Prosvjedi pred stanovima nisu demokracija. Onaj tko viče pod prozorom želi samo zastrašiti

Prosvjedi pred domovima političara nisu “radikalniji oblik demokracije” nego njezina degradacija. To je svjesno pomicanje političkog sukoba iz javnog prostora u privatni život - tamo gdje prestaju argumenti, a počinje uznemiravanje. Kad netko viče pod nečijim prozorima, ne pokušava uvjeriti nego zastrašiti. Posebno je nisko kad to rade pred stanovima u kojima žive djeca. Djeca nisu javne osobe, nisu birala funkcije svojih roditelja i nisu odgovorna ni za jednu političku odluku. Kao ni susjedi. Uplitati ih u političke obračune znači žrtvovati nečiju sigurnost radi jeftinog osjećaja moći. A da ne govorimo o tome da takav oblik najčešće koriste one marginalne skupine koje redovito ne prelaze ni 1 posto na izborima, ali ipak ideološki okupljaju one koji najmanje mare za demokratske uzuse.