Problemi gluhe djece: Moraju komunicirati čitanjem usana

Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir je istaknuo važnost osiguravanja inkluzivnog odgojno-obrazovnog okruženja za sve učenike, pa i za one oštećena vida i sluha. 

Sanja Tarczay, predsjednica Dodira, kazala je kako je ostvarila san i postala doktor znanosti unatoč djelomičnom nedostatku osjetila, što ne bi uspjela da nije imala prevoditelje. Stoga smatra da obrazovanje mora biti sposobno odgovoriti na potrebe sve djece, bez obzira na razlike. Rezultate istraživanja udruge Dodir, koja je upite poslala u 1276 škola, predstavila je prevoditeljica za gluhoslijepe osobe Ilka Zadro. Cilj je bio saznati koliko ima gluhoslijepih, s kojim stupnjem oštećenja, koliku podršku osobe imaju u nastavi, ali i kakva je edukacija učitelja.

Informacije su dobili od 71 škole, od kojih 30 nije školovalo gluhoslijepe osobe.

- Od 23. 000 učenika, 46 učenika ima različit stupanj osjetnih oštećenja. Slična je situacija i u srednjim školama. Za edukaciju je zainteresirano oko 25 srednjih i toliko osnovnih škola. Gluhih učenika je 17 posto u osnovnim, a 31 posto u srednjim školama, dok je gluhoslijepih učenika je oko 2 posto - istaknula je. Zadro je dodala kako je najčešći način komuniciranja čitanje s usana, u više od 80 posto slučajeva, iako ‘čitač’ može shvatiti samo 30 posto od rečenog. Od nadležnih tijela traži da poboljšaju uvjete obrazovanja te usklade termine za prevoditelje. Ana Marija Babojelić iz Centra za prevođenje hrvatskog znakovnog jezika je kazala kako Dodir već 20 godina promiče hrvatski znakovni jezik u cilju stvaranja inkluzivnog okruženja. Prevoditelji ne smiju odlučivati što je bitno, nego u prevođenju opisuju situaciju i prevode sve, moraju biti educirani za učinkovitu komunikacijsku integraciju, rekla je. 

- Prevoditelj mora gluhoslijepim osobama prevoditi riječi, ali i prenositi ponašanje te reakcije sugovornika, auditivne i vizualne informacije - kazala je. 

Kao dobar primjer istaknut je Dječji vrtić “Mali princ”, koji je prvi put 2014. dobio prevoditelja za trogodišnju gluhoslijepu djevojčicu. Iskustva su bila pozitivna, počevši od djevojčice koja je mogla pratiti školovanje, ili njenih vršnjaka koji su se počeli interesirati za jezik, do učitelja koji su stekli osnovna znanja. Babojelić je rekla da su prevoditelji realna potreba, jer se bez njih djeca ograničeno snalaze. 

- Nužna je kvalitetna komunikacijska podrška, bez nje se djeca izoliraju - ustvrdila je Babojelić.