Samoborka Ema (9): Kineski učim od četvrte godine, a braća Sinković obožavaju moju sliku

Profesor geografije u novozagrebačkoj OŠ "Ivo Andrić", Dejan Nemčić, jednom mjesečno svojim učenicima na sat dovede gosta. Tako su im već predavali znanstvenik Ivica Đikić, trener Marko Lončar, pilot Krešimir i mnogi drugi.

A Dejan im je za lekciju o Kini doveo posebnu predavačicu, Emu Dujmović, devetogodišnju učenicu iz Samobora.

Pohađa online školu u Shienu

- Ema je čudo, a ovakve priče u obrazovanju razbijaju sve tmurne oblake koji su se nadvili nad našom zemljom - kaže on i potpuno je u pravu. Radi se o darovitoj djevojčici koja je s četiri godine počela učiti kineski jezik jer ju je zainteresirao na aplikaciji koju joj je pokazao tata. Vrlo brzo razgovorljivoj djevojčici roditelji Vlatka i Ante pronašli su i prvu učiteljicu kineskog, Saru iz Samobora.

- Sad je već toliko dobra da smo je upisali u online školu kineskog u Shianu u Kini. Mi ne znamo ni riječ kineskog, pa nam je smiješno kad slušamo kako razgovara s predavačicama - smije se Vlatka.

A kako to izgleda, uvjerili su se i učenici 6.b u Sopotu, a i naša reporterska ekipa. Nakon Emina vještog predavanja, na sat su se Skypeom javile njezine predavačice iz Shiana. Sljedećih 20 minuta prošlo je u smijehu i vrlo uspješnim pokušajima da s njima izgovaramo "mama", "tata", "geografija" itd. Ovaj sat sigurno će dugo pamtiti.

Htjela sam biti astronaut, ali sam želim biti umjetnica

- Kineski mi se svidio najviše od svih jezika koje sam slušala. Posebno mi se sviđa učiti o kineskoj kulturi - kaže nam Ema, koja je htjela biti astronaut, a sad bi radije bila umjetnica. Zasad još nije stigla do Kine, iako su se već pripremali na putovanje. No korona je napravila svoje. A predavanje pred starijim kolegama? Malo je imala tremu, kaže, no bilo je sjajno.

A za njezinu sigurnost su itekako zaslužni roditelji, koji joj pružaju podršku u svim brojnim aktivnostima. Od školovane operne pjevačice i članice ansambla Komedija, Vlatke Burić-Dujmović, naslijedila je i talent za nastupe, no mnogo je važniji trud koji Vlatka i Ante ulažu u njezin razvoj.

- Brzo smo primijetili da Ema izuzetno lako savladava pisanje, čitanje, čega god se primila postizala je sjajne rezultate. Nasreću, vrlo je otvorena, komunikativna, dobronamjerna, o svemu puno razgovaramo i trudimo joj se pomoći u svemu. U školi imamo sjajnu podršku, no većinu odrađujemo sami - govori mama Vlatka, dok nam pokazuje Emine slike, što joj je najnovija strast.

7

I zaista, rijetko koje dijete pokazuje takav talent. Svoje je slike izradila za, primjerice, liječnike i sestre na COVID odjelima bolnica, ali i za braću Sinković.

- Rekli su mi kako su s tom mojom slikom osvojili zlato i da im za svako natjecanje trebam naslikati novu - smijucka se Ema, koja nalazi vremena i za pisanje priča, koje objavljuje na YouTubeu. I upravo te priče spojile su je sa šibenskom učiteljicom Ivanom Guberinom i njezinim razredom.

- Ona nas je kontaktirala i pitala smije li svom razredu pustiti jednu Eminu priču. Nakon toga su je pozvali da sudjeluje u snimanju dokumentarca o Draženu Petroviću koji priprema gospođa Guberina. Na kraju su se svi toliko povezali, kao da je Ema dio i njihova razreda - ističu ponosni roditelji.

I upravo u toj povezanosti, suradnji između škola, gradova, država, pa i kontinenata, Dejan Nemčić vidi najljepšu obrazovnu stranu. Davanje prilika učenicima da jedni drugima pokažu što znaju, da si međusobno pomažu, grade zajedničke priče, to je za njega nešto bez čega suvremeno obrazovanje više ne može funkcionirati.

A u kojem smjeru će se razvijati Emina priča - ostaje vidjeti. Podsjetimo, u Hrvatskoj i dalje nema sustavnog praćenja i asistencije za darovitu djecu, čak i kad testiranja pokažu (kao u njezinu slučaju) da su iznad prosjeka. Nasreću, iza Eme stoje roditelji, ali i sve veći krug obrazovnih stručnjaka koji su svjesni koliko ovakva djeca znače cijelom društvu.