Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Ruža iz Tribunja: 'Kad masline berem, sve me prestane boljeti'

Ruža Ferara (82) iz Tribunja najviše uživa u branju maslina s praunučicom Laurom. U polju pomaže sinu Rokici, unuku Anti. S njima su često i magarci

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL
12 komentara

Sjećam se kao da je to bilo jučer. Bio je 11 mjesec 1944. godine. Imala sam devet godina i prvi put sam išla u berbu maslina u polje kraj Tisnoga. Možda sam i prije, ali to ne pamtim. Ovo pamtim zbog toga što su se tada čuli pucnjevi. Između Tribunja i Vodica borili su se partizani i Nijemci. Zbog straha smo nakon berbe umjesto kući u Tribunj, otišli prenoćiti u Tisno - priča Ruža Ferara (82) iz Tribunja poznatija kao Stane.

I od tada do danas masline nije prestala brati. Stane se prisjeća kako je nakon završetka rata nastavila ići u školu te se nakon završetka 6. razreda počela baviti poljoprivredom. Čitav život brala je masline, višnje, trgala grožđe i živjela od zemlje. Ove godine u polju pomaže sinu Rokici, i unuku Anti, a kao ispomoć priključila im se i praunučica Laura (4).

U radnoj zadrugi masline brala do 1953. godine.

- To je bilo nešto po ruski. Masline je bralo nas iz nekoliko kuća i svi su brali u iste vreće. Svaki dan bi dobio trudodad (nadnicu) pa bi ti dali onoliko koliko si radio – opisuje Stane.

Od 1953. svatko je krenuo brati za sebe. Karima (karoca) bi odlazili u polje, a ulje pravili u starim makinama koje bi na leđima vukli ljudi. Tek kasnije kupili su prvi traktor, ali on im je trošio puno benzina pa su kasnije kupili novog dizelaša, prvo manjeg, poslije malo većeg.

- Onda se nije bralo kao danas. Prvo se kupilo ono što bi palo sa stabala, pa se od toga pravilo ulje. Onda se sa stabala bacalo i skupljalo. Nije bilo mreže kao danas. Poslije su izmislili kese, a od vojske smo kasnije nabavljali stara šatorska krila - kaže nam Stane.

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Nitko nije imao pile, sve se bralo rukama i velikim skalama. Ništa se nije lomilo, sve se ostavljalo kako se našlo do sljedeće godine, a malo toga bi se bacilo. Smatra kako je sada lako brati masline. Pod njih se stavi mreža, dio ispila pa ih može pobrati i dvoje ljudi iako pod njim ima visoke trave, a nekada su masline bile toliko zrele da se od njih mogao i najesti. Kako bi masline zaštitili od nametnika, na grane su u boce od pola litre znali stavljati kvasine (ocat) i razne domaće pripravke.

- Bolje su rađale a nikad se nisu brale prije Svih svetih kao danas što se beru već u 10 mjesecu. Malo koju godinu ne bi rodile – priča Stane i prisjeća se kako je najgore bilo 1956. Te je godine u veljači u Tribunju je snijeg pao nevjerojatnih 13 puta.

Da dobro čitate, bila je takva zima da se kroz mjesto nije od snijega i leda moglo hodati. Preko cipela su ljudi nosili čarape kako ne bio padali na ledu.

- Sve se zamrzlo tako da je led te godine potukao masline. Morali smo sve ispilati do korijena i sljedećih pet do šest godina nismo imali maslinovog ulja. Tada smo prvi put čuli da postoji biljno ulje i počeli ga koristiti - kaže Stane. Najbolju berbu imala je za Domovinskog rata 1992. Te godine kaže kako je ubrala 9 tona crnih i tonu i pol zelenih maslina. Od masline ne odustaje ni danas...     

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message