Profesor iz Londona za 24sata: 'Djevojke i žene s autizmom često boluju od anoreksije'

Tijekom posljednjih 30 godina istraživanja su postupno razjasnila snažnu povezanost između autizma i anoreksije. Danas znamo da značajan udio djevojaka i žena s anoreksijom, moguće i do 25%, ujedno ima autizam ili izražene autistične crte. Uz to, sve je više dokaza koji objašnjavaju zašto su autistične osobe izloženije riziku razvoja poremećaja hranjenja, uključujući anoreksiju, rekao je u intervjuu za 24sata William Mandy, profesor neurorazvojnih stanja i zamjenik voditelja Odjela za kliničku, edukacijsku i zdravstvenu psihologiju na University College London.

Profesor Mandy stručnjak je za autizam i anoreksiju, a idući tjedan stiže u Hrvatsku, gdje će biti govornik na kongresu "Kad hrana boli" (16. i 17. veljače) u Klinici za psihijatriju Sv. Ivan, koji organizira Centar za poremećaje hranjenja BEA.

Tom prilikom dao je intervju za 24sata, u kojem je istaknuo da je sve veća prisutnost anoreksije u istraživanjima autizma, osobito kod djevojaka i žena, što odražava rastuće prepoznavanje činjenice da su mnoge osobe koje pate od anoreksije autistične ili imaju visoke razine autističnih obilježja.

Također je postalo jasno da ta obilježja značajno, kako kaže, oblikuju način na koji se anoreksija kod njih razvija, održava i kako reagiraju na liječenje.

- Da bi se poboljšala prevencija i liječenje anoreksije i drugih poremećaja prehrane, posljednjih godina bilježimo porast istraživanja usmjerenih na povezanost autizma i poremećaja hranjenja te na vrste prepreka koje mogu spriječiti autistične osobe u pristupu liječenju poremećaja prehrane - navodi.

Govori i o problemu s kojim se društvo suočavalo godinama, a to je da je razumijevanje autizma bilo usmjereno na većinski muške uzorke.

- Djevojke i žene s autizmom često ostaju neprepoznate, ponajprije zbog toga što su temeljna znanja o autizmu i dijagnostički kriteriji razvijani na uzorcima u kojima su dominirali dječaci i muškarci. Time je nastao začarani krug: da bi sudjelovale u istraživanjima, osobe su morale odgovarati 'muškom' profilu autizma, a one s tipično ženskom prezentacijom ostajale su izvan fokusa. Posljedično, mnoge djevojke i žene s autizmom prolazile su 'ispod radara', a njihova su ponašanja često bila pogrešno tumačena ili potpuno zanemarena. Ohrabrujuće je što se ta slika postupno mijenja, a u mnogim zemljama bilježi se porast dijagnosticiranja autizma kod djevojčica - istaknuo je profesor Mandy.

Sustavno neprepoznavanje autizma kod djevojaka i žena vjerojatno je, dodaje on, snažno pridonijelo povećanom riziku razvoja anoreksije i drugih mentalnih poteškoća.

- Mnoge autistične djevojke prolaze kroz adolescenciju i prijelaz u odraslu dob bez razumijevanja i podrške koju bi im dijagnoza mogla pružiti. U takvim okolnostima češće doživljavaju intenzivnu emocionalnu uznemirenost i socijalnu izolaciju, a upravo se u tom kontekstu mogu razviti poremećaji hranjenja i drugi oblici psihičkih teškoća.

Dodatni rizični čimbenik predstavlja tzv. maskiranje autističnih osobina. Maskiranje smanjuje vjerojatnost da će autizam biti prepoznat, a time i šanse da osoba dobije potrebnu podršku. Istodobno, povezano je s povišenim razinama anksioznosti, depresije i osjećaja usamljenosti. Takvo kronično stanje emocionalnog opterećenja i otuđenosti može povećati rizik razvoja poremećaja hranjenja - kaže.

Moguće prilagodbe

Također dodaje kako zbog svega navedenog nije rijetkost da se kod djevojaka i mladih žena anoreksija dijagnosticira prije autizma ili ADHD-a.

Autizam i ADHD u žena i dalje su, smatra profesor Mandy, nedovoljno dijagnosticirani, dok su simptomi poremećaja hranjenja često vidljiviji i društveno više prepoznati.

Upozorava kako, kad se ne prepozna autistična osnova kod osoba s anoreksijom, terapijski pristupi često ostaju nedovoljno učinkoviti.

- Mentalnozdravstvene usluge uglavnom su osmišljene za neautističnu većinu, pa autističnim osobama mogu predstavljati ozbiljan izazov. Senzorno preopterećenje u kliničkom okruženju, jarka svjetla, zvukovi, mirisi, komunikacijske poteškoće ili teškoće u podnošenju neizvjesnosti mogu značajno otežati sudjelovanje u terapiji. Osim toga, kod autističnih žena anoreksija može biti potaknuta i održavana čimbenicima specifičnim za autizam, na koje se trenutačni tretmani ne odnose - navodi.

Međutim, isto tako smatra da su prilagodbe ipak moguće.

- Zdravstvene službe mogu postati pristupačnije promjenama u senzornom okruženju, dakle da se prilagode svjetla u klinici, da se prilagodi komunikacija te individualiziraju terapijski pristupi. Ključno je razviti personaliziranu formulaciju poremećaja hranjenja koja uključuje ulogu autističnih osobina, kako bi se ciljalo upravo one mehanizme koji održavaju poremećaj - ističe.

Prema njegovu iskustvu, dodaje, kliničari za poremećaje prehrane dobri su u uočavanju kad pacijent može biti autističan i može zahtijevati procjenu autizma te modificirano liječenje.

- Postoje i određeni znakovi koji mogu upućivati na povezanost anoreksije i autističnih crta: neuobičajen socijalni stil, izražena rigidnost, visoka socijalna anksioznost, poteškoće u fleksibilnosti koje su postojale i prije poremećaja hranjenja, kao i specifične prehrambene poteškoće povezane sa senzornom osjetljivošću (primjerice odbijanje hrane zbog teksture, a ne kalorijske vrijednosti). Također, kod nekih osoba izostaje tipična zaokupljenost tjelesnom težinom i izgledom - rekao nam je profesor Mandy.

Istraživanja, ističe, sugeriraju da kod dijela autističnih žena anoreksija ima regulatornu funkciju.

- U našem istraživanju, u kojem smo intervjuirali autistične žene koje su iskusile anoreksiju, mnoge su nam rekle da su ograničile prehranu kako bi ublažile nepodnošljive osjećaje. Otkrile su da fizičko stanje gladi ima učinak prigušivanja njihovih emocija. Nadalje, često su govorile kako im je poremećaj prehrane pomogao da se osjećaju smirenije jer im je donio osjećaj sigurnosti i kontrole, primjerice brojenjem i reguliranjem konzumiranih i sagorjelih kalorija. U tom smislu, neke nisu aktivno nastojale smršavjeti nego su tražile način da upravljaju osjećajima koji su ih preplavljivali. Ipak, važno je priznati da zabrinutost zbog slike tijela može igrati ulogu u poremećajima prehrane kod autističnih žena, pa ih svakako ne treba zanemariti pri radu s autističnim osobama koje pate od poremećaja prehrane - dodaje.

Na pitanje zašto standardni tretmani za anoreksiju često ne uspijevaju kod autističnih pacijenata i kako treba prilagoditi terapijske pristupe kad su prisutne autistične osobine, navodi da postoje dva razloga zbog kojih možda neće djelovati kod mnogih autističnih žena.

- Prvo, mogu imati poteškoća s pristupom dostupnim tretmanima zbog stvari poput senzorne obrade, komunikacijskih izazova i poteškoća u upravljanju neizvjesnošću. Drugo, tretmani možda neće riješiti specifične uzroke poremećaja prehrane tipične za autizam. Kako bi se riješio ovaj problem, kliničari bi trebali pokušati razumjeti ima li njihov pacijent značajne autistične osobine. A u slučaju da ih ima, treba otvoreno razgovarati s njima o tome koje bi im promjene omogućile pristup ponuđenom tretmanu. Također, razumijevanjem autističnih osobina trebalo bi informirati o individualiziranoj formulaciji poremećaja prehrane, tako da se liječenje može usmjeriti na sve čimbenike specifične za autizam koji pridonose poteškoćama u prehrani - objašnjava prof. Mandy.

Podizanje svijesti

Naglašava da upravo rano prepoznavanje autističnih osobina može imati snažan preventivni učinak, ne samo za anoreksiju nego i za druge probleme s mentalnim zdravljem.

Ako se autizam, dodaje, prepozna na vrijeme, moguće je prilagoditi okruženje djetetu, pomoći mu da razumije sebe i razvije strategije za nošenje s anksioznošću i emocijama, što može značajno smanjiti rizik od kasnijeg razvoja poremećaja hranjenja.

- Ako znamo da je osoba autistična, možemo joj pomoći da shvati svoju dijagnozu i, što je ključno, možemo prilagoditi njezino okruženje kako bi joj bolje odgovaralo i pružilo joj bolju priliku za napredak. Stoga, uz ranu dijagnozu, sve dok ona vodi do intervencija koje smanjuju vjerojatnost da autistična mlada osoba postane vrlo uznemirena i otuđena, postoji stvarna šansa za sprečavanje razvoja poremećaja prehrane. Nadalje, stava sam da psihološki rad u djetinjstvu i adolescenciji za rješavanje anksioznosti i općenito pomoć pojedincu da razumije i upravlja svojim osjećajima može smanjiti vjerojatnost da poslije razvije poremećaj prehrane - istaknuo je.

Na pitanje koja bi se dijagnostika autizma za djevojčice i žene mogla uvesti u hrvatski zdravstveni sustav te bi li preporučio pilot projekt ili neki drugi model implementacije koji bi sustav mogao testirati i postupno širiti, rekao je da vidimo iz drugih zdravstvenih sustava (npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u i Australiji) kako stope dijagnoze autističnih djevojčica sad rastu.

- To sugerira da se rješava dijagnostička pristranost. Mislim da je ovdje ključno podizanje svijesti među kliničarima, učiteljima, roditeljima i širom javnošću. Dakle, u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, moglo bi biti korisno uvesti obuku za kliničare i učitelje o autizmu kod djevojčica i žena te testirati poboljšava li to (i) njihovu sposobnost prepoznavanja kada djevojčica ili žena mogu trebati procjenu autizma i (ili) osjetljivost procjena autizma na tipičnu žensku prezentaciju autizma - zaključuje profesor Mandy. 

MANDY STIŽE U HRVATSKU NA KONGRES ‘KAD HRANA BOLI’

William Mandy profesor je neurorazvojnih stanja i zamjenik voditelja Odjela za kliničku, edukacijsku i zdravstvenu psihologiju na University College London. Stručnjak je za autizam i anoreksiju, a idući tjedan stiže u Hrvatsku, gdje će biti govornik na kongresu “Kad hrana boli” (16. i 17. veljače) u Klinici za psihijatriju Sv. Ivan, koji organizira Centar za poremećaje hranjenja BEA. Tom prilikom dao je intervju za 24sata, u kojem je istaknuo da je sve veća prisutnost anoreksije u istraživanjima autizma, osobito kod djevojaka i žena, što odražava rastuće prepoznavanje činjenice da su mnoge osobe koje pate od anoreksije autistične ili imaju visoke razine autističnih obilježja.

30

Zadnjih 30 godina istraživanja su razjasnila povezanost između autizma i anoreksije

25%

Udio djevojaka i žena s anoreksijom koje možda ujedno imaju autizam ili autistične crte

40.000

Broj oboljelih u Hrvatskoj od poremećaja hranjenja, uključujući anoreksiju

6125

Broj osoba u RH s poremećajem iz spektra autizma prema podacima HZJZ-a iz 2024.