za promjenu znaka na općinskoj cesti koji je promijenjen kako bi tom uskom cestom mogli prolaziti Šeničnjakovi kamioni i bacati otpad u šumu. Prema uvidu u sudski registar, i sam Daniel Šeničnjak je prijavljen na adresu Ljudevita Gaja 8, no na toj parceli je jedna drvena potleušica u kojoj nitko ne živi te još jedna neuseljiva kuća. No zbog prijavljene adrese, vodi se kao stanar i upravo to je i argument Filipa Bernardića zašto su mu ruke vezane.

Postoje fotografski dokazi da su tu dolazili i teretni kamioni drugih tvrtki koje rade sa Šeničnjacima na poslovima plaćenima javnim novcem. Ne treba biti genije da se izvuče zaključak da je to i razlog zašto je Šeničnjak jeftiniji od drugih, jednostavno ne deponira otpad od radova na zakonit i pravilan način što se inače plaća, pa ni nema tog troška. Tako i uspijevaju dobiti poslove s općinama, gradovima i županijama. 

No postoji caka: kad se građevinski otpad deponira na za to predviđene deponije, izvođač dobije potvrdu o tome. Ta potvrda bi se trebala predati naručitelju sa svom dokumentacijom o poslu. Ako se to ne preda, grad ili općina moraju utvrditi nepravilnosti i to prijaviti. Zbog toga se za sve zainteresirao i OLAF koji istražuje kaznena djela povezana s poslovima plaćenima europskim novcem. S time smo suočili i načelnika Bernardića.

- Aha, nisam znao. Reći ću svojima da pregledaju te papire - rekao nam je. 

Foto: privatna arhiva

Stanovnici su nedavno sve dokumente predali i Uskoku jer vjeruju da mu Bernardić pogoduje. Na naše pitanje zašto nije kazneno prijavio Šeničnjaka za odlaganje otpada rekao je: 

- Ne mogu ja to. Konzultirao sam se s odvjetnikom i to nije na meni, mi smo napravili sve što smo mogli - rekao je. 

No to nije istina. Kao načelnik je dužan prijavljivati kaznena djela koja se gone po službenoj dužnosti. Tu bi i on mogao 'zaraditi' kaznenu prijavu zbog neprijavljivanja, za što je u ovom slučaju do tri godine zatvora. 

No usmeno ga je upozorio, što nam je prvo potvrdio u telefonskom razgovoru.

- Ja sam s njim pokušao razgovarati, ali nije išlo, on tvrdi da je to njegovo i tvrdoglav je. Rekao sam da mu ne treba da ga istražuje policija, ali nije me poslušao - rekao nam je Bernardić. 

I onda je prije par dana potpisao još jedan ugovor s tvrtkom Šeničnjak promet. 

Prije toga je Daniel Šeničnjak uspio napraviti incident u gradu Pregradi. U prosincu je osvanuo na službenoj stranici Grada Pregrade. Prigoda: potpisivanje ugovora teškog oko 370 tisuća eura između tvrtke Šeničnjak-promet d.o.o. i Grada Pregrade za modernizaciju nerazvrstanih cesta na području grada Pregrade. Međutim, on zbog pravomoćne presude za prevaru ne može biti ni direktor ni prokurist, što nam je potvrdilo i Ministarstvo gospodarstva. Iz Pregrade su nam tad rekli da se Daniel Šeničnjak predstavio samo prezimenom i kod sebe imao pečat tvrtke, pa nitko nije ništa posumnjao. Tvrdio je da ima punomoć od direktora, svog brata Ivana, međutim punomoć je napravljena nakon potpisivanja ugovora s Pregradom pa je ugovor bio nevažeći. Na kraju su morali ponavljati potpisivanje s njegovim bratom, sve fotografije Daniela i gradonačelnika su maknuli sa svog weba i javno su rekli da će uvesti provjere te nadgledati projekt i više nego što su mislili. 

Foto: screenshot/24sata

U međuvremenu je tvrtke Šeničnjak promet, čiji su vlasnici i Daniel i Ivan, dobila još jedan javni posao s Gradom Zaprešićem u prosincu prošle godine. Riječ je o izgradnji parkirališta, projektu vrijednom oko 117 tisuća eura s PDV-om. Taj projekt je financiran državnim novcem. U studenom su ugovorili posao uređenja dječjeg igrališta u Vukovom Selu s općinom Brdovec, vrijedan oko 43 tisuće eura s PDV-om. To je pak financirano iz EU fondova.