Selak se oprostio od generala Laušića: 'LetjelI smo u MIG-u, a u ratu nam je najviše pomogao'

Umirovljeni pilot Ivan Selak je na društvenim mrežama posvetio objavu povodom smrti generala Mate Laušića. U objavi se prisjetio njihovog odnosa, ali i otkrio kako mu je Laušić pomogao kad mu je najviše bilo potrebno. 

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti: 

Prije neki dan iznenadila me vijest da je general Mate Laušić doživio težak moždani udar. Na žalost jučer sam saznao da se moja nada, želja, vjera u pozitivan ishod neće ostvariti. Pješćani sat je neumoljiv. Zadnje zrnce njegovog pjeska je palo jučer. 

Uvijek sam ga poštovao i cijenio kao poštena, korektna, staložena čovjeka uvijek spremna pomoći. Bio je sportski tip, gospodin, u svom poslu izuzetno ozbiljan i pravi profesionalac. Na čudan način sam ga upoznao. Kad smo za vrijeme rata kupili migove došao je zajedno sa sinom predsjednika Tuđmana u posjet našoj eskadrili na Plesu. Obojica su imala želju da naprave let na miguši, ne zato da bi se slikali nego da vide što je to mig i što znači biti pilot borbenog aviona, naročito Mate, jer mi je to i rekao kad sam mu objasnio da let mogu napraviti tako da se osjeća kao u civilnom avionu, a može i vidjeti i osjetiti kako to izgleda za ozbiljno.

Nisam sumnjao da će biti ovo drugo, on je bio sportski tip, u dobroj kondiciji, čini mi se i malo nabrijan da vidi što je to biti pilot ovog borbenog stroja. Bio je moje visine i moje građe tako da sam mu dao moje anti g odijelo da više izdrži g sile u letu. Meni nije trebalo jer sam za razliku od njega bio kao i moje kolege u dobroj letačkoj kondiciji tako da mogu vitlati avionom i bez anti g i da sam barem malo limitiran time što ga nemam pa da se ne pretjera.  

Odletjeli smo let onako kako je želio, izdržao je zaista iznad očekivanja. Poslije leta rekao je da mu je sad potpuno jasna težina posla borbenog pilota. Neću ići u detalje leta , no rekao mi je:

- Ako će te imati ikakvih problema van svog posla ili u svom poslu, a mislite da vam mogu pomoći javite mi se i pomoći ću vam, ovo što sam danas doživio je za mene ludo i nevjerojatno iskustvo, svaka čast vama i vašim kolegama na poslu koji radite. Nikada nisam volio način "preko veze", no morao sam. Negdje pred završne operacije Hrvatske vojske nakon duge borbe protiv vjetrenjača MORH, iskreno i protiv onih koji su trebali vedriti a na žalost oblačili su i u HRZ, a vezano za opremu koju smo tražili kada idemo na borbene zadaće, naročito kada se leti u dubini tada okupirane teritorije. đ

A tražili smo samo da nam se nabavi naoružanje tipa mini uzi ili slično s dovoljnom količinom streljiva, kao i po nekoliko ručnih bombi ofenzivnih i defenzivnih. 

Tako da u slučaju napuštanja aviona ako nas pogode, ili iz nekog drugog razloga moraš napustit avion imamo nešto čime ćemo se braniti. 

Opcija predaje za neke moje kolege i mene osobno nije postojala. Znam da sam s par kolega u razgovoru zajednički konstantirao da je zadnja bomba za mene. Možda sam konzervativan , ali kad si u ratu, a vojnik si onda ne traži milost od neprijatelja i ne očekuj je.
Naravno da nam naši vrli nadređeni nisu izašli u susret, jer su bili nesposobni i jer njihove guzice nisu nikada bile u avionu, samo su se slikali pored. Ista ta ekipa kasnije nije mogla nabaviti čak ni gume, akumulatore, piro patrone … i puno toga za avione, a di će nabaviti neko naoružanje za pilote.

UMRO JE MATE LAUŠIĆ Bio je Tuđmanov bodyguard: 'Štitili smo ga i bombama! A uvijek sam skrivao dva pištolja'

Tu je nastupio Mate Laušić.
Rekoh da mrzim “preko veze”, ali riješenje nije postojalo.
Nazvao sam ga i objasnio, a on nije postavio niti jedno pitanje nego je samo rekao:
- Selak napišite mi na papir sve što vam treba i neka netko od vas dođe kod mene s tim popisom.
- Kada da dođe ?
- Može odmah.
- OK, doći će kolega čim prije. 
Napravili smo spisak i sve što smo tražili dobili smo. Tako to rade oni koji su profesionalci, oni koji su sposobni, a on je bio profesionalac, on je bio sposoban.
I za kraj, čuli smo se prije nekih mjesec dana. Bio je s našim zajedničkim prijateljem, stomatologom dr. Barlović Hrvojem. Dogovorili smo kavu, piće kad dođem u Zg.
U Zagreb ću doći i popit ću to piće na žalost samo s Hrvojem, sjetit ćemo se tebe dragi naš generale.
Počivaj u miru!