Robert Matanić priznao: Imam iskustva s oružjem

U nastavku suđenja Robertu Mataniću i ostalima optuženima za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića svjedočio je zagrebački poduzetnik Željko Šelendić. Kazao je kako Pukanića poznaje, ali da ga nije vidio godinu dana prije nego što je ubijen. Dodao je kako je s ubijenim suvlasnikom Nacionala bio dobar.
 - Znate da se u Zagrebu svi družimo, ali ništa posebno – rekao je Šelendić te dodao kako je Pukanić znao dolaziti kod njega u kuću. O iskazu Ratka Kneževića, koji je rekao kako je Šelendić vršio pritisak na Pukanića i tražio da prestane pisati o duhanskoj mafiji, svjedok je rekao da nije istinit. Iskaz je dao i vještak za balistiku Mirko Zebić, koji je vještačio pušku, kojom je, prema optužnici, Bojan Gudurić ciljao u Pukanića, dok je izlazio iz zgrade Nacionala. Da je eksploziv zakazao trebao ga je ubiti snajperom. Rekao je kako se dobri rezultati postižu na udaljenosti od 500 metara, a odlični na 150 metara. Dodao je kako se ne može utvrditi kad je posljednji put iz nje pucano.
Robert Matanić pitao je vještaka kakvu bi sliku vidio kroz optiku koja je podešena na pušci. Vještak mu je rekao da bi vidio sliku kao da se nalazi na metar i pol od objekta.
 - Ja mislim drugačije jer imam iskustva s oružjem – komentirao je Matanić.
 - Vi ćete o svojim iskustvima govoriti u obrani – rekla mu je sutkinja Ivana Kršul.
Vještakinja za biološka i kontaktna vještačenja Marijana Macan pokazala je u sudnici s kojeg je dijela puške uzet DNA profil Bojana Gudurića. Iako je na puški pronašla više DNA tragova, bilo ih je toliko malo da se nije moglo utvrditi kome pripadaju. Jedino je Gudurićeva DNA bilo dovoljno za identifikaciju. Branitelj Bojana Gudurića upitao je vještakinju je li moguće da se sa šatorskog krila, u koju je puška bila umotana, prenese DNA na pušku. Vještakinja je rekla kako je moguće da se u eksperimentalnim uvjetima tragovi prenesu, no da smatra kako nije moguće da je Gudurićev DNA sa šatorskog krila prenesen na pušku.