Aleksandar Vučić i Viktor Orban, saveznici i sljedbenici Vladimira Putina, odnijeli su uvjerljive pobjede na izborima u Srbiji i Mađarskoj. Putinove metode vladanja dale su rezultate, autokrati s godinama sve više jačaju.
Jednim dijelom, bili su to mali referendumi o Vladimiru Putinu.
O njegovoj vladavini, političkim metodama, ambicijama i diktatorskim sklonostima koje su kulminirale invazijom na Ukrajinu, razaranjem, ubijanjem, ratnim zločinima, kao i izoliranjem Rusije od Zapada.
I na tim mini referendumima trijumfirali su Putinovi politički štićenici, sljedbenici, saveznici i politički klonovi.
Aleksandar Vučić ponovno je pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji, a njegova izborna koalicija odnijela je uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima i blizu je samostalnog formiranja Vlade.
Viktor Orban, pak, osvojio je dvotrećinsku većinu u mađarskom parlamentu i deklasirao ujedinjenu oporbu.
Putinovi saveznici
Vučić je tjednima odbijao osuditi rusku agresiju na Ukrajinu, dok je Orban zabranio transport oružja Ukrajini preko mađarskog teritorija i našao se u izolaciji unutar Europske unije kao jedini državnik koji podržava Putina.
Čak su nakon pobjede obojica davali slične izjave. "Morali smo slomiti moćne neprijatelje, ljevicu, medije, Soroša, Zelenskog", kazao je Orban, a Vučić konstatirao da se "Srbija pomaknula udesno" te da je "utjecaj ukrajinske krize bio ogroman što se vidi i po rezultatima izbora".
No umjesto da Putinove štićenike i saveznike stigne kazna zbog ruske agresije i zločina u Ukrajini, da se birači osvijeste na putinovske metode vladanja u Srbiji Mađarskoj, Vučić i Orban dodatno su učvrstili vlast u svojim zemljama.
Putinova politika
Pribrojimo li tome i napredovanje francuske desničarke i Putinove saveznice Marine Le Pen u anketama uoči predsjedničkih izbora u Francuskoj, možemo zaključiti da Putin možda zapinje u Ukrajini i da trpi opću osudu i sankcije u Europi i zapadnom svijetu, ali da njegova politika trijumfira u Europi i Europskoj uniji.
Putinovi recepti vladanja još jednom su polučili uspjeh.
Ništa neobično. Putin je od Rusije desetljećima radio ono što Orban i Vučić godinama rade od Mađarske i Srbije. Vladavina čvrste ruke, jačanje nacionalizma, prozivanje neprijatelja, gušenje medija i kritičara, razbijanje ili zatiranje opozicije, kontroliranje institucija i pretvaranje čitave zemlje u svoj privatni feud, sustavna je politika vlasti u susjednim državama.
Vladari su okruženi i potpomognuti oligarsima i tajkunima, represivnim aparatom i državnim medijima, propagandom i zastrašivanjem.
Što dulje, to gore
Time je još jednom potvrđeno staro pravilo: što su autokrati i diktatori duže na vlasti, to ih je teže svrgnuti ili smijeniti.
S godinama postaju sve jači i stabilniji jer njihove metode vladanja tijekom godina daju rezultate.
Oni kreiraju društvenu klimu, političko okruženje i medijsku podlogu za konsolidiranje vladavine pomoću ispiranja mozga, državne propagande, kreiranje atmosfere straha koja ubija bilo kakvo protivljenje i tjera ustrašene birače u naručje velikog vođe.
Slične metode vladanja vidljive su i u Hrvatskoj. I to pod HDZ-om koji je u mnogim oblicima i situacijama, preko šefova stranke ili države, bio blizak s Putinom i kopirao Orbanove metode.
HDZ kontrolira institucije i nastoji kontrolirati medije, HDZ zastrašuje građane i nudi se kao jedini spasitelj, HDZ uzurpira domoljublje i poistovjećuje se s državom, HDZ konstantno prednjači pred razbijenom i ideološki raznolikom opozicijom, dok samo u velikim gradovima nailazi na otpore, kao Vučić u Beogradu.
HDZ kopira metode
Umjesto da je agresija na Ukrajinu označila početak kraja putinovskog modela, ona ga je zapravo dodatno učvrstila i promovirala. Putin konsolidira vlast u Rusiji, uhićujući prosvjednike i držeći građane u orvelovskoj blokadi, a to su sada učinili i Vučić i Orban.
Uskoro bi mogao i HDZ.
Ali mogao bi iz toga profitirati i Zoran Milanović, novopronađeni saveznik Rusije i Putina, koji svoju politiku s Pantovčaka usmjerava prema biračkom tijelu očaranom Putinom ili naprosto prijemčivom takvom stilu vladavine.
Pandemija, treći svjetski rat, inflacija, nesigurnost i siromaštvo pogonsko su gorivo za autokrate i diktatore. Što je gore, njima je bolje. Tek u trenucima stabilnosti, progresa i društvenog napretka ljudi su spremni eksperimentirati na izborima, tražiti nešto bolje ili kažnjavati one zbog kojih im nije onako dobro kako bi to željeli.
Vladimir Putin ratom u Ukrajini otvorio je novo poglavlje svog brutalnog rata protiv liberalne demokracije. A u nju će biti upisane pobjede Aleksandra Vučića i Viktora Orbana.
