News

Komentari 42

Rijetko su Hrvati tako drhtali kao na spomen - Crne kraljice

Rijetko su Hrvati tako drhtali kao na spomen - Crne kraljice

Lijepa, okrutna i sklona okultnom, Barbara Celjska je ispunila sve uvjete da postane osoba čiji će se nadimak - Crna kraljica - stoljećima izgovarati uz strahopoštovanje

Domaće i paranormalno: U Hrvatskoj je puno viđenja duhova. Pojavljuju se u raznim oblicima - sjenama koje prolaze, čudnim znakovima, viđenjima u ogledalu, konturama u mraku... Najčešće su to duhovi pokojnika. Za vas smo istražili ukleta mjesta u Hrvatskoj i susjednim državama, ali i legende o vampirima i demonima koje lede krv u žilama. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu - Duhovi i demoni!

Kada je Barbara Celjska u pitanju, postoji samo jedna stvar vezana uz nju oko koje se svi možemo složiti - malo je koja žena na ovim prostorima u ljudima tako budila maštu poput nje. Eto, gotovo šest stotina godina iza njezine smrti i danas je spominjemo kao vampiricu ili vješticu, što je tek dio legendi što o njoj kruže. 

Predstavimo je najprije kroz povijesne činjenice. Kći hrvatskog bana Hermana II. Celjskog i grofice Anne Von Schaunberg, Barbara Celjska je rođena 1392. godine u češkome Melniku te je u toj državi i umrla u ljeto 1451. od kuge.

Imala je samo 16 godina kada se udala za Žigmunda Luksemburškog te je 1420. godine postala češka krajica, a 1433. godine carica budući da je njezin muž okrunjen za njemačko-rimskoga cara.

Knjige bilježe da je bila iznimno lijepa žena, ali i da je njezin život papa Pio II. opisao kao razuzdan i poročan. Također, kažu i to da se odijevala u crno, pa k tome se bavila 'zabranjenim znanostima', okultizmom i alkemijom.

Crna kraljica

Jasno vam je, takav je spoj potaknuo nezaustavljivu lavinu glasina o njoj, a u narodu je zbog odijevanja, navodno oholog karaktera i sklonosti prema 'mračnom nauku', vrlo brzo prihvaćena i prepoznata pod nadimkom Crna kraljica.

Nažalost, lik fatalno lijepe vražje ljubavnice se toliko dopao tadašnjim autorima fantastičnih priča da je čak i samostalno zaživio, pa možemo samo nagađati kada je i u kojoj priči Crna kraljica doista Barbara Celjska, a kada je riječ o nekoj drugoj ženi ili čak izmišljenoj osobi.

Tako je samo pretpostavka da je Barbara Celjska uistinu uvijek baš ta žena o kojoj su ispričane tolike priče u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a među kojima ćemo izdvojiti sljedeće:  

Pukni vrag, dam ti Medvedgrad

Crna kraljica je dio života stolovala na Medvedgradu, te je na glasu bila kao izuzetno ohola žena koje se narod silno bojao. Zagrebačke legende bilježe da je bacala svoje ljubavnike sa zidina ili u kavez s veprom i slala gavrana da napada i kopa oči njezinim neprijateljima.

Također, predaje govore i to da je vragu prodala dušu i Medvedgrad kako bi otjerao Osmanlije, zbog čega je nakon smrti postala zmija što i danas čuva svoje blago koje se još uvijek nalazi u tajnim tunelima otprilike podno Markovog trga.

U Samoboru pak bilježe da je održavala razvratne tulume, a jedna od priča govori i to da upravo njoj trebamo biti zahvalni što danas imamo Plitvička jezera jer je u doba velike suše naredila kiši da pada.

Sličnih legendi o njoj ima još, no i ove su sasvim dostatne da zaključimo kako je bila nepresušno vrelo priča koje su se usmeno prenošene i u koje je, logično, svašta dodavano, ovisno o mašti autora.

Barbara kao varaždinska vampirica?

Vjerojatno je tom logikom Barbara Celjska s vremenom postala i vampirica te ćete taj podatak naći u pojedinim knjigama koje se bave tim uvijek intrigantnim stvorenjima.

Tako pokojni francuski književnik Robert Ambelain u knjizi 'Le Vampirisme - de la légende au réel' prenosi bilješke neimenovanog engleskog teozofa kojem su lokalni ljudi pričali o misterioznim epidemijama. 

Događale su se periodički na varaždinskom području te su odnosile živote mnogih mladih ljudi. Karakteriziralo ih je to što su žrtve na vratu imale neobične rane koje su, dakako, protumačene kao vampirski ugrizi

Ambelain u knjizi ne navodi da je za to kriva Crna kraljica, ali zato tom informacijom barata njegov sunarodnjak i novinar Jean Paul Bourre, koji u knjizi 'Les Vampires' piše da je upravo Barbara Celjska bila ta koja je ustala iz groba u Knegincu.

Navodi i to da je Varaždin od njezinih krvoločnih pohoda oslobodio pravoslavni svećenik, ali i ne objašnjava podatak koji odmah upada u oko - kako je Barbara ustala iz groba u Knegincu ako je pokopana u Pragu?

Naravno, malo je vjerojatno da je Bourreu bio taj koji je Barbaru digao iz lijesa, već je sasvim izvjesno da je tu informaciju dobio iz 'dvadeset i druge ruke' od ovdašnjih ljudi, što je samo potvrda koliko je dubok trag ta žena ostavila u našim krajevima, ali potom i svijetu.

Naime, Barbara Celjska je poslužila kao inspiracija Josephu Sheridanu Le Fanu prilikom pisanja vampirske novele Carmilla (1872.), a neki će reći da je ujedno time i zaslužna što je Dracula (1897.) u noveli Abrahama Stokera ispao tako kako je ispao.

Najčitaniji članci