Prije šest godina, 22. ožujka 2020. godine, u 6:24 Zagreb je zatresao potres od 5.5 Richtera. Epicentar je bio u Markuševcu. U 7:01 uslijedio je još jedan od 5. Oštećen je vrh južnog tornja Katedrale, a Bandić je drugi dan proglasio prirodnu nepogodu.
Šest godina od potresa koji je pogodio Zagreb: Grad je uslijed pandemije postao ruševina...
Prošlo je točno šest godina od nedjeljnog jutra koje je zauvijek promijenilo Zagreb. U šest sati i 24 minute, dok je grad bio utonuo u tišinu prvog lockdowna uzrokovanog pandemijom koronavirusa, tlo se snažno zatreslo. Udar magnitude 5,5 prema Richteru, najjači u posljednjih 140 godina, s epicentrom u Markuševcu, prekinuo je prividni mir i ogolio desetljeća zanemarivanja gradskog tkiva. Bio je to početak duge i teške bitke za grad, njegove stanovnike i neprocjenjivu kulturnu baštinu.
Prvom, najjačem udaru, uslijedila su još dva snažnija podrhtavanja, a u mjesec dana zabilježeno ih je više od tisuću. Posljedice su bile razorne. U potresu je život izgubila petnaestogodišnja Anamarija Carević, dok je 27 osoba teže ozlijeđeno. Tisuće građana u strahu su napustile svoje domove, suočene s hladnoćom i novom prijetnjom širenja virusa na otvorenome.
Materijalna šteta, procijenjena na golemih 11,6 milijardi eura, bila je vidljiva na svakom koraku. Oštećeno je oko 25.000 zgrada, od čega je više od šest tisuća dobilo crvenu ili žutu naljepnicu, što ih je činilo privremeno ili trajno neuporabljivima. Povijesna jezgra, srce grada, pretrpjela je najteže udarce.
Simbol stradanja postala je zagrebačka katedrala, s čijeg se južnog tornja odlomio vrh. Teška oštećenja pretrpjele su i brojne druge crkve, poput one svetog Marka na Gornjem gradu, muzeji, zgrade Vlade i Sabora, ali i bolnice, škole i fakulteti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:32
Vatrogasci su u prvim tjednima odradili tisuće intervencija, uklanjajući opasne dimnjake i dijelove fasada koji su prijetili urušavanjem.
Put od raščišćavanja ruševina do sustavne obnove bio je opločen birokratskim preprekama i izazovima pandemije. Inicijalni zakonodavni okvir pokazao se presporim, što je izazvalo frustraciju građana koji su godinama čekali početak konkretnih radova. Ipak, nakon nekoliko izmjena zakona i značajnog priljeva europskih sredstava, proces je posljednjih godina ubrzan.
Do ožujka 2026. godine, obnova je u različitim fazama dovršena na otprilike dvije trećine prijavljenih lokacija. Prema podacima Ministarstva graditeljstva, uloženo je oko 2,8 milijardi eura, a radovi su obuhvatili više od 40.000 stambenih jedinica. Obnova zgrada javne namjene, poput škola, vrtića i bolnica, tekla je znatno brže od konstrukcijske obnove privatnih višestambenih zgrada u centru grada, koja ostaje najveći izazov. Svi se projekti provode prema znatno strožim seizmičkim standardima, s ciljem da obnovljene zgrade budu otpornije na buduće potrese.
Iako je vizura grada i dalje obilježena skelama, napredak je vidljiv. Mnoge fasade i krovovi su obnovljeni, a brojne javne zgrade ne samo da su statički ojačane, već i energetski modernizirane. Svijest o važnosti održavanja zgrada i kulture osiguranja imovine značajno je porasla. Prema procjenama nadležnih, najkompleksniji zahvati konstrukcijske obnove u Donjem gradu trebali bi biti dovršeni do 2030. godine, kada bi Zagreb konačno trebao u potpunosti zaliječiti rane koje je zadobio tog hladnog ožujskog jutra.