Djelatnici Javne ustanove Natura viva provode projekt smanjivanja brojnosti invazivnog signalnog raka u rijekama Dobri i Korani. On doslovno pustoši rijeke i širi račju kugu
INVAZIVNA VRSTA
Signalni rak prijeti Plitvičkim jezerima: 'Jede sve što stigne, zbog njega se urušava obala'
Čitanje članka:
3
min
Na Korani imamo frontu od 35 kilometara. Ušao je u sve njezine pritoke pa i u Radonju. Na Dobri se borimo na sedam kilometara rijeke. Signalni rak je prava pošast i dođe li do Plitvica, bit će to prava katastrofa.
Počela je tako priču Leopoldina Dakić, biologinja zaposlena u Javnoj ustanovi Natura viva koja vodi projekt kontrole širenja signalnog raka na području Karlovačke županije. Radi se o invazivnoj vrsti porijeklom iz Sjeverne Amerike, koja doslovno pustoši hrvatske rijeke i drastično smanjuje broj drugih riječnih životinja.
- Gdje god se pojavi, potamani sve vodozemce. Proždire riblju ikru, školjkaše, puževe i druge rakove. Prenose račju kugu drugim rakovima, dok su sami na nju otporni. Stvara problem i jer buši rupe na strmijim dijelovima obale gdje se skriva od nevolje. Visok vodostaj odronjava obalu, muti vodu što posljedično ribama začepljuje škrge. Osim što je ekološki, to je i ekonomski problem - kaže nam biologinja.
Rakovi su aktivni noću kada traže hranu, dok tijekom dana najčešće borave u skloništu gdje su skriveni od predatora. Kada nema dovoljno prikladnih skloništa, signalni rak kopa oko pola metra duboke rupe u obali i tako može uzrokovati njezino urušavanje. Otporniji je na nepovoljne uvjete u okolišu, agresivniji od zavičajnih vrsta, stvara veći broj potomaka i guste populacije. Također, svojom svakodnevnom aktivnošću, odnosno hodanjem, bježanjem, borbom podiže sediment na dnu rijeke i uzrokuje zamućenje vode. Kombinacija svih navedenih čimbenika dovodi do toga da, u pravilu, prisustvo signalnog raka uzrokuje nestanak zavičajnih vrsta rakova.
Dakić se već godinama bori kako bi mu smanjila populaciju, a trenutačno provode metodu iskušanu na jednom talijanskom jezeru. Love ih vršama pa kastriraju mužjake. U rijeku vraćaju samo one veće od šest centimetara, jer računaju na istraživanje prema kojima stariji i veći kod razmnožavanja istiskuju one manje. A ti vraćeni su - neplodni. Ženke jednostavno smrzavaju i odstranjuju iz prirode. U Hrvatskoj nema prirodnog neprijatelja. Jedu ga vidre, čaplje i somovi no nema ih toliko da ih mogu držati pod kontrolom. Nije ih lako niti uloviti, a protiv njega ne pomaže niti isušivanje vodenih površina. Inače, nanjuši li opasnost, kreće u brzo razmnožavanje, a po potrebi je i kanibal.
- Naša akcija krenula je prošlog ponedjeljka i trajat će do 15. kolovoza. Na četiri fronte raspoređeno je 180 vrša koje su posebno nabavljene iz Švedske jer su čvršće. Ovisno o lokaciji, dnevno u jednu vršu ulovimo oko 100 jedinki. Negdje ih ulovimo po 200, 300 - kaže nam biologinja o akciji.
O koliko se velikom problemu i širenju radi, kaže nam, govori činjenica da na 16.000 signalnih rakova ulove tek tri autohtona.
A za sve su krivi najvjerojatnije lokalci, ribiči, koji su tu vrstu raka namjerno proširili na rijeke u središnjoj Hrvatskoj. Naime, kako navodi Ministarstvo zaštite okoliša u Hrvatskoj je signalni rak prvi puta zabilježen 2008. godine u rijeci Muri u koju je dospio širenjem iz Slovenije. Proširio se ubrzo i na Dravu.
- Pronalazak signalnog raka u rijeci Korani 2011. godine je bio iznenađujući, s obzirom na to da prirodne barijere onemogućuju njegovo širenje iz Mure i Drave u ovu kršku rijeku. Stoga je za pretpostaviti da je signalni rak namjerno unesen u rijeku Koranu - navode iz Ministarstva zaštite okoliša.
Kao jedan od razloga, spekuliraju stručnjaci, je taj da se signalni rak može jesti kao delicija. No s obzirom na to da se radi o invazivnoj vrsti, njegova konzumacija u Hrvatskoj je zakonom zabranjena. Nažalost, to ne sprečava krivolovce i neke ribiče da ga love preprodaju na crnom tržištu. To je dovelo do toga da na dijelovima rijeka, gdje ribiči znaju da stanuje signalni rak, više nema riba za ribolov.
- Da je namjerno prenesen pokazala su genetska istraživanja. Rakovi iz Mure su identični onima iz Korane. Ljudi ga šire zbog neznanja ili ignorancije, a rade jako veliku štetu
Prema nekim izračunima, brzina širenja signalnog raka u rijeci Korani je oko dva kilometra godišnje.
- Sudeći prema iskustvima iz Europe, ali i rijeke Mure, ako se ne poduzmu mjere kontrole njegovog širenja, zbog njegovog negativnog utjecaja na zavičajne vrste, uskoro u rijeci Korani više neće biti zavičajnih vrsta rakova, potočnog raka, riječnog raka i uskoškarog raka - pišu iz Ministarstva.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
