Koje li ironije, Poljaci su dakle također sudjelovali u pravom navijačkom ratu ispod murala s likom najvoljenijeg Poljaka ikad, pape Wojtyle. Boysima je mural čuvao leđa, a ruke - MMA rukavice i bandaže
DERBI HULIGANA
Rekonstrukcija fajta s Pujanki: MMA rukavice, kombi Poljaka i krv ispod murala pape Wojtyle
Čitanje članka:
5
min
Moglo je biti 15 do devet ili po splitski devet manje kvarat, u svakom slučaju malo prije devet sati ujutro kad su momci u crnim ili tamnoplavim "duksericama", majicama s kapuljačom stigli na splitske Pujanke, kvart žestoke Torcide. Moglo ih je biti oko 80 i nisu nosili jasno istaknuta navijačka obilježja. Autobus će ih iskrcati nešto malo dalje, za svaki slučaj, pa će ih netko s nebodera uslikati kako se stepenicama spuštaju u sam kvart. Došli su tiho. Ne poznaju dobro teritorij, ali drže se zajedno i u devet stižu na jednu uzbrdicu, zapravo ulazak na otkriveni parking. Ispod su garaže. S obje strane uzbrdice je zid oslikan Torcidinim muralima.
Pokretanje videa...
01:03
Kako bizarno, baš tu gdje će ubrzo prolijevati krv, na zidu koji će "čuvati leđa" Bad Blue Boysima u fajtu s Torcidom koji samo što nije počeo, jedan je od najljepših murala na Pujankama - papa Ivan Pavao II., Alojzije Stepinac i Ante Starčević iscrtani su s puno ljubavi na zidu s velikim hrvatskim grbom, potpisom Torcide i citatom: "Ako triba trpiti – trpit ćemo. Ako treba u zatvor – u zatvor. Ako triba i umrit – umrit ćemo, ali popustiti sotoni – to nikada!" Riječi su to blaženoga Alojzija Stepinca od 10. veljače 1960. godine, izrečene doduše u originalu na ijekavici, ali poruka je jasna. Tu je i grb Vatikana i poruka Antimurale Christianitatis. Opa, dečki znaju latinski. To bi u prijevodu značilo "Predziđe kršćanstva". E, sad, kako se točno u kršćanski duh uklapa ono što će uslijediti za koju minutu, nije jasno.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sunčan je i predivan dan, na Pujankama se život odvija uobičajenim subotnjim ritmom, automobili jure okolo, ljudi idu na pazar, u spizu, jer sutra je nedjelja i ništa neće raditi. Fotografi će kasnije uloviti gospođu koja usred tog kaosa prolazi s torbom punom spize. Treba sve obaviti do četiri poslijepodne jer igraju Hajduk i Dinamo ključnu utakmicu u borbi za naslov i to je u Splitu sad jedino važno, i ručak i marenda. Grupa snažnih momaka u tamnim duksericama, neki od njih sad već nose i maske, stat će na uzbrdicu koja vodi na parking i najprije pozirati. Jer treba se svakako fotografirati kad se upuštaš u ovakvu avanturu, to su učinili i kod AEK-a u Ateni. Bad Blue Boysi zadnji put su ovako, bez pratnje policije u Split stigli prije više od 20 godina. Samo njihovo prisustvo, a kamoli fotografiranje pred Torcidinim svetinjama znači samo jedno - veliku nevolju.
Snimke s nebodera prikazuju dolazak Torcide. Ima ih sigurno više od 80. Tučnjava "na šake" je očito dogovorena. Bad Blue Boysi su međutim dobro organizirani, kao mala vojska i staju u borbenu formaciju. Pri tome je netko od njih pametno odabrao mjesto sukoba jer s jedne strane su zaštićeni, leđa im čuva spomenuti mural katoličke mladeži, a s druge je također zid, doduše nešto niži, ali ipak im pomaže da ih ne okruže u potpunosti. Tor-ci-da! Tor-ci-da! Grmi sad već Pujankama dok se više od 150, a možda i 200 huligana u bijelim majicama približava mjestu sukoba. Boysi neće išarati mural Torcide, makar su imali vremena, jer to se u navijačkom svijetu jednostavno ne radi. I huligani imaju svoj kodeks.
Torcidaši prema svemu sudeći imaju pomoć svojih kompanjona iz Poljske, tako barem tvrdi svjedok za Slobodnu Dalmaciju:
- Njih je stvarno bilo puno i dolazili su iz svih smjerova. U jednom trenutku sam vidio kako se zaustavio i kombi pun nabildanih Poljaka koji su izišli vani i stavili zubala, te rukavice.
Koje li ironije, Poljaci će dakle također sudjelovati u pravom navijačkom ratu ispod lika najvoljenijeg Poljaka ikad, pape Wojtyle.
Visoki, snažni muškarac vodi Torcidu. Lice je prekrio povukavši Hajdukovu trenirku sve do nosa i on se okreće pa maše lijevo i desno, očito pokazuje ostalima što im je činiti. Uz njega su oni najsnažniji, u prvoj liniji koja će napasti frontalno. Tu je s obje strane brat-bratu po 20 tipova koji izgledaju ko da ne izlaze iz teretane. Prema uputama vođe, dio Torcide zaobići će odmah uzvisinu koja vodi na parking i doći Boysima sa stražnje strane. Ali ne prije nego što svi pokažu što imaju.
- Ajmo, ruke! - viče vođa Boysa i njegova "vojska" diže ruke u zrak, mašući kao da "vrte žarulje" u narodnjačkom klubu, tako da se vidi da su došli ovdje, na neprijateljski teritorij, na "ferku". Tučnjavu šakama pa ko koga. Ruke su im međutim crne. Mnogi nose rukavice. Boysi su baš kao na snimkama iz Atene postrojeni u borbenu formaciju, da drže crtu. Torcidaši odgovaraju, također dižu ruke u zrak da se vidi kako ne nose ništa i tu je definitivno jasno da je ova tučnjava dogovorena. Zakazana za 9 ujutro. Krenulo je doduše koji minut kasnije. Vođa Torcide, najviši i najsnažniji među njima, odlazi još korak dva naprijed. Zalijeću se i kreće tučnjava.
Odmah se vidi da im ovo nije "prvi rodeo", barem ovima u prvim redovima. Žestoki udarci pljušte, staje se u gard. Rukama štite glavu pa uzvraćaju. Nogama, šakama. Ovi Torcidaši što dolaze s leđa iskaču kao skakavci, neki od njih u kratkim hlačicama i nejaki, ko da padaju s Marsa u ovaj obračun snagatora. Ali Torcida je brojnija, barem dvostruko i žestoki naleti s obje strane nakon dvije tri minute žestoke makljaže zbijaju Boyse u sredinu. Rekosmo, leđa im čuva mural i s te strane su sigurni. Pomaže i činjenica da se svi ili gotovo svi drže dogovora pa nema razbijenih boca, daski ili palica koje bi im, malobrojnijima, nanijeli teške ozljede. Način na koji se bore a i jedan detalj po završetku tučnjave sugeriraju da je među huliganima ne mali broj boraca s iskustvom MMA ili nekog drugog borilačkog sporta. Boysi ne paničare, drže se zbijeni s Woytilinim i Stepinčevim muralom iza leđa. Uzvraćaju, tuku se i u huliganskom svijetu igraju ravnopravnu utakmicu protiv nadmoćnijeg suparnika.
Nekakav grdosija među torcidašima se pojavljuje sa zakašnjenjem, uskače sa strane i mlati sve oko sebe ko neki "Livaja među huliganima". Samo što ga ne zanima fair.play, taj gazi suparnika i šutira ih i dok su na podu. Nema milosti. Glavu i vrat je prekrio bijelom majicom, da ga se ne prepozna na snimkama. Torcidaši u nekom trenutku probijaju i s treće strane pa su Boysi stjerani uza mural, ali ništa ne ostaju dužni. Vraćaju šakama, nogama, laktovima, čime stignu. Torcida ih ne uspijeva razbiti na dvije ili tri grupe da se lakše obračuna s njima, a onda u jednom trenutku - sve staje. Torcidaši se povlače, prva grupa bježi prema dobro poznatim "portunima" Pujanki jer čuju se sirene, policija dolazi.
Bad Blue Boysi ostaju sami. Na nogama su. Neki od njih hvataju zrak, ali nitko ne leži. Prije nego dođe policija jedan po jedan skidaju rukavice s ruku i bacaju ih na zidić parkinga i preko zida. Netko je odbacio i bandažu, tu je i nekoliko štitnika za zube. Fotografije koje kruže društvenim mrežama prikazuju MMA rukavice marke Hayabusa. Nisu jeftine, dođu iznad 50 eura. Opet su Boysi disciplinirani i instruirani što učiniti kad policija dođe, sjedaju na pod, ne pružaju otpor i ne ulaze u obračun s njima koji bi im znatno komplicirao situaciju kod istražnog suca.
Fotografije će prikazati najvećeg među njima kako, nakon svega, s krvavim podljevom oko oka stoji na nogama, naslonjen na prometni znak koji vodi ka garažama. Huligani su opet ostvarili svoj cilj, cijela Hrvatska priča o njima i o fajtu na Pujankama. Sankcije će, uopće nemojte sumnjati, biti smiješne. Koja je vjerojatnost da među sudionicima fajta na Pujankama nije bio barem dio onih koji su napravili kaos u Ateni ili na benzinskoj pumpi Desinec?
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
