Profesori ne smiju probleme s učenicima gurati pod tepih

Ishitrene odluke, preporuke i birokratske mjere prosvjetnih vlasti nastavnicima stvaraju najviše problema. Tako je bilo u prošlosti i tako je, nažalost, i sad. Tvrdi to splitska psihologinja Milijana Kovačević, koja je više od 40 godina radila s djecom u osnovnoj školi. Svoja iskustva sažela je u knjizi koju je objavila nedavno. Knjiga se zove “Iz prakse školskog psihologa (neću kod Milijane)” i u njoj opisuje mnoge situacije iz dugogodišnje karijere.

- Htjela sam podijeliti svoja iskustva, laike upoznati s prirodom i dubokom humanošću posla psihologa u školi, popularizirati ga i demistificirati. Poruka je mnogo i, ako se knjiga pozorno i na pravi način čita, u njoj svatko može prepoznati sebe, bližnje, poznate... Ili mu može sinuti ideja što učiniti ili ne učiniti u određenim situacijama, može razriješiti neke svoje dileme, odgovoriti si na neka pitanja - objasnila je Kovačević.

Među ostalim se u knjizi navodi slučaj “agresivnog petaša” koji je znao nasilno nasrnuti na djevojčice, pa ga je ova psihologinja pažljivo i dugo “omekšavala” dok nije spoznao pogreške i napose se povezao s njom te realizirao u jednom školskom području. Piše i o “Domagoju” koji se borio za pažnju u svojoj obitelji opterećenom egzistencijalnim problemima, pa je zaostajao u školi. Rješenje se našlo u individualnom radu s dječakom i pružanjem pažnje za kojom je vapio. “Matej”, petaš koji se doselio iz Njemačke, junak je priče “Hoću peticu”, a novo okruženje, djeca i učitelji donijeli su mu psihosomatske tegobe - povraćanje i mučnine. Stručni tim iz Milijanine škole “Kman-Kocunar”, gdje je provela radni vijek, pomogao je dječaku, koji je upornim radom na hrvatskom jeziku svladao strah od nepoznatog u ambiciji za najboljom ocjenom.

- Bilo je i složenih poteškoća, pa i problema. Kad god su roditelji bili spremni na suradnju, bilo ih je moguće ublažiti pa postupno rješavati. Psiholog nije čarobnjak. Ne može pomoći nekome ako mu taj ne dozvoli da mu pomogne. Ako netko traži pomoć, a ‘moli Boga’ da je ne nađe, od pomoći ništa. Isto je i kad netko ne prihvaća to da ima poteškoću ili problem nego ih raznim psihičkim mehanizmima zaobilazi - rekla je Kovačević.
Kad je riječ o nastavnicima, upozorava da su uvjeti rada u prosvjeti sve lošiji.

- Danas je kolegama teško raditi. Sustav im ne pomaže i ne štiti ih, te su prepušteni sami sebi. Predlažem im da se što češće bave lijepim dijelom svoga posla. Teškoće treba rješavati odmah i timski te ne nositi teškoće doma. Treba ih izrazgovarati i ostaviti ih tamo gdje im je mjesto. Vrlo je važno više pozornosti posvetiti odgoju i razvoju životnih vještina. S učenicima treba puno razgovarati, upoznati ih u dušu, zadobiti njihovo povjerenje. Učiti ih valja i uljudnom ponašanju - zaključila je profesorica Kovačević.

Od darovite djece do znanstvenika

Psihologinja Kovačević bavila se i darovitom djecom, o čemu piše posebnu knjigu.

- U drugoj knjizi koju pripremam bit će više mjesta za one starije, prve u nizu darovite djece s kojima sam radila, koji su sad već svjetski poznati stručnjaci i znanstvenici - najavila je Kovačević planove.