'Rekao je da ide van jer više ne može, došlo mi je da zaplačem'

- Donedavno u ovoj kući bilo nas je petoro, gužva za uhvatit mjesto na kauču, sad smo žena i ja sami kao psi. Dođe večer, svako u svom kutu, tužno kaže Mario Vinković (57) iz malog mjesta Spačva nedaleko Vrbanje. Vinković je postao viralan kada je, putujući iz Zagreba, tužan zbog odlaska sina na rad u Njemačku, napisao potresnu pjesmu o iseljavanju mladih ljudi iz Hrvatske. 

POGLEDAJTE VIDEO.

Pokretanje videa...

01:39

Objavio je pjesmu na svojoj Facebook stranici i u roku od par sati ona je doživjela preko 4000 pregleda i stotinjak dijeljenja. Vinković ima tri sina; najstariji Željko živi u Zagrebu, radi kao web dizajner, nema još svoju obitelj, ali je zadovoljan, srednji sin Antun preselio se u Vinkovce, radi kao prodavač u trgovini, zadovoljan je onime što ima zato što ga je mama Milka odgojila da bude skroman i pošten, a najmlađi Vinko u travnju je otišao u Njemačku. Njegov je odlazak 'dokrajčio' tatu Marija pa mu je posvetio pjesmu. "Pjesma se zove 'Sretan put svim sinovima' i doista im to i želim. 

NAPISAO POTRESNU PJESMU 'Moj sin je otišao u Njemačku jer nije htio ovdje životariti...'

- Živimo u prelijepoj zemlji, ali nema tu za njih kruha, samo varke, iskorištavanja, nezakonita bogaćenja. Mi mali smo pogaženi. Kada je rekao da ide van jer tu ne može više raditi dan noć kao rob za 3000 kuna, došlo mi je da plačem. Spakirao se i kad sam vidio kako se mater sa njime pozdravlja nisam imao srca to učiniti i ja pa sam ga odlučio odvesti na kolodvor u Zagreb, da što duže budem tamo. Bolje da nisam išao jer ono što sam tamo vidio me je baš potreslo. Vidio sam starog čovjeka iz Okučana koji je na štakama došao otpratiti svog drugog sina na rad u Njemačku. Sve te slike naše mladeži ispred autobusa koja odlazi trbuhom za kruhom jer moraju zapravo su same stvorile te stihove. Napisao sam ih putujući nazad iz Zagreba, kaže Mario sa suzom u oku jer još uvijek nije prežalio odlazak i trećeg sina.

Njihov obiteljski moto je bio da je dovoljno imati za život, ali sve mu je teže postalo osigurati to svojim sinovima. Iako već 35 godina radi kao šumarski tehničar u Hrvatskim šumama, nekada je morao raditi i dodatna dva-tri posla da osigura sinovima školovanje. "Najmlađi je završio poljoprivredno-šumarsku školu ali je tijekom godina mijenjao poslove i radio za mizerne plaće. 

Našao je posao vozača kod njemačkog gazde i kaže da je zadovoljan. Lijepo živi, uspijeva nešto i zaraditi i, ako Bog da, uštedjet će nešto pa se vratiti i ovdje kupiti svoj kamion i voziti za sebe. jer to mu je želja" kaže tata Mario koji je u svom kraju poznat kao pučki pjesnik jer stihove bilježi odmalena. Izdao je četiri svoje zbirke pjesama a i to su mu pomogli financirati prijatelji koji znaju da je obitelj Vinković prava poštena šokačka obitelj. 

POTRESNA PJESMA SLAVONCA Sin mu napustio Hrvatsku: 'Kriv sam sine, jer nisam lajo'

"Kriv sam sine, jer nisam lajo, krivi smo malo po malo svi; teško je bilo i rat je traj'o, dođoše ljudi podli i zli, kao termiti na drvo meko, sisali blago države ove.. " napisao jer Vinković. 

"Ma ne volim pisati o politici; o njoj pišem samo kad me takne. Al' dobro kažu stihovi, da sam lajo kad je trebalo, da smo svi mi lajali kada su počeli prvi krivi koraci, prve privatizacije, prevare i sve, možda nam ne bi ovako bilo sada. A stradali smo samo mi mali" zaključuje Mario. "Neka idu djeca, šta će ovdje. Neka si nađu svoj bolji život" dodaje.